„Vidiš, sve što treba je naučiti čitati simbole, svi oni nešto znače i pričaju svoje priče.”
„Mha.” kimala je Izi.
„I ti si me pitala jednu stvar, ali meni je teško odvojiti samo taj jedan dio i odgovoriti samo na to jedno pitanje jer je to kao da tvoju ruku odvojimo od ostatka tijela i pričamo samo priču o tvojoj ruci. Tvoja ruka dio je tebe i živi život zajedno s ostatkom tebe, a tako je i s tvojom natalnom kartom.”
„Što je natalna karta?” upitala je.
„Tvoja natalna karta je položaj zvijezda kakav je bio u trenutku kada si se rodila.” pogledao ju je slijedi li što priča, te je nastavio. „Najvažnije nam je znati položaj Sunca, Mjeseca i ascendenta.”
„Ascen- što?”
„Mjesto koje u trenutku rođenja izlazi na istočnom horizontu.” Izi je pravila zbunjene izraze lica, ali on je nastavljao. „Gledaj to ovako: Sunce govori o tvojoj duši, Mjesec o umu, a as-cen-dent o tijelu.”
„Pa što govore?” upitala je.
„Sunce će ti ispričati priču zašto si kao duša htjela doći u ovaj život, Mjesec o tome kako ćeš djelovati, a ascendent kako ćeš se ti kao osoba predstavljati i očitovati u ovom svijetu. Na primjer, to što si tako znatiželjna, a i što me pomalo daviš manifestacija je tvog ascendenta.” Izi je namrštila nos, ali po njegovu je osmijehu zaključila da je samo zadirkuje pa je nastavila sa svojim pitanjima. Pa dobro, gdje je moj ascen-dent bio u trenutku rođenja?” pogledala ga je da provjeri je li dobro izgovorila.
„Na 24. stupnju, u znaku raka.”
„Raka, stupnju. Kakvi sad stupnjevi?”
„Da i to u nakšatri, sazviježđu Ašleša.”
„Ašleša?!”
„Da, Ašleša, zagrljaj, kao dvije zagrljene zmije.”
„Pogubila sam se.”
„Hahaha, te zmije jako dobro objašnjavaju sve što vidim kod tebe i bez da otvaramo natalnu kartu.”
„Pa kako to?”
„Očigledno je: zanima te magija, i ne onako kako zanima prosječnog čovjeka. Ti živiš magiju. A tu je i mudrost, prevelika količina mudrosti za tvoje godine i tvoju malenu glavu.”
Izi je napućila usne i nadala se da ne čuje što misli. Nekako ju je uspio pročitati, iako se trudila sakriti, ali ipak je on čitatelj tragova svjetlosti.
I nastavio joj je pričati i o vladaru ascendenta, i o snagama planeta, Šad-bala, o planetima koji su smješteni u kuće i znakove, položaju Rahua i Ketua, i još o mnoštvo toga za što je čula po prvi put. Pričao je sa velikom strašću i iza svega toga osjećalo se njegovo veliko znanje.
Majka je došla sa šalicom čaja i nasmijala se širokim osmijehom: ”Ne morate u svemu povlađivati mojoj Izetnofret, odmorite malo.”
„Moje je zadovoljstvo! Rijetko kada naiđem na tako iskreno znatiželjnu publiku.”
„Ta ne mislite da bi ona mogla u smjeru vaše ekspertize?”
„Ne, njoj to ne treba, njezina je specijalizacija nešto sasvim drugo. Ona čita svjetlost na drugi način.” Obratio se Izi koja se već sada, ne prateći njihov razgovor, igrala sa svojom mačkom. „Izetnofret, dušo, bi li ti sada napravila čitanje za mene?”
Izi je očima upitno kliznula prema majčinu licu koje je neprimjetnim kimanjem dalo odobrenje.
Izino lice raširilo se u jedan široki osmijeh koji je razotkrio njezin nakrivljeni zub koji se već jedno vrijeme klimao. Upitala je pomalo se cerekajući i sjajeći okicama: ”Jeste li sigurni da želite da vas čitam?”
„Vjeruj mi, imao sam i neugodnijih susreta.”
„Kako ljubazno od Vas!”
Izi je sjela pred njega i rekla: „Lakše će mi biti ako sklopim oči.” Opustila se, okrenula pažnju na dah i dopustila da se osjećanje njezinog fizičkog tijela raspline, a ona sama postala je svjetlo, i to njezino svjetlo sada je promatralo svjetlo njezinog novog prijatelja. Krenula je od njegove povezanosti s ovim planetom. Promatrala je kako se njegovo svjetlo spaja u srce planeta, ali isto tako vidjela je tamne čvorove koji su priječili tu povezanost. „Vaši bliski odnosi u ovom životu u ovom fizičkom bivanju uvijek su popraćeni osjećajem da je sve složeno i zapetljano. Zapravo biste htjeli postići stabilnost, ali lakše je ili pobjeći od odnosa ili podnositi tu složenost umjesto da se suočite s vrlo snažnim traumama koje su vezane uz liniju majke i koje bi morale značiti da dopuštate sebi kreirati. Zato se i bavite analizom, lakše je analizirati nego duboko prodrijeti u svoju bol. Lakše je čitati znakove svjetlosti, nego zaista osjećati. Lakše je analizirati nego upustiti se u kreiranje pod cijenu primanja kritike. Zato putujete svijetom i bježite od svojih korijena. Bijeg je samo privid jer sve što trebamo pronaći, pronaći ćemo unutra, a od sebe nikada ne možemo pobjeći. Uvijek sebe nosimo sa sobom.”
