Art: Eduardo Rodriguez Calzado / EduardoRodriguezCalzado.com

Dogodit će se da ćete se sresti. Neplanirano, i na oko sasvim  slučajno, pretrpani i zaokupljeni nekim svojim stvarima.

I dok budete gledali svatko na svoju stranu, poput dva nebeska planeta sudarit ćete se jedno s drugim – ni ne sluteći da ste se upravo sudarili svatko na svojoj prekretnici života.

U tome trenutku nebo ostvaruje svoj dugo iščekivani plan – i sasvim neočekivano i nevino vaše kompletno biće najednom se budi kao iz dugo sanjanog sna zaogrnuto ogrtačem satkanim od  najfinijih nježnosti.

atma.hr – 52




Obgrljeno nezamislivom količinom ljubavi koju je već bilo zaboravilo kako se vidi, kako se osjeti.

Nebo je učinilo što je nekada davno davno obećalo dušama i uz pratnju svojih najvještijih i najnježnijih anđela organiziralo toliko iščekivani i  obećani susret.

Susret koji iz temelja mijenja svu srž dvaju Bića.

Susret koji ruši, lomi i uništava pred sobom sve što zaustavlja i blokira srca da čistog jasnog progleda.

To se dogodi točno u godinu, mjesec, dan, minutu i sat kada je duša spremna za korak dalje, za stepenicu više.

A onda:

Duša je spremna. Srce je prepoznalo – i na samu pomisao zadrhti.

I svakim ponovljenim drhtajem lomi i ruši ostatke okova i bedema naslaganih kroz godine tuge.

To je prepoznavanje.

Božanski plan da spusti nam direktno u ruke komad samog otjelovljenog neba.

Srce se utapa u čežnji opijeno beskrajnom milinom. Duša se raduje.

A vama nakon toga svega ostaje slobodna volja i sloboda izbora:

Hoćete li umornim i izranjavanim rukama stisnuti to svoje srce da zatomite titraje, pobjeći što dalje ni ne osvrnuvši se i sačekati tako skriveni dok pozivnica za ljubav uvene, kako bi se u miru nastavili zatrpavati i gušit u svojoj boli.

Ili ćete si dopustiti da progledate, da raširite ruke i privučete k sebi u zagrljaj taj predivan poklon koji vam samo nebo šalje.

Što god odlučite, Svemir će se složiti s vašim izborom i samo će kimnuti glavom.

atma.hr – 52




Ako odustanete od prilike za ljubav, pružit će svoju ruku utjehe dušici koja ostaje sama i povesti je nježno dalje.

Onome koji ostaje na prašnjavoj cesti s morem ljubavi u rukama koju nema kome dati, nebo će biti utjeha, svjetionik u tami i vodstvo.

Dok se ostavljena dušica uzalud pita zašto se ponekad najdivnijim čudima u našem životu nismo ni koraka približili, odgovor neće dobiti nikad.

Ali zato će je nebo odvesti do iduće prilike za ljubav.

U nadi da će ovoga puta naići na otvorenije, spremnije i hrabrije srce.

Karmen Buneta/sapatsvemira.hr