Jedini pravi izvor moći anđela je ljubav kojom pomažu umirućima da prijeđu na nebesa s mirom i u blaženstvu. Oni su naši duhovni pratioci.
U svakodnevnom životu ljude daleko više impresioniraju događaji koji snažnije utječu na njihov život vezan uz ovu stvarnost. Najčešće su to iskustva nabijena emocijama poput neobjašnjenih intervencija u njihovim životima koje su opisivane kao nadnaravne ili, nerijetko, kao djela anđela.
Ovo me vraća u dane kontakata koje sam već spominjao, s Dr Davidom Deutschem, šefom katedre za fiziku na Oxfordu, koji mi je potvrdio da „je putovanje kroz Vrijeme teoretski moguće iako bi za to trebala fantastična količina energije”.
Jedna enigmatična primjedba će tada zaokupiti moju pažnju, jer je imala veze s neobičnom vizijom u meditaciji koja će me progoniti još mnogo godina kasnije. Naime, Deutsch je rekao da „bi se kod putovanja u budućnost vjerojatno predmeti oko nas duplirali”.
I ja sam u spomenutoj viziji vidio dva mjeseca na nebu, što si nisam mogao ničime objasniti.
Tako dugo dok nisam nabasao na koncept iz muslimanske mistike poznat kao ghurrat-al-hilal ili „viđenje novog mjeseca”, što za muslimane predstavlja „početak nove ere”.
Zagonetna i šokatna podudarnost iz koje se nazire veza između spoznaja moderne fizike i drevne mistike pojačala se opisima meditativnih iskustava naprednih jogija iz tradicije Radhasoami.
Viđenje mjeseca na „unutarnjem ekranu” predstavlja vrlo važan trenutak u procesu napuštanja tijela i putovanja kroz nejasno definirane „unutarnje svjetove”. Subjektivna iskustva projekcije svijesti u čitave svjetove poput ovog našeg, samo mnogo poželjnije, opisana su u nizu klasičnih djela ove škole poput Adi Granth Sahiba i Sar Bachana.
Dakako, vrlo je teško spajati rječnik starih spisa s onime suvremene fizike, ali su naznake koje dolaze iz svijeta znanosti dovoljne da se preispitaju navodi koje mnoge spiritualne skupine spominju u stoljećima prije nas.
Posebno je zanimljiva priča o „rotirajućoj špilji”, svojevrsnom vorteksu u koji upada jogi kada u meditativnom naporu postigne uvid u „četvrti novi Kreacije” poznat kao bhanwar gupha.
Ova razina razvoja podrazumijeva viđenje svijeta u osnovnim karakteristikama nalik ovom našem, ali njegovo je tkanje takvo da se sastoji od mnogo svijesti i manje materije. U „rotirajućoj špilji” mistika čeka zamka u vidu ostvarenja svih njegovih želja, a to ga može spriječiti da ide dalje, do kraja svog Puta.
Ovdje misao dobiva snagu pretvaranja želje u stvarnost, što je i inače cilj svih metoda koje su ljudi izmislili da bi promijenili događaje u svom svakodnevnom životu. Ipak, nekako se prije čini da se radi o subjektivnom doživljaju kod kojeg je doista moguće da se želje ostvaruju usporedo sa pravom stvarnošću, ali u nekoj paralelnoj stvarnosti.
Mnogi misle da je doživljaj „rotirajuće špilje” zapravo doživljaj postojanja više vremenskih linija ili više paralelnih stvarnosti. A to su veliki duhovni reformatori poput Nanaka znali već davno. I neke druge indijske škole su upozoravale na to da prirodne zakone može „vidjeti” ako zavirimo dublje u našu vlastitu svijest.
Richard Thompson je dokazao da su u Vedama zapisani mnogi vrlo složeni koncepti koji su otkriveni u 20. stoljeću, poput recimo teorije superstruna. Kako neki optimističniji autori kažu: svo je znanje već strukturirano u našoj svijesti, samo ga moramo otkrivati.
Osobito je važnu ulogu u novom poimanju Vremena i moguće isprepletenosti prošlosti, sadašnjosti i budućnosti kako ih doživljavamo mi odigrao američki znanstvenik Dr Dean Radin.
On je objavio niz radova u kojima opisuje lukavo dizajnirane eksperimente kojima, statistički gledano, dokazuje da je moguća intervencija iz sadašnjosti u prošlost kako bi se promijenila budućnost, a čak tvrdi da se sadašnjost može promijeniti ako iz ovog trenutka djelujemo na prošlost! Radi se o nečem fantastičnom i teško shvatljivom nekome tko nije uvježban razmišljati na ovaj, usuđujem se reći, revolucionarni način.
U svakodnevnom životu ljude daleko više impresioniraju događaji koji snažnije utječu na njihov život vezan uz ovu stvarnost. Najčešće su to iskustva nabijena emocijama poput neobjašnjenih intervencija u nihovim životima koje su opisivane kao nadnaravne ili, nerijetko, kao djela anđela.
Sve religije, na ovaj ili onaj način, opisuju bića koja možemo podvući pod izraz anđeli. To su entiteti koji obitavaju izvan našeg svijeta ali mogu ponekad zakoračiti u njega kako bi sućutno ljudima olakšali zemaljske patnje. I sama je Smrt utjelovljena u ideji anđela koji se zove Jama, a u modernoj, filmskoj verziji, Joea Blacka.
Filmovi poput spomenutog pokreću u ljudskim bićima najdublje osjećaje bliskosti s božanskim. Joe Black je u neku ruku nemilosrdan i znatiželjan ali što je dulje na Zemlji sve više shvaća ljude i emocionalno se uz njih veže.
Osobito je dirljiva scena kada ga u bolnici prepoznaje žena koja pati od užasnih bolova i želi umrijeti. On joj polaže ruku na čelo i omogućava uvid u ljepote koje je čekaju kada se jednom oslobodi ovozemaljskog, izmučenog tijela. Prije odlaska joj obećaje: „Uskoro, sestro, uskoro…”.
Postojanje anđela posebno detaljno opisuje jedan od najvećih europskih mistika Emanuel Swedenborg. Ovaj je Šveđanin koji je živio u 18. stoljeću imao znanstveno obrazovanje ali su ga stalno progonile religijske vizije koje je opisao u svom Dnevniku snova.
Vrhunac je nastupio u travnju 1744. godine kada je jasno vidio samog Isusa Krista koji mu je objavio njegovu zadaću – pojašnjavanje kršćanske doktrine i znanja o svjetovima iznad ovog našeg. Njegov je utjecaj posebno došao do izražaja kada je predvidio neke udaljene događaje ali i one koji su se dogodili u budućnosti.
Swedenborgove vizije anđela i nebesa na kojima se nalaze odvijaju se svakodnevno i to čitavih 27 godina.
On tako kaže da je nazočnost anđela često prepoznatljiva kroz snove, iznenadne uvide, molitvu, sanjarenje ili neke druge unutarnje doživljaje. Oni će intervenirati u našem životu onda kada je ugrožena naša duhovna budućnost.
Pakao nije kuda Bog šalje ljude zbog njihovih grijehova – kaže Swedenborg – već je to stanje svijesti u kojem čovjek želi služiti isključio samom sebi.
To je stanje svijesti koje odabiremo kada se priklanjamo zavisti, pohlepi, mržnji, strahu i taštini i drugim stanjima koja zaustavljaju priliv božanske ljubavi.
Jedini pravi izvor moći anđela je ljubav kojom pomažu umirućima da prijeđu na nebesa s mirom i u blaženstvu. Oni su naši duhovni pratioci.