„Izetnofret!” majka je povisila ton.
Izin prijatelj pomalo je problijedio. Činilo se da takvu iskrenost nije očekivao od jedne male magičarke.
Nakašljao se. „U redu je.” Šutio je koji trenutak. Izi je pogledavala u pod i u vrhove svojih cipela koje kao da su odjednom postale vrlo zanimljive. Stiskala je usne i pozivala svoje duhovne prijatelje, no činilo se da je njima ova situacija smiješna i zabavnija nego se to sada činilo njoj.
„Svjetlo je iznimno, zanimljivo.” oglasio se sada njezin prijatelj zvjezdoznanac. „Svjetlo nas pokazuje u najboljem izdanju, ali ujedno osvjetljava i naše ranjene dijelove. Dijelove koje najradije ne bismo iznijeli na svjetlo.”
Izi je i dalje zurila u pod, dok je mama njihova gosta nudila još jednom šalicom čaja.
„Draga, ima li još nešto što mi želiš ispripovijedati?”
Digla je glavu i pogledala kratko prema mami koja je sada izbjegavala njezin pogled.
„Rekao bih da imaš.”
„Da, ima još toga. Ali to nije tako bitno. Nego…” zaustila je.
„Da?” upitao je.
„Nego, vidjela sam dječaka. Imao je tvoje oči.”
„Da?”
„Dječak je bio sam. Zaista sam, bez obitelji, bez ikoga da brine o njemu. Bez doma. Lutalica. Nosio je nekakve ofucane dronjke. Čini se da ga je odgojila ulica.”
„Pričaj.”
„Jedva je preživljavao. Noću bi posjećivao mjesta gdje su palili mrtve. Ponekad je imao sreće i pronašao ostatke nakita umrlih čija su tijela bila spaljena na pogrebnoj lomači. Znao je da su ta mjesta sveta i da privlače brojne duhove, ali njegovi pronalasci ponekad su mu omogućili da ima dovoljno za hranu, u trajanju i po mjesec dana. Zato je sklopio pakt s vatrom. Zahvaljivao je vatri za svaki plijen koji bi mu ostavila, a zauzvrat se zavjetovao naučiti čitati znakove svjetlosti, znakove svete vatre. Tako se on brinuo o vatri, a vatra o njemu.”
„Brinuo se o vatri? Kako to misliš?” priupitala je sad majka.
Izi je sklopila nakratko oči i tada rekla: ”Vatra traži svoje glasnike u ovom svijetu. Rijetki su koji nauče čitati tajne simbole vatre. Dječak je izučio jyotish i rituale svetih vatri. Mogli bismo reći da je njegovo Sunce to odredilo.” nasmijala se i pogledala u svojega novog prijatelja. Njezina je vatra prepoznavala njegovu vatru i baš su lijepo i skladno gorjele i pucketale zajedno.
„Da,” oglasio se njezin prijatelj. „Vatra traži svoje glasnike, podjednako kao što traži i svoje čuvare, i čuvarice.”
„Obećali ste mi još ispričati priču o Surji!” sjetila se sada Izi.
„Izi, već je kasno, sigurna sam da se naš gost umorio.”
„Dapače, još uvijek ima vremena za jednu kratku priču. O Surji, dakle. Surja ili Vivasan, Sunce, prvi je od polubogova. Sin je Kašjape Munije i Aditi, a time unuk Brahme ili stvoritelja ovoga materijalnog svemira. Jedna od njegovih žena je Samgja. Ona nije mogla izdržati toplinu kojom je isijavao njezin muž pa je pobjegla. Surja ju je vratio kući, a tada se njegova nevjesta požalila svom ocu. Njezin otac Višvakarama pokušao je umanjiti sjaj sunca, ali uspio je odvojiti samo jedan njegov mali dio. Iz te svjetlosti stvoren je Višnuov disk, Šivin trozubac, Kuverina letjelica i Kartikejino oružje šakti. A taj šakti poznaje i moja draga prijateljica Izetnofret.”
„Poznajem?” zbunjeno je pitala Izi.
„Da, da i na duhovnom planu i na jeziku. Hahaha!”
„Ako me tako nastavi zadirkivati, možda odlučim pribjeći trozupcu! ”, pomislila je razmišljajući kako je trozubac odličan za bockanje, ali je isto zadržala za sebe.
Napisala: Tatjana Pavlic Blažon,
Transformation Healing by Tatjana: Transformation Healing by Tatjana – Početna | Facebook
Studio Hara – Početna | Facebook
