45

Čuda su prirodna.
Priroda je čudo.
Priroda stvara milijunima godina bez ikakve mape i nacrta. Sve sadrži u sebi samoj.
Priroda uči kroz iskustvo. To joj je urođeno ; prirodno; pri rodu.

Riječi i slova su zaista zanimljivi.

Slova grade poput ljudi.
Neka slova su samostalnija, no mogu izvrsno i kvalitetno graditi i surađivati i s drugima; izvrsno se uklapaju i prilagode i takva slova su samoglasnici kao ljudi poduzetnici. Postoje i suradnici; baš kao slova suglasnici. I jedni i drugi i te kako imaju smisla i svoju ulogu i mjesto..

Ovisno gdje je slovo, ono transfoMIRa značenje pojma.
Npr. rad je i dar, div je i vid.

Jedno slovo sitno čini razliku dinamitno.
Duh i Dah npr.

Sve u prirodi ima smisla. I jedan jedini Leptir. Kao samo jedan jedini. A

Leptirov efekt nije ništa novo i znači sljedeće: samo mali zamah krila leptira ovdje može uzrokovati pomak ogromnih razmjera tamo; na drugom kraju svijeta.

Leptir nastaje iz gusjenice.
Leptir prolazi transformaciju i ima tremu u tom procesu. A da samo zna i vjeruje u što se pretvara i što postaje, otpustio bi odmah sve te zaglavljene emocije u sebi.

Bager gusjeničar Caterpillar je baš odličan primjer za ovo.
On kopa i mijenja krajolik, zemlju i okoliš i tu nastaje novo i u mnogo slučajeva se rađa nešto predivno. I Leptir je lijep. Prekrasnih leptira viđam zadnje vrijeme. Šarenih. Na pruge. Tigrastih doslovce. Leptiri na točke. Bijeli leptiri na crne točkice.
Plavi leptiri.
Narančasti.
Žuti veliki.

Priroda je tako skladna.
Ima stabala oko kojih je ovijen bršljan i ni jedan, ni drugi se ne žale, niti kukaju. Godi im tako. Njima tako godi i odgovara.
Pretežno ostali dišu i žive sami i mrvu odvojeni od ostalih, no tu su pored i daju si ruku. Prenose poruke.

45

Kroz vjetar, zrak, kišu, ptice.

Priroda je Inteligencija.

Opaziti nešto znači biti svjestan toga, a to znači staviti u pogon inteligenciju.

Riječ svijest u sebi sadrži vijest koja formira i stvara svijet.

Opažanje=Inteligencija=Svijest

Kada mozak nešto nikako da riješi, ruke to čine.
Ruke rukuju.
Ruke njeguju.
Ruke miluju.
Ruke kuhaju.
Ruke peru.
Ruke sade.
Ruke voze i drže volan.
Ruke dodaju.

A kada se učini odmak, onda mozak prirodno dolazi do odgovora i puta.

Nedavno jedna je žena krenula skuhati sebi kavu na kavomatu, koji se nalazi u sklopu pekare. Prethodni put poželjela je dobiti kavu, no kako dobiti kavu iz kavomata.. i taj zadnji put kada je došla do kavomata, ugledala je da je već unutra točno kovanica koliko njoj treba za njenu kavu. Netko joj je uslišio želju. Dobila je besplatnu kavu s kavomata taj prošli put. I tada taj drugi put krenula je da će ubaciti kovanice.. i prodavačica u pekari je čudno gleda i govori : Pa ne radi aparat.

Papirić *Aparat ne radi* je bio stavljen nisko na aparatu i žena nije mogla vidjeti jer je bila preblizu aparata. I tek kad se odmaknula i udaljila malo od aparata, tada je ugledala papirić i nasmijala se. I rekla prodavačici : Hvala Vam.

Ponekad se nešto ne vidi ne zato jer je osoba daleko, već baš zato jer je osoba preblizu. Primjer za ovo je kada osoba isprobava odjeću u trgovini i prekrije čitavo ogledalo svojim tijelom jer je tik do ogledala – doslovce – ne može sebe vidjeti. Potrebno se odmaknuti i tada se vidi kako nešto stoji.

Ponekad je baš odmak potreban i ključan.
Baš kao prva probna vožnja novim brodom.
Na oceanu se uviđa što je za doraditi.
U luci baš i ne dolazi do izražaja.

Kao i terapija tzv. Teslinim valovima poznato i kao Teslina Metamorfoza; ima jako djelovanje baš s udaljenosti i nije bitno gdje se osoba na Zemlji nalazi. Zanimljivo, zar ne. I Sunce ima smisla, i jako grije, a daleko je. Udaljenosti nisu u miljama i kilometrima obično, već unutar glave čovjeka.

45

Orao izvrsno vidi iz zraka.
Orao prenosi poruku svojim *kolegama* dole, i ispada da:
Orao je orao.

Priroda je ogroman učitelj.
Bez ijedne riječi podučava.
Bez ijedne riječi prenosi lekcije i znanja onima koji umiju spoznati.

Priroda stvara Dvije, pa i više Duga jedne do druge, no ne ulaze jedna u drugu. Blizu su i ne bodu se. I prekrasnih boja i nijansi. Prema izvrsnom japanskom autoru Masaru Emotu koji je pisao o predivno blaženoj vodi, Duga je znak sklada; dakle harmonije.

Paralelne linije su uvijek jedne do drugih i ne smetaju jedne drugima.
Netko vidi Dugu jer okrene pogled k nebu taj čas. Kroz par minuta ta ista Duga može nestati. I ipak postojala je. Nekome i sebi je uljepšala trenutke.

Ono naizgled nebitno je bitno i ključno.
Oni koji čiste ulice, oni koji održavaju parkove, oni koji prodaju kokice i kestenje; svi oni su izuzetno važni. Baš kao pčelice koje rade med.
Baš kao ptice koje pjevaju.
Baš kao psi i konji.

Jer često je baš
Spas pas.

Napisala: Jasmina Vagaja

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.