Medical photo created by kjpargeter - www.freepik.com

Prvi put je termin “autofagija” (auto- samo i phagein- jedenje, dakle– samojedenje), koristio Christian de Duve, citolog i biokemičar iz Belgije još 70ih godina 20. stoljeća, međutim tek je 2016. biolog Yoshinori Ohsumi iz Japana dobio Nobelovu nagradu za rad u kojem proučava mehanizme “samojedenja” tijela. Najsigurnije trajanje posta je oko 12 do 16 sati dnevno – dakle najbolje je preskočiti ili večeru ili doručak.

atma.hr – 78




Intervali posta su vrlo popularni, jer mnogi smatraju da je to odličan način da smršavite i ostanete zdravi.

Što je autofagija?

Naziv “autofagija” potječe iz grčkog jezika i to je metabolički proces u kojem organizam jede sam sebe. Cilj je obnavljanje tijela. Normalni post koristi se za mršavljenje ili za poštovanje vjerskih tradicija. Autofagija pomaže pri uklanjanju iz organizma starih i oštećenih stanica.

Bez glavnog izvora energije – hrane – tijelo se počinje prebacivati na unutrašnje resurse. Međutim, tijelo je inteligentno, ostavlja zdrave stanice, a bolesne i stare koristi po vlastitom nahođenju. Zato neki stručnjaci vjeruju da dugotrajan post može biti dobra prevencija od raka i demencije.

Povijest autofagije

Po prvi put, termin “autofagija” koristio je Christian de Duve, citolog i biokemičar iz Belgije. To se dogodilo 70ih godina 20. stoljeća, međutim, detaljno proučavanje takve pojave počelo je nedavno. Godine 2016. biolog Yoshinori Ohsumi iz Japana dobio je Nobelovu nagradu za  rad u kojem proučava mehanizme “samojedenja” tijela.

Nove studije znanstvenika dokazale su da post ili gladovanje može pomoći u borbi protiv infekcija, ono smanjuju upalu, jača obranu organizma. To čak smanjuje i vjerojatnost depresivnih stanja i šizofrenije.

atma.hr – 39

Vrijedi li zaista gladovati?

Definitivno, post djeluje. Međutim, nemojte nepromišljeno slijediti nove trendove i ne izlažite tijelo stresu na duži period. Ali kratkotrajan post je dobra stvar za tijelo. Inhibira proces starenja i optimizira sve tjelesne sisteme.

Imajte na umu da se prije namjernog preskakanja obroka trebate posavjetovati s liječnikom.

Post nije preporučljiv onima koji imaju gastritis, probleme sa žuči, nadbubrežnom žlijezdom, kao i trudnicama i ženama koje doje.

Znanstvenici se još prepiru oko trajanja pauze između obroka. Netko vjeruje da autofagija počinje svakodnevnim gladovanjem. Takav post je imao rezultate u eksperimentima nad miševima.

Ali najsigurniji post je od 12 do 16 sati. Stoga biste trebali večerati najdalje u 20h, a doručkovati tek oko 8 h. Preskočiti ili večeru ili doručak.

Koji su rizici autofagije?

Imajte na umu da autofagija nema besprijekornu reputaciju, postoje mnogi znanstvenici i nutricionisti koji se sumnjivo odnose prema ovoj pojavi.

Međutim, istraživanje iz 2016. godine kaže da je gladovanje od 13 h pomoglo nekim ženama koje su imale karcinom dojke da izbjegnu recidive.

U 2011. godini, znanstvenici su objavili izvještaj koji je upozorio javnost na sporedne efekte autofagije u onkologiji. Dugo gladovanje, naprotiv, može izazvati porast postojećih tumora.

atma.hr – 78




Stoga, ako odbijate hranu – to je vaša stvar. Sjetite se samo da se proces autofagije u našem tijelu odigrava stalno, a stres u obliku kratkotrajnog posta može ga samo ubrzati. Ali najlakši način da se potakne autofagija je da se poveća fizička aktivnost.

Najsigurniji način da se tijelo restarta je da se izloži fizičkoj aktivnosti!

stil.kurir

64 RAK – ŠTO SVE MOŽETE UČINITI

ŠTO SVE MOŽETE UČINITI KADA VAM DIJAGNOSTICIRAJU RAK

sto sve mozete uciniti kad vam dijagnosticiraju rak

"Ja imam rak. Rak nema mene." - Moj put u iscjeljenje

Sophie Sabbage bila je sretno udana majka kada joj je u 48. dijagnosticiran rak pluća u zadnjem, terminalnom stadiju. Šokantna dijagnoza bila je početak nevjerojatno putovanja prema iscjeljenju i transformaciji njezinog života – na bolje.

Prekrasno napisana, emotivna i hrabra osobna priča uz mnoštvo praktičnih savjeta opisuje put dubokog, istinskog iscjeljenja. Sophie otvoreno piše o svojim istraživanjima, tretmanima, svojem načinu prehrane i izvorima koji su joj pomogli, ali i o osobnim odnosima, emocijama i duhovnim tehnikama na svom putu.