“U voljenoj osobi treba pronaći sebe, a ne izgubiti sebe u njoj.” Nudimo vam 30 citata izvanrednog njemačkog filozofa i psihologa Ericha Fromma. Životni citati, citati koji odgovaraju na uznemirujuća ljudska pitanja. Njegove misli nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
1.Glavna životna zadaća osobe jest dati život sebi, ostvariti svoj potencijal. Najvažniji plod njenih napora je njena osobnost.
2. Ne bismo trebali nikome davati objašnjenja i izvještaje dok god naši postupci ne povrijede ili zadiru u druge. Koliko je života uništeno potrebom da se to “objasni”, što obično znači biti “shvaćeno”, odnosno opravdano. Neka presude po vašim postupcima, a prema njima – o vašim stvarnim namjerama, ali znajte da slobodna osoba treba objasniti nešto samo sebi – svom umu i svijesti – i nekolicini koji imaju pravo zahtijevati objašnjenje.
3. Ako volim, stalo mi je, to jest aktivno sudjelujem u razvoju i sreći druge osobe, nisam gledatelj.
4. Cilj čovjeka je biti samim sobom, a uvjet za postizanje tog cilja je biti čovjek za sebe. Ne samoodricanje, ne samoljublje, nego ljubav prema sebi; ne odbacivanje pojedinca, već afirmacija vlastitog ljudskog jastva: to su istinske najviše vrijednosti humanističke etike.
5. U životu nema drugog smisla, osim onog što mu ga čovjek daje, otkrivajući svoju snagu živeći produktivno.
6. Ako osoba može živjeti ne u prisili, ne automatski, već spontano, tada shvaća sebe kao aktivnu kreativnu osobu i razumije da život ima samo jedno značenje – sam život.
7. Mi smo ono čime smo sami nadahnuti i čime su nas drugi nadahnuli.
8. Sreća nije nekakav božanski dar, već dostignuće koje čovjek postiže svojom unutarnjom plodnošću.
9. Za osobu je sve važno, osim vlastitog života i umjetnosti življenja. On postoji za bilo što, ali ne za sebe.
10. Osoba koja se suptilno osjeća nije se u stanju oduprijeti dubokoj tuzi zbog neizbježnih životnih tragedija. I radost i tuga neizbježna su iskustva osjetljivog, punog ljudskog života.
11. Nesretna sudbina mnogih ljudi rezultat je njihovog izbora. Nisu ni živi ni mrtvi. Život se ispostavlja teretom, neprocjenjivom okupacijom, a djela su samo sredstvo zaštite od boli u kraljevstvu sjena.
12. Koncept “biti živ” nije statički pojam, već dinamičan. Postojanje je isto što i otkriće specifičnih sila tijela. Aktualizacija potencijalnih sila urođeno je svojstvo svih organizama. Stoga otkrivanje ljudskih potencijala prema zakonima njihove prirode treba smatrati ciljem ljudskog života.
13. Empatija i iskustvo sugeriraju da u sebi doživljavam ono što doživljava druga osoba, i prema tome, u tom iskustvu, on i ja smo jedno. Sva saznanja o drugoj osobi vrijede onoliko koliko se oslanjaju na moje iskustvo onoga što proživljava.
14. Siguran sam da nitko ne može “spasiti” svog bližnjeg odlučivši se za to. Jedino kako jedna osoba može pomoći drugoj jest otkrivati mu istinito i s ljubavlju, ali bez osjećaja i iluzija, postojanje alternative.
15. Život postavlja čovjeku paradoksalni zadatak: s jedne strane spoznati svoju individualnost, a s druge, nadići je i doći do iskustva univerzalnosti. Samo kroz sveobuhvatni razvoj čovjek se može uzdići iznad svog Ja.
16. Ako dječja ljubav proizlazi iz principa: “Volim jer volim”, tada i zrela ljubav dolazi iz načela: “Volim jer volim.” Nezrela ljubav viče: “Volim te jer te trebam!”. Zrela ljubav tvrdi: “Trebam te jer te volim.”
17. Nesebična opsjednutost jedno drugim nije dokaz moći ljubavi, već samo svjedočanstvo neizmjernosti usamljenosti koja joj je prethodila.
