Foto: pixabay.com

Mladi student je pošao u šetnju sa svojim profesorom. Dok su šetali i razgovarali ugledaše pored puta par starih cipela koje su, po svemu sudeći, pripadale siromašnom seljaku koji je u blizini radio u polju i koji je privodio kraju svoj posao.

atma.hr – 52




Student reče profesoru: “Idemo se našaliti malo sa seljakom: sakriti ćemo mu cipele, a zatim ćemo se skloniti iza grmlja i promatrati njegove reakcije dok ih bude tražio.”

Profesor mu odgovori: “Mladiću, nikada se nemoj šaliti na račun tuđe nevolje i bijede. Budući da si bogat, možeš sebi priuštiti veće zadovoljstvo od ovog siromaha.

Stavi zlatni novčić u svaku njegovu cipelu, a tada ćemo se sakriti i promatrati njegovu reakciju.”

Student to i učini i obojica se skloniše iza nekog grma u blizini.

Seljak je završio svoj posao i ubrzo došao preko polja do mjesta uz put gdje je ostavio svoj kaput i cipele.

Dok je oblačio kaput, gurnuo je nogu u jednu cipelu i otkrio da mu je nešto u cipeli.

Prvo je pomislio da je kamenčić, ali ubrzo shvati da je to zlatni novčić.

Sav u čudu pogleda u novčić, osvrnu se oko sebe, te poče promatrati novčić neko vrijeme.

Ponovo se osvrnuo na sve strane, ali nije vidio nikoga.

atma.hr – 52




Stavio je novčić u svoj džep, te nastavio obuvati drugu cipelu.

Ali njegovo iznenađenje je bilo još veće kada je i u njoj pronašao novčić.

Odjednom su ga savladale emocije. Bacio se na koljena, podigao glavu prema nebu i glasno počeo izgovarati molitvu u znak zahvalnosti.

U njoj je govorio o svojoj bolesnoj i bespomoćnoj ženi i svojoj djeci koja su bez hrane, a zahvaljujući nevidljivoj ruci koja mu je poslala novac, oni će biti spašeni.

Student je ostao duboko ganut, sa suzama u očima.

Profesor ga upita: “Da li bi bio sretniji da si se našalio s ovim seljakom nego što si sada?”

Mladić mu odgovori: “Naučili ste me lekciji koju nikada neću zaboraviti.

Sada stvarno razumijem ove riječi koje prije nisam razumio:

“Više je blagoslovljen onaj koji daruje, nego onaj koji prima!”