Widget not in any sidebars
Držite li ramena napeto i podignuto, kao da svakog trenutka očekujete napad pa morate imati neki štit?
Kako stvari stoje, nikad nije bilo teže nego danas odoljeti negativnim utjecajima koji se šire.
Pokušaj da izbjegnemo svijet nije moguć, osim u negativnom smislu, naravno. U pozitivnom smislu, moguće je naučiti inteligentno živjeti u svijetu ne identificirajući se pritom sa njim.
Jedna od tehnika koje nam mogu biti korisne u tom pogledu zove se u narodu “na jedno uho uđe, na drugo izađe”.
Koliko nam se puta tijekom dana dogodilo da slučajno čujemo što netko govori i umjesto da primijenimo metodu “pusti da to izađe na drugo uho”, uhvatimo se za to i počinjemo se baviti time?
I što je najgore, dozvoljavamo da to negativno utječe na nas.
Međutim, kada bismo samo bili u stanju ne uzimati u obzir sve i svašta što čujemo na televiziji, internetu, ulici, poslu, klubovima… više bismo slušali sebe – i naravno, bili lakši za tonu nepotrebnih briga i strahova. Problem je što mi to jednostavno nismo u stanju, a evo i zašto.
Kako naš um prikuplja informacije
Ako pogledamo u svoj um, možemo primijetiti jedan program koji se zove “prikupljač informacija” ili prijemnik misli. To je jedan od osnovnih mentalnih programa bez kojih naš racio ne bi mogao normalno funkcionirati.
Nevolja se javlja kada program radi pod negativnom komandom tipa: “uzmi u obzir sve što u sebi ima riječ, na primjer – strah, briga, neizvjesnost, nesreća, žalost, patnja, ugrožen opstanak, zvuk sirene za opasnost, pesimizam, borba, opiranje, forsiranje, negativnost, izdaja, obmana, prevara, žrtva, krivnja, droga, rat, bombardiranje, ubojstvo, smrt… i reagiraj”.
Dakle, što god da je to što karakterizira naše prošlo bolno iskustvo, mi ćemo sada na to automatski reagirati i braniti se.
To se uglavnom događa na suptilan način, ali posljedice su više nego vidljive na našem tijelu, disanju, emocijama i umu.
Postanimo svjesni, na primjer, kako držimo svoja ramena napeto i podignuto, kao da svakog trenutka očekujemo napad pa moramo imati neki štit. Primijetimo koliko nam to vitalne energije oduzima.
Ili osjetimo koliko nam je napeto lice, čelo, jezik, mozak, donji dio leđa, trbuh, disanje… i bit će nam savršeno jasno da imamo strah od opuštanja i svjesnog bivanja u sadašnjem trenutku. Znat ćemo da se plašimo otvaranja i čulnog doživljavanja.
Ono što možemo učiniti, kako bismo pomogli sebi da ne uzimamo u obzir sve što nam dolazi izvana, a da ne moramo, na primjer, provoditi sate i sate u meditaciji, jest da pronađemo vlastitu svrhu zašto smo ovdje na zemlji i da počnemo da je ispunjavamo bez oklijevanja.
Tada ćemo ispuniti onu narodnu: “gledaj svoja posla i ne živciraj se previše”. Gdje će nam, u tom slučaju, biti kraj?
Widget not in any sidebars
Ako, kojim slučajem, ne uspijemo pronaći svrhu vlastitog života, onda ćemo neizostavno naginjati da posvećujemo svoje vrijeme stvarima koje nemaju istinski značaj za nas sada, ali će imati štetu kasnije.
I to se zove karma. U tom slučaju, nećemo znati cijeniti i iskoristiti šansu koju smo dobili rođenjem.
Nešto što će nam sigurno pomoći da pronađemo svoju svrhu jest pitanje koje trebamo istražiti, a koje glasi: što je to što me prirodno privlači od kad znam za sebe?
Kada postavimo to pitanje, ne trebamo racionalizirati i donositi logičke zaključke o tome, već trebamo biti otvoreni da nam pravi odgovor naprosto bljesne ispred očiju.
Da budem iskren, mi to već znamo, samo se nikada nismo usudili napraviti zanimanje od toga i pronaći način kako da od toga živimo.
Zbog toga, naša prava ljubav – ono što bismo radili od srca do kraja života – biva prekriveno stotinama moranja, izgovorima, žaljenjima, strahovima, brigama, bolešću.
Bez obzira na tu nesretnu činjenicu, to je i dalje prisutno tu ispod, nećete vjerovati, našeg nosa.
Ovdje bi dobro došlo narodno učenje: ‘ne traži naočale koje nisi ni izgubio, koje ti stoje na nosu.’ Pogledaj i vidi! Tvoja svrha je u onome u čemu prirodno dolaziš do izražaja – u onome tko si ti stvarno.
Kada to otkriješ, nećeš vjerovati, ali ćeš nesumnjivo znati.
