„Kako znate da neprekidni napredak znanosti neće primorati znanstvenike… da zaključe da život, a ne materija postoji oduvijek? … Kako znate da za 10 000 godina nećemo smatrati da je materija nastala iz života?” — Louis Pasteur
Nekad davno, većina nas je vjerovala da je hrana koju jedemo zdrava i hranjiva i da u njoj nema opasnih kemikalija, da su reklame istinite i da je na omotima proizvoda vjerno opisan kvalitet i sadržaj onoga čime hranimo sebe i svoje obitelji. Nekad davno, većina stanovništva je vjerovala u besprijekorni karakter naših predsjednika, visokih političkih predstavnika i lokalnih vođa. Nekad davno smo mislili da naša djeca dobivaju solidno obrazovanje u društvenim školama. Nekad davno su mnogi od nas vjerovali da se atomska energija koristi u „mirnodopske svrhe”, na savršeno siguran način, potpuno prikladan za sretno i zdravo društvo.
Naše su iluzije uzdrmane
Ali u novije vrijeme naše iluzije su uzdrmane. Stalni izvještaji o masovnom varanju potrošača, velikim političkim zavjerama i korupciji su uništili našu prijašnju naivnost. Sada znamo da se putem masovnog marketinga i sredstava javnog informiranja može tako vješto stvoriti veo fantazije i prijevare da može postati nemoguće uočiti razliku između istine i prijevare, realnosti i iluzije. Danas mnogi znanstvenici propagiraju učenje da život nastaje iz materije.
Međutim, ne mogu pružiti ni eksperimentalni ni teoretski dokaz. U stvari, svoj stav uglavnom zasnivaju na vjeri, unatoč raznim znanstvenim primjedbama. Takva je ova neosnovana dogma nanijela veliku štetu moralnim i duhovnim standardima ljudskog društva u čitavom svijetu, te tako uzrokovala neprocjenjivu patnju.
Suvremeni znanstvenici, premda i sami opterećeni unutrašnjim sumnjama i nesuglasicama, uspjeli su zajedno istupiti pred neznanstvenom javnošću. Njihovo ponašanje podsjeća na najgore političke i financijske prijevare. Na primjer, usprkos bučnim protestima javnosti zbog prikrivanja problema oko održavanja sigurnosnih standarda u nuklearnim elektranama, znanstvenici i vlade i dalje podržavaju nuklearnu energiju i javno prikazuju nevažnom činjenicu da nema sigurnog načina za odstranjivanje radioaktivnog otpada.
Znanstvenici su nam ‘prodali priču’
U popularnim djelima i udžbenicima znanstvenici iznose svoj prikaz materijalnog porijekla života kao jedini mogući znanstveni zaključak, tvrdeći da ni jedna druga teorija ne može biti znanstveno prihvatljiva. Tako svatko uči da je život postepeno nastao iz kemikalija, iz „praiskonske juhe” koja je sadržavala amino-kiseline, bjelančevine i druge neophodne sastojke. Ali u njihovim časopisima i privatnim razgovorima, ti isti znanstvenici priznaju da njihova teorija sadrži ozbiljne, ponekad neotklonjive nedostatke.
Na primjer, određena svojstva kodnog mehanizma DNK bacaju ozbiljnu sumnju na suštinu evolucijske misli.
Poznati biolog, W.H. Thorpe, piše: „Tako se možemo suočiti s mogućnošću da porijeklo života, poput porijekla svemira, postane za znanost nepremostiva prepreka koja odolijeva svim pokušajima da se biologija svede na kemiju i fiziku.”
Krajnje odani evolucionist Jacques Monod ukazuje na iste poteškoće. Theodisius Dobzhansky, još jedan istaknuti zagovornik evolucije, može se samo složiti: „Naravno, naše znanstveno znanje ne može pružiti zadovoljavajuće objašnjenje ovih prijelaza (od neživog ka živom, od nerazumnog ka razumnom).”
Biolozi tako temeljno različiti u svojim pogledima kao W.H. Thorpe i Jacques Monod slažu se da je porijeklo života težak i do sada nepremostiv, nerješiv problem.
Dobzhansky ide dalje i porijeklo života naziva „čudesnim”. Ova priznanja Dobzhanskog, Monoda i Thorpea nisu jedinstvena. Ipak, u popularnim djelima i udžbenicima ne nalazimo nagovještaje takve širom rasprostranjene sumnje.
Fizičar Eugene Wigner, dobitnik Nobelove nagrade, pokazao je da je mogućnost postojanja jedinke koja se sama udvaja jednaka nuli. Budući da je sposobnost razmnožavanja jedna od osnovnih osobina svih živih organizama, Wigner zaključuje da nam današnje razumijevanje fizike i kemije ne omogućuje da objasnimo fenomen života.
Herbert Yockey je kroz teoriju informacije pokazao da u procjenjenom životnom vijeku Zemlje ni jedna jedina informacijska molekula, poput cytochroma c (a da ne govorimo o složenim organizmima), nije mogla nastati slučajno: „Nasuprot suvremenom, uvriježenom razumijevanju, moramo zaključiti da scenario koji nastanak života opisuje kao posljedicu slučaja i prirodnih uzroka prihvatljivih na temelju činjenica, a ne vjere, još nije napisan.”
Kao što možemo vidjeti, s jedne strane mnogi znanstvenici su duboko odani shvaćanju da život nastaje iz materije. S druge strane, priznaju da nemaju svjedočanstva koja potkrijepljuju njihova vjerovanja i da je njihova teorija opterećena nerješivim problemima. Uvjereni su da je život nastao iz materije i da se može svesti na materiju, ali u isto vrijeme moraju priznati da nemaju dovoljno znanstvenih osnova za svoje uvjerenje.
Jednog dana bit će dokaza
Tako je njihova teorija apriorna i kao takva obezvrijeđuje znanstvenu metodu i samu znanost. Sa gorljivom, gotovo mesijanskom željom, nadaju se da će je jednog dana, netko, na neki način potkrijepiti; u međuvremenu, njihova vjera je nepokolebljiva. Blistava tehnološka dostignuća su znanstvenike obavila velom nepogrešivosti. Stoga, kada iznose nedokazane ili nedokazive teorije o porijeklu života, ljudi su skloni da ih sa slijepom vjerom prihvate.
U “Passages About Earth,” William Irwin Thompson je napisao: „Kao što se nekada čovjek nije mogao suprotstaviti moći crkve bez opasnosti da bude proklet, danas se ne može suprotstaviti moći znanosti bez opasnosti da bude optužen za nerazumnost ili ludost.”
Kao što botaničar Garrett Hardin primjećuje: „Svatko tko dovodi u pitanje položaj Darwina neminovno skreće pažnju spekulativnog psihijatrijskog oka na sebe.”
Zanima vas još? Pročitajte knjigu „Život nastaje iz života” A.C. Bhakivedante Swamija Prabhupade…
