Zdravstvene prednosti bubnjanja su stare koliko i samo vrijeme, a koristi su višestruke, od ljekovitog djelovanja do stvaranja osjećaja jedinstva s drugima i samim svemirom. Možemo reći da je bubnjanje temeljni oblik ljudskog izražavanja, kao i govor, a nastalo je davno prije nego li su ljudi razvili sposobnost korištenja usana, jezika i glasnica kao instrumenta komunikacije.
Najbolji način da se razumije transformacijska moć bubnjanja je da se ono isproba, a mnogi koji su probali jednom, svjedoče o iznimnom iskustvu koje su doživjeli. Iskustvo duboke transcendencije i imanencije, koje stvara snažan osjećaj zajedništva i koje je prisutno kod bubnjanja u skupini, nekada je kod naših predaka bilo uobičajeno, dok je danas tek rijetka pojava. No ipak, duboko je usađeno u našem biološkom, društvenom i duhovnom DNA pa je vidljivo da čak i mala djeca imaju sposobnosti usklađivanja pokreta s vanjskim zvučnim otkucajima, što otkriva da je bubnjanje urođena sposobnost i arhetipska društvena aktivnost.
Piše: Irena Dujmušić
Izvor: Os Uma
Drevni uzorci bubnjanja i akustičnih informacija
No bubnjanje nije svojstveno samo ljudima. Vjeruje se da je upotreba udaraljki kao oblik muzikalnosti, komunikacije i društvene organizacije, stara bar 8 milijuna godina i seže do posljednjeg zajedničkog pretka gorila, čimpanzi i ljudi. Na primjer, nedavno istraživanje o bubnjanju makaki majmuna ukazuje da se dijelovi mozga koji se prvenstveno aktiviraju zvukom bubnjanja ili vokalizacijom preklapaju u kaudalnom slušnom korteksu i amigdali, što sugerira “zajedničko porijeklo vokalnih i ne vokalnih komunikacijskih sustava primata i podržava ideju o gestualnom podrijetlu govora i glazbe.”
Zanimljivo, zvukovi udaranja se mogu vidjeti i kod nekih vrsta ptica, glodavaca i kukaca. Svima je poznato karakteristično kuckanje djetlića, no mnogi ne znaju da, primjerice, miševi često bubnjaju nogama na određenim mjestima u svojim jazbinama kako bi označili i pokazali svoj teritorij i kako bi objavili uzbunu zbog prisutnosti predatora. Također, termiti koriste vibracijske signale bubnjanja za komunikaciju unutar termitnjaka. Na primjer, termiti-vojnici upozoravaju na prijeteći napad tako što bubnjaju glavama po tunelu kako bi prenijeli signal duž podzemnih galerija, da bi time upozorili termite-radnike i druge vojnike.
Akustični signali proizvedeni bubnjanjem nose i epigenetske biološki smislene informacije, kao što je to vidljivo kod osa, za koje se do sada mislilo da prehranom određuju hoće li se larva razviti u ne produktivnog radnika ili produktivnu ženku. Međutim, istina je drugačija, kao što je to nedavno otkriveno. Naime, ose lupkanjem svojih ticala mijenjaju fenotip svojih larvi.
Postavlja se pitanje – je li u uzorcima bubnjanja sadržana prastara, biološki i psihospiritualna smislena informacija, koja dolazi do nas od naših dalekih predaka? Mogu li neki od tih ritmova sadržavati epigenetičku informaciju koja utječe i na strukturu i na funkciju biomolekula te biološki značajne energetsko/informacijske uzorke u našem tijelu? U tom slučaju, to bi značilo da se ti drevni obrasci zvuka mogu smatrati “epigenetskim nasljednim sustavom”.
Kao odgovor na ovo pitanje, postoje neki uvjerljivi dokazi koji proizlaze iz kliničkih i opservacijskih studija koje su analizirale snagu pozitivnog utjecaja bubnjanja u fizičkom i psihičkom smislu. Sveukupno gledano, odgovor na pitanje o biološkoj ulozi akustične informacije u usklađivanju mikro i makro fizioloških procesa je potvrdan!
Šest dokaza o zdravstvenim prednostima bubnjanja
1. Smanjuje krvni tlak, tjeskobu i stres:
U istraživanju iz 2014. sudjelovale su dvije skupine, grupa sredovječnih iskusnih bubnjara i grupa mlađih početnika koji su bili uključeni u 40-minutne djembe bubnjarske sesije. Praćen je njihov tlak te razine stresa i anaksioznosti prije i nakon sesija kao i brzina srčanih otkucaja. Kao rezultat, kod svih sudionika je bio vidljivo smanjenje stresa i tjeskobe, a kod starije populacije je uočen pad sistoličkog krvnog tlaka.
