Dugoročno gledano, prevelika samokritičnost može biti štetna za naša postignuća i mentalno zdravlje. Ako smo previše samokritični, narušavamo svoje samopoštovanje i samopouzdanje. Zapravo, postoji bliska veza između samokritičnosti, niskog samopoštovanja i perfekcionizma.
Mnogi od nas nastoje postati bolja verzija sebe. Stoga se vrlo konkretno trudimo krenuti pravim putem u životu. Najučinkovitiji alat koji imamo za mjerenje naših napora je naša sposobnost da sami sebe analiziramo.
Naravno, vrijedno je divljenja kada želite iz sebe izvući najbolje. Iz tog razloga često gledamo negativno u sebi, jer ne želimo uvijek iznova činiti iste greške. No dok samoanaliza može biti vrlo korisna u ispravljanju našeg ponašanja i rješavanju slabosti i loših navika, ona također lako može dovesti do podcjenjivanja sebe. Nije neuobičajeno da sami sebe vidimo previše kritički.
Dugoročno gledano, prevelika samokritičnost može biti štetna za naša postignuća i mentalno zdravlje. Ako smo previše samokritični, narušavamo svoje samopoštovanje i samopouzdanje. Zapravo, postoji bliska veza između samokritičnosti, niskog samopoštovanja i perfekcionizma.
Jeste li previše kritični prema sebi?
Može postati pravi problem kada krenemo na autopilot sa svojom samokritikom. Imperativ je da postanemo svjesni štete koju možemo učiniti.
Pomoću sljedećeg popisa možete utvrditi jeste li previše samokritični. Ako primjećujete visoku razinu dosljednosti u svom svakodnevnom ponašanju, onda je vrijeme da prestanete s tim i bolje brinete o svom mentalnom zdravlju.
Greške
1. Ništa vam nije dovoljno dobro pa ni vi sami, osjećate se kao da ne radite dobro svoj posao cijelo vrijeme. Ništa oko vas ne može ispuniti vaša očekivanja, uključujući i vas.
2. Za negativne događaje nitko nije kriv osim vas. Kad se nešto loše dogodi, osjećate se osobno odgovornim za to. Odmah preuzimate odgovornost, čak i ne uzimajući u obzir druge čimbenike. Ne mislite da bi nešto moglo biti izvan vaše kontrole.
3. Razočarani ste u sebe, čak i ako ste identificirali i riješili konkretan problem. Nakon pogreške osjećate se kao neuspjeh.
4. Tonete u osjećaj krivnje jer neprestano analizirate svoje pogreške. Provodite puno vremena analizirajući što je pošlo po zlu i zašto ste vi odgovorni za to. Ali na kraju ne dolazite do zaključka koji bi vas naveo da s optimizmom gledate u prošlost. Previše razmišljate o svojoj krivnji i o tome što nije u redu s vama i što niste učinili umjesto o tome što biste sljedeći put mogli učiniti bolje.
Izbjegavanje rizika
1. Rizici nisu opcija. Ne riskirate jer ste sigurni da ne biste uspjeli. U vašoj mašti, kad biste se usudili nešto učiniti, sigurno bi pošlo po zlu. Uvjereni ste da bi za vas bilo najbolje ne činiti ništa.
2. Izbjegavate govoriti što mislite. U strahu da biste mogli reći nešto glupo ili neprikladno, odlučite ne reći ništa. Često mislite da nemate ništa zanimljivo za reći. Mislite da su vaši pogledi dosadni ili nepoželjni.
Negativnost
1. Nikada niste zadovoljni bez obzira što ste postigli. Stalno nalazite greške u svom radu. Ako nešto ne možete učiniti savršeno, radije to ne radite uopće. Čak i ako je rezultat dobar, usredotočite se na neizbježne nesavršenosti.
2. Svaka situacija se pretvara u najgori mogući slučaj, katastrofu. Kada razmišljate o budućnosti, vaše misli mogu započeti riječima “Što ako…” . Sve moguće radnje gledate kroz prizmu mogućih pogrešaka. Više se bojite poniženja i pogrešaka nego uspjeha i dobitaka.
3. Imate problem sa slikom o sebi. Možda imate komplekse kojih se jednostavno ne možete osloboditi. Uvjereni ste da su vaše loše osobine umanjile vašu vrijednost i ugled kod drugih. Vaša slika o sebi može ili već blokira vaš profesionalni i društveni napredak.
4. Svaka kritika vas stavlja u defenzivu. Smeta vam konstruktivna ili legitimna kritika. Vaše su reakcije prenapuhane i sve što drugi kažu shvaćate osobno.
Izbjegavajte samosabotažu kroz samokritiku
Intenzivna i uporna samokritika je oblik samosabotaže. Kada sami sebe kritiziramo, činimo upravo suprotno od onoga što je za nas zdravo. Ali zašto to uopće radimo? To je samo dio naše psihologije u kojem smo navikli nositi teret odbijanja, straha i potlačenosti.
Na taj način negativnost postaje zamka iz koje se teško izvući. Na neki način stavljamo se u lance jer zvuči poznato i preuzimamo odgovornost za to. Automatski tražimo negativu, jer se bez nje osjećamo nekako goli.
Ako želite stati na kraj samokritici i samosabotaži, morate bolje upoznati sebe. Također morate biti svjesni svog unutarnjeg dijaloga.
gedankenwelt.de/Pripremila: Suzana Dulčić za atma.hr
