Jesi li sretan?
Sigurno ste puno puta čuli to pitanje. Bit ću sretan kad… kupim svoj stan i odselim se iz ove garsonjerice… nađem posao… nađem curu/dečka… si kupim auto… budem imao brdo love… mi dijete krene u školu… završim faks… i nekako se sve posloži, i ostvari se to famozno “kad”, ali i dalje nisam sretan…
Widget not in any sidebars
Što je zajedničko svemu gore navedenom? Ja nisam sretan sad, ali bit ću kad…, ali činjenica je da sreća nije u stvarima, sreća nije u drugima, sreća se ne nalazi negdje vani, sreća boravi samo u tebi, sada i ovdje i koliko god se trudio ju naći negdje vani, nikada nećeš uspjeti. Jednostavno tražiš na krivim mjestima.
Sreću ne možeš kupiti novcem, na sreću ne možeš staviti cijenu… ja zaista ne znam što tebe čini sretnim, to znaš samo ti i to ti nitko ne može reći jer nitko ne zna što tebe čini sretnim. Samo ti znaš. Svi odgovori su u tebi, oduvijek su bili, samo si zaboravio. Možda te veseli ples, možda te veseli nogomet, možda te veseli gledat kako se psi igraju, možda te veseli gledati kako snijeg pada dok si ti unutra na toplom… samo ti znaš. A zašto to onda ne radiš?
Sreća ne dolazi u velikim paketima, ona se nalazi u sitnicama. Ali oko nas se nalazi toliko “sitnica” da smo ih uzeli zdravo za gotovo. Ono, podrazumijeva se. I tek kad ostanemo bez tih “sitnica” shvatimo da nisu bile nimalo sitne.
Uzmi zdravlje za primjer. Tko god je završio u bolnici zna o čemu pričam. U bolnici imaš samo jednu jedinu želju, da izađeš van, da si zdrav i ništa ti više ne treba, ni avioni ni kamioni, samo da si zdrav. Uzmi vodu za primjer. Otvoriš pipu i više nisi žedan. Al ajde probaj samo jedan jedini dan biti bez vode… Uzmi curu/dečka/roditelje za primjer. Tu su. Podrazumijeva se. Ali neće biti zauvijek i tek kad ih izgubimo, tek tada shvatimo koliko su nam bili bitni. Ali zašto moramo prvo izgubiti da bi naučili cijeniti ono što imamo? Od hinduista sam naučio jednu predivnu stvar, oni se ne mole bogu da bi nešto dobili, oni zahvaljuju bogu na onome što imaju. Pogledaj što sve imaš, pogledaj koliko je svatko od nas bogat…, ali smo i to uzeli zdravo za gotovo. Zagrli roditelje i reci im koliko ih voliš, zagrli partnera i reci mu koliko ga voliš, odi se igrati s djetetom, bacaj psu loptu, pojačaj omiljenu pjesmu na najjače i pjevaj, pleši, uživaj….
Postoje samo dva dana u godini na koja ne možeš ništa napraviti, jučer i sutra. Ali zato možeš danas….
Josip Zorić
