Zapostavljeni život je život bez svrhe i bez smisla. To je život u kojem čovjek niti osjeća da radi nešto značajno niti osjeća da njegov život inače ima svrhu. Ispunjeni život je život u kojem imamo i svrhu i smisao. Tada imamo odgovor na pitanje “zašto postojimo” i znamo zašto nešto radimo. To je temelj sreće.
Ljudi ove pojmove često miješaju. Često ih i permutiraju. Permutacije dolaze iz različitih značenja prevedenih riječi. No, bez obzira kako ih preveli, ovako ili onako, bitna je suština. Tako da pojmove uvjetno rečeno možemo i zamijeniti pa umjesto svrha reći smisao i obrnuto.
Svrha (purpose) je pojam višeg reda. Uvjetno rečeno, to je odgovor na pitanje “zašto postojimo”. To je utjecaj koji vršimo, doprinos koji dajemo i trag koji ostavljamo. Svrha je duboka konzistentno s našim bazičnim uvjerenjima. Nadvladava nas same i eksternalizira se kroz naš odnos prema svijetu u kome živimo. Teže ju je kodificirati i prepoznati. Smisao je teže uočljiva nit koja se mora osjetiti.
Smisao (meaning) je pojam nižeg reda. Odnosi se na nas kao pojedince. Uvjetno rečeno, to je odgovor na pitanje “zašto nešto radimo”.
Smisao je percepcija važnosti onoga što radimo. To je važnost koju nečemu dajemo. Povezan je s našom motivacijom i našim potencijalima. Davanje smisla nečemu je specifičan proces internalizacije. Lakše ga je kodificirati i prepoznati.
Smisao su, uvjetno, ciljevi, a svrha je put kojim idemo. Tijekom života smisao onoga što radimo se može mijenjati i prilagođavati novim okolnostima, a svrha je ono čemu u životu težimo.
Na kraju života možemo sebi reći da nam je život imao svrhu, ako je tijekom života pronađemo. Također, možemo raditi razne stvari koje smatramo smislenim, ali to ne znači nužno da ćemo naći životnu svrhu.
Lou Marinoff daje dva primjera, s tim što su u njegovoj knjizi “Platon, a ne Prozak” značenja ovih pojmova permutirana.
Kada dođemo u restoran, svrha menija je da nam pruži informaciju što možemo jesti. Međutim, ako je meni napisan na jeziku koji ne razumijemo, onda taj meni za nas nema smisla. I obrnuto, ništa nam ne znači to što razumijemo strani jezik ako nemamo meni.
Kada putujemo, svrha mape je da nam pruži informaciju o tome gdje se što nalazi. Međutim, ako ne želimo putovati, a koristimo mapu, ona za nas neće imati nikakvog smisla. I obrnuto, ništa nam ne znači to što hoćemo putovati ako nemamo mapu.
Ljudi mogu živjeti sa ili bez svrhe i smisla.
Zapostavljeni život je život bez svrhe i bez smisla. To je život u kojem čovjek niti osjeća da radi nešto značajno niti osjeća da njegov život inače ima svrhu.
Neiskorišteni potencijal postoji kada prepoznajemo svrhu našeg života, ali ga živimo besmisleno. To znači da postoji potencijal da poboljšavamo sebe na bolje.
Samodovoljnost je kada smo zadovoljni onim što radimo i emotivno osjećamo smislenost, ali imamo problem da prepoznamo u čemu je svrha našeg života.
Ispunjeni život je život u kojem imamo i svrhu i smisao. Tada imamo odgovor na pitanje “zašto postojimo” i znamo zašto nešto radimo. To je temelj sreće.
preuzeto s facebook profila Igor Lazarević
