U svojoj ljudskoj nesavršenosti pretresem nerijetko značenje ovog leksema i svaki put se uvjerim kako se Isusa ne može prevariti. Ako je On znao tko su mu odani, a koji površni i izdajice, a što ne bismo i mi, sljedbenici Kristova lika i djela? Isus je od malih nogu ljudima blizak bio… zabilježena je i njegova ljutnja i njegova tjeskoba… još više… “cijelim” čovjekom bijaše, no onaj drugi dio Njega prihvaćao je zakone Onostranosti, s neupitnim poštovanjem.
Bogočovjek… Gleda nas s Visine, s Neba, i upire Svoj pogled na šačicu nesavršenih i rastrzanih Zemljana ne bi li iz ovozemaljskog blata svoj pogled usmjerili Nebeskoj energiji. Sa svakim Božićem kojeg slavimo u nama umire jedan nesavršen čovjek koji mjesto ustupa Bogu. A Bog je u visinama…
Nije lako gledati u Svjetlost… Na prvu oslijepiš i dugo ništa ne vidiš da bi s vremenom prosijavao jer si, u međuvremenu, i sam postao Svjetlost. I tako se nađeš na svom životnom oblaku… dovoljno blizu i Zemlji i Nebu. O Nebu smo informirani dovoljno jer priznajemo vlastitu spoznajnu ograničenost kao spasenje… i nek’ se Bog misli…
Ali zašto nas toliko boli ovo istraživanje na Zemlji? Boli, boli… kad zakopati nade moramo iz ljubavi prema Bogu. Hajde, odgovorite sami sebi na pitanje: volite li više čovjeka od Boga? Nemoguća misija, zar ne? A kako dođosmo do te istine? Takvima nas je Bog upravo i stvorio: da otpuštamo sve ono što ne može postati svetinja i svjetionik… da odrežemo gangrene u duhovnoj stvarnosti… ometala i presretače… Tko je jednom doživio takvu vrstu “osakaćenosti” i Božje intervencije u iscjeljenju ranjenih dijelova, ne boji se ničega više u ovom mravinjaku od ljudi.
No, priznajmo sebi kako je ono “plitko srce” loš vodič… Ne ljube se ljudi iz srca već iz duha. Srce čovjeka 21. st. uglavnom je puno zraka, a pogled “zlatno” teleći… Pa hajde se ti sad osloni na one koji bi učili, a nikad ne izašli na ispit. Na vječne “đakone” s poviješću dobrih djela… Džaba im sve kad “svjetinu” braneći, Bogu prvom pucaju u srce… I kao što je polupismenost gora i od nepismenosti same, tako nam prisjednu i lažne istine i=ili istinite laži. A “farbanjem” nam je zatrovano cjelokupno društvo, obitelji i brakovi.
Mazanje očiju… valjda najpopularnije zanimanje današnjice. Nerast… najpopularnije partnerstvo. Bože, samo ti znaš kuda nas možeš izvesti. Samo ti znaš kamo sve možemo stići, s Tobom i bez tvoje pomoći… Samo ti znaš gdje ćeš sa svojim “ikonodulima” i svojim “ikonoklastima”. Meni je dovoljno znati tek da se zdravoljupci u istini blaženo osmjehuju.
Ljudi dragi, lažnjacima dajmo vizu kad je zatraže. Budimo hrabri, za istinu, a ne za “maglu”. Samo je u istini LJUBAV.
P. S. Brzo otpadnu latice i s najljepšeg cvijeta bez korijena. A znaju nam se i povratit’ zamrli pupoljci i listovi s korijenom.
Napisala: Vesna Aralica