2. Povećanje bijele tvari mozga i izvršnih kognitivnih funkcija:
Istraživanje iz 2014. otkriva da dva mjeseca tretmana bubnjanjem kod bolesnika oboljelih od Huntingtonove bolesti rezultira “poboljšanjem u izvršnoj funkciji i promjenama u mikrostrukturi bijele tvari”. Autori studije su zaključili da ovo istraživanje pruža nove preliminarne dokaze da bubnjanje može rezultirati poboljšanjem u navedenim funkcijama.
3. Smanjenje boli:
Istraživanje iz 2012. je utvrdilo da aktivna izvedba glazbe (pjevanje, ples i bubnjanje) pokreće oslobađanje endorfina (mjereno je povećanje tolerancije boli nakon aktivnosti), dok to puko slušanje glazbe ne oslobađa.
4. Smanjenje stresa, povećanje imuniteta:
Studija iz 2001., obuhvatila je 55 muškaraca i 56 žena, srednje dobi od 30 godina s ciljem određivanja uloge grupnog bubnjanja, kao glazbene terapije, s potencijalom mijenjanja hormona povezanih sa stresom i jačanja specifičnih imunoloških mjera. Zaključili su da je bubnjanje složen kompozitni zahvat s potencijalom moduliranja specifičnih neuroendokrinih i neuroimunih parametara.
5. Transcendentna iskustva:
Studija iz 2004. pokazuje da bubnjanje omogućuje sudionicima dublji ulazak u hipnotička stanja, a drugo istraživanje iz 2014. je pokazalo da kada se bubnjanje odvija u kombinaciji s šamanskim instrukcijama, ono omogućuje sudionicima da iskuse smanjen broj otkucaja srca i iskustva nalik snu u skladu s transcendentalnim iskustvima.
6. Socio-emocionalni poremećaji:
Istraživanje iz 2001. utvrdilo je da su djeca lošeg materijalnog statusa, koja su 12 tjedana sudjelovala u grupnom bubnjanju, doživjela značajna poboljšanja u socijalno-emocionalnom ponašanju, od tjeskobe do pozornosti, od opozicijskih do post-traumatskih poremećaja.
Sve ovo će potvrditi svaki izvođač ili sudionik bubnjanja, kao i glazbeni terapeuti. Primjerice, glazbenik Simon Lee, iz Kenta, bubnjanju je podučavao bolesnike s raznim oboljenjima i stanjima, od problema s ovisnošću do autizma i poteškoća u učenju do smetnji u mentalnom zdravlju i ističe da su rezultati zadivljujući. Navodi da bubnjanje ima brojne prednosti, može podići energiju ili djelovati opuštajuće, može potaknuti osjećaj razigranosti ali i osloboditi osobu od bijesa i napetosti te također može pomoći u socijalizaciji i izgradnji pozitivnih odnosa.
R.L. Friedman, psihoterapeut i bubnjarski terapeut, u svojoj knjizi “Iscjeljujuća snaga bubnja” opisuje značaj bubnjanja u ostvarivanju značajnih zdravstvenih dobrobiti za svakoga. On kaže da se bubnjanje koristi tisućama godina u svetkovinama, ritualima i ceremonijama no stapanje znanosti s iscjeljujućim svojstvima bubnjanja je relativno nov razvojni pravac. Navodi da je on, kao terapeut, svakodnevno svjedočio moćima bubnjanja u otpuštanju napetosti, energiziranju i iscjeljivanju emocionalno povrijeđenih. Također je zapazio izvanrednu i dosljednu sposobnost bubnjanja u stvaranju stanja radosti, poticanju laganog transa, osjećaja zajedništva i jedinstva, te oslobađanja ljutnje. On se nada da će se proučavanjem opsežnih radova koji su dostupni spoznati da su primjena ritma i njegova sposobnost da izliječi tijelo, um i dušu, neograničeni. Dodaje i da je potrebno još više istraživanja da bi se potvrdilo ono što su mnogi već iskusili i spoznali – da ritam u odnosu na tijelo i um ima mnoge dobrobiti: “Bubnjanje nam kroz svoju jednostavnost, ne napornost i prirodnost nudi vezu za povratak onome što smo poznavali prije nego nas je tehnologija odvojila od naše duše. Stvarajući taj kanal za povratak našoj dubljoj prirodi, bubnjanje omogućava onima koji ga koriste vezu sa drugima. Čini se da bubnjanje ima sposobnost ujediniti sve individue koje to izaberu iskusiti, bez obzira na rasu, religiju, boju kože, vjerovanje, pozadinu ili ideologiju, kroz zov ovog drevnog instrumenta svi se međusobno ujedinjuju. Bubanj tako postaje sredstvo za prijevoz svih koji se njime koriste, preko svih granica, prema iskustvu cjelovitosti i zajedništva.”
Uzimajući u obzir činjenicu o evolucijskoj ulozi bubnjanja kroz ljudsku povijest i prapovijest, kao i nova znanstvena istraživanja, bubnjanje potvrđuje psihosocijalne i fiziološke zdravstvene prednosti, stoga bi ga trebalo promatrati kao pozitivnu medicinsku, socijalnu i psihospiritualnu intervenciju.
Izvori: GreenMedInfo, BBC, Remo
