Bože daj mi snage da preživim svoje dubine
i hrabrosti dok koračam mrakom svoje nutrine.
Molim te daj mi snage da udahnem dok me gaze teški valovi života
i vjere da se nadam suncu dok oluje u meni divljaju.
Bože daj mi snage da isplačem sve suze srca moga
i hrabrosti da se suočim sa svom ljutnjom koja čeka da bude viđena.
Molim te daj mi mudrosti da naučim napokon izabrati sebe
i snage da se u tom pokušaju ne predam svom strahu, stidu ili krivnji.
Bože daj mi kapaciteta da napokon primim ljubav,
jer moj kontejner je prazan, potrošen.
A bez ljubavi života nema.
Daj mi volje Bože da učinim nešto za sebe,
da se pomaknem, zakoračim, kad se okovi depresije spuste na mene.
Daj mi snage da se spasim u tim najtežim trenutcima
jer sam ja jedini svoj spasitelj.
Umorna sam Bože.
Nemam više snage u umornom tijelu da predviđam sve valove života koji dolaze
i da držim dah.
Jednostavno želim da se pustim, prepustim.
Odmorim.
Pomozi mi molim te da se prihvatim sa svim svojim manama i vrlinama
jer težnja k savršenoj me razbila na komadiće.
Težnja da budem savršena mama, prijateljica, kćer, sestra.
Pomozi mi da prihvatim ljude takve kakvi jesu
i da imam hrabrosti otići od onih koji mi čine loše.
Pomozi mi da otkrijem svoje granice, svoje radosti i zadovoljstva
i da se vidim kao onu koja zaslužuje.
Molim te pomozi mi na mom putu otkrivanja tko sam
jer put je težak i strmovit,
a nitko ga ne može proći umjesto mene.
Zato molim te, pomozi mi kad te zazovem,
kad te zazovem onako nečujno, ispod glasa,
jer sram od traženja pomoći poginje moju glavu i utišava moj glas.
Al Bože čuj me, molim te.
Spotaknut ću se i pasti,
izgubiti pa se naći,
složiti pa se raspasti.
I bit će teško, i jest teško.
U tim trenutcima molim te daj mi snage, vjere, nade i ljubavi da ne odustanem.
Pruži mi ruku i dotakni me nježno po ramenu,
tiho i nečujno utisni poljubac u moju kosu i šapni:
„Samo naprijed hrabra djevojko, samo naprijed,
nisi sama, ja sam tu uz tebe“.
I ja ću znati, znati da si to ti,
da me bodriš i čuvaš i da me vodiš.
I neću odustati.
Dignut ću teške noge i umorno tijelo,
otvoriti sklopljene oči
i ustati.
Krenuti dalje.
U nepoznato.
Putem kojim nitko dosad nije hodao,
al’ putem koji vodi doma.
Znajući da nisam sama.
Da si ti tu.
Uvijek.
Napisala: Petra Mandić Županović