18. Ako osoba doživljava ljubav na principu posjedovanja, to znači da nastoji lišiti objekt svoje “ljubavi” slobode i držati je pod kontrolom. Takva ljubav ne daje život, ali ga potiskuje, uništava, guši, ubija.
19. Većina ljudi vjeruje da ljubav ovisi o objektu, a ne o vlastitoj sposobnosti ljubavi. Oni su čak uvjereni da, budući da ne vole nikoga osim “voljene” osobe, to dokazuje snagu njihove ljubavi. Tu se pogreška očituje – instalacija na objekt. To je slično stanju osobe koja želi crtati, ali umjesto da studira slikarstvo, inzistira da jednostavno mora naći pristojnu prirodu: kad se to dogodi, on će lijepo slikati, a to će se dogoditi samo od sebe. Ali ako zaista volim osobu, volim sve ljude, volim svijet, volim život. Ako nekome mogu reći „volim te“, trebao bih biti sposoban reći „volim sve u tebi“, „volim cijeli svijet zahvaljujući tebi, volim u tebi samoga sebe“.
20. Djetetov lik glumi lik roditelja, on se razvija kao odgovor na njihov karakter.
21. Ako je osoba sposobna u potpunosti voljeti, onda voli i sebe; ako je u stanju da voli samo druge, ona ne može uopće voljeti.
22. Općenito je prihvaćeno da je ljubav već vrhunac ljubavi, dok je u stvarnosti to početak i samo mogućnost stjecanja ljubavi. Općenito je prihvaćeno da je to rezultat misterioznosti i privlačnosti dvoje ljudi jedno prema drugom, određenog događaja koji se događa sam od sebe. Da, usamljenost i seksualne želje čine ljubav lakom aferom i nema ništa tajanstveno, ali ovo je uspjeh koji odlazi jednako brzo kao što je i došao. Ne postaju slučajno voljeni; vaša vlastita sposobnost ljubavi uzrokuje ljubav na isti način na koji interes čini osobu zanimljivom.
23. Čovjek koji ne može stvoriti želi uništiti.
24. Začudo, ali sposobnost da budete sami je uvjet sposobnosti ljubavi.
25. Koliko je važno izbjegavati prazne razgovore, jednako je važno izbjegavati loše društvo. Pod “lošim društvom” razumijevam ne samo zlobne ljude – njihova društva treba izbjegavati jer je njihov utjecaj ugnjetavajući i destruktivan. Mislim i na zombi društvo, čija je duša mrtva, iako je tijelo živo; ljudi s praznim mislima i riječima, ljudi koji ne razgovaraju, već govore, ne razmišljaju, nego iznose zajednička mišljenja.
26. U voljenoj osobi treba pronaći sebe, a ne izgubiti sebe u njoj.
27. Ako bi stvari mogle razgovarati, onda bi na postavljeno pitanje “Tko si ti?” pisaća mašina odgovorila: “Ja sam pisaći stroj”, automobil bi rekao: “Ja sam automobil” ili točnije: ja sam “Ford”, “Buick” ili “Cadillac.” Ako pitate osobu tko je on, ona odgovara: “Ja sam proizvođač”, “Ja sam zaposlenik”, “Ja sam liječnik” ili “Oženjen sam” ili “Otac sam dvoje djece”, a njegov odgovor će značiti gotovo isto kao što bi značio odgovor na ono što bi rekle stvari.
28. Ako drugi ljudi ne razumiju naše ponašanje – pa što? Njihova želja da to učinimo samo onako kako oni razumiju jest pokušaj da nam diktiraju. Ako to znači biti “asocijalan” ili “iracionalan” u njihovim očima, neka. Najviše ih vrijeđa naša sloboda i naša hrabrost da budemo to što jesmo.
29. Naš moralni problem je čovjekova ravnodušnost prema sebi.
30. Čovjek je središte i svrha njegovog života. Razvoj nečije ličnosti, ostvarenje svih unutarnjih potencijala je najviši cilj, koji se jednostavno ne može promijeniti ili ovisiti o drugim, navodno višim ciljevima.
