Demokracija je danas na „razvijenom“ Zapadu već otišla tako daleko da se u ime viših interesa može niz stvari napraviti pojedincu, što se i čini pod izlikom njegove „sigurnosti“. Vrše se prisluškivanja, praćenja zbog opasnosti od terorista što je postao globalni problem. Nitko ne odgovara na pitanje zašto su se pojavili ti teroristi i tko su stvarno oni. O tome tko su teroristi odlučuje jedna skupina koja ih sama proizvodi i obučava. Ako rade za njihove interese, tad su to legitimni interesi, ako ne, onda su teroristički, bez obzira na nasilna sredstva. Najveći teroristi današnjice su multinacionalne kompanije koje pod svojom kontrolom drže sve države zapadnog svijeta. Umjetno proizvode i plaćaju grupe koje potiču sukobe, direktno i ih podmeću preko tajnih posrednika koji mogu biti infiltrirani u svim sukobljenim stranama. One ujedno predlažu i rješenje jer se senzibilizirana javnost slaže s oštrim mjerama odmazde čak i po cijenu odustajanja od stečenih demokratskih standarda. Terorizam je sredstvo i izlika za smanjivanje stoljećima stjecanih i u krvi stečenih demokratskih i socijalnih prava u državama koje se toliko diče demokracijom, a manipulacijom svoje vladajuće elite, koju u suštini niti ne poznaju, ostaju bez nje.
Zapadni je svijet opsjednut slobodom i demokracijom. Biološka je sloboda od samog rođenja na prvome mjestu argumenata o demokraciji. Stanovništvo je uvjereno da je slobodno, da ima široke mogućnosti djelovanja, življenja itd. Ovdje se radi samo o biološkoj slobodi, slobodi na papiru ili virtualnoj. Sistem ili država pojedincu daje teoretske mogućnosti za napredovanje, što je privid jer ne startaju svi s istih pozicija. Bogati i moćni imaju sve moguće šanse, dok većinski sloj koji samo egzistira na nekvalitetnoj i jeftinoj hrani nije u mogućnosti ni prići ovome krugu. Čovjeka su sveli na nivo tovljene životinje. Površnom analizom rasporeda moći lako je vidjeti da su kapital i moć uvijek u istim rukama. Oni koji bljesnu iz nižih slojeva, samo su privid ili iznimka koja potvrđuje pravilo. Može se uspjeti samo pod „kišobranom“ moćnih. Na sceni su novi samo klonovi ili stipendisti postojećih moćnika.
Demokracijom zovu potpunom kontrolom čovjeka. Voda koja se danas pije na Zapadu mora biti u bocama pod kontrolom kao i hrana koja se kupuje. Ako se nešto proizvodi, to je opet pod kontrolom porezne uprave. Sve je pod kontrolom koja se naziva sloboda ili novogovor koji je opisao G.Orwell u knjizi „1984“. U ime općih interesa može se oduzimati zemlja na kojoj pojedinci ili cijele manje zajednice žive i egzistiraju. Oni na vlasti procjenjuju da je ona korisnija za parkirališta, trgovačke centre, autoputove; žrtve su potrebne za ekonomski prosperitet, ekonomski rast i tko zna što neće nabrojati. Na kraju, to su uglavnom privatni interesi vješto maskirani kao javni.
Pažljivijim proučavanjem država u svijetu može se doći do zaključka da su vođe država uglavnom isti duže vrijeme, regrutiraju se iz određenih utjecajnih familija ili klanova koji su maskirani političkim strankama. Jedni te isti kreiraju i krize i izlaze iz kriza, ratove i razna oslobođenja, teroriste i borbu protiv terorista. Bitno je da taj proces stalno traje. Opasnost je stalno prisutna i time se narodi stalno plaše, a spasitelji i zaštitnici uvijek su tu, zna se koji su. Ovakva praksa traje tisućama godina. Neke vladajuće obitelji imaju vrlo stare korijene, a nove koje se programirano nametnu u manjim državama vrlo se brzo pomiješaju s ovim starim tako da je rezultat uvijek poznat.
Način vladanja i tehnike pokvarenosti opisani su kroz istinite događaje ili alegorijske priče još davno u Mahabharati do u detalje, a kasnije su nastala djela od Platona, Makijavelija i niza drugih koji razotkrivaju srž problema.
Evo jedne alegorijske priče iz Mahabharate koju je na samrtnoj postelji ispričao Bhišma svome unuku Judhišthiri koji je preuzimao kraljevstvo (događaj se zbio prije nekih 5000 godina).
„Nekoć davno živio je opaki kralj Paurika koji se zbog svojih grješnih djela u sljedećem životu rodio u tijelu šakala. Gospodinovom milošću sjećao se prošloga života punog blagostanja. Bio je utučen što je tako nisko pao. Kajući se za grijehe, odluči se iskupiti potpuno se suzdržavajući od jedenja mesa.
Osim toga, budući da je osobno vidio koliko patnje donosi grješan život, postao je istinoljubiv i samilostan prema svima drugima. Šakal je ostao živjeti na mjestu svoga rođenja, velikoj spalionici mrtvih, živeći samo od plodova što bi pali sa stabla.
Ne mogavši podnijeti njegovo čisto ponašanje, ostali mu šakali pokušaše propovijedati da se ponaša izopačeno jer su šakali po prirodi mesožderi. Obećali su mu nositi meso samo da promijeni svoje ponašanje.
Pobožni je šakal umilnim riječima uzvratio: ,Draga braćo, unatoč svome niskom rođenju, želim pobožno djelovati i tako proširiti svoj dobar glas. Vrsta u kojoj se živo biće rađa i dužnosti koje time stječe ne određuje njegove prave zasluge. Razumijevanje i ponašanje govore je li netko napredan ili nizak. Zbog toga ne želim živjeti kao ostali šakali kojim je jedini cilj napuniti želudac!’
Taj je razgovor slučajno čuo kralj tigar. Smatrajući šakala vrlo pobožnim i učenim, ponizno ga je zamolio da mu postane ministar. Šakal mu je odgovorio da mu ponuda laska i pričinjava čast, ali misli da nije dorastao takvu političkom položaju. Rekao je da nema želju mijenjati sadašnji položaj za ekonomski razvoj. Draži mu je jednostavan, netjeskoban šumski život od života spletki koje ne prestaju u kraljevskoj palači. Nakon dužeg nagovaranja šakal je pristao pod određenim uvjetima postati ministar. Nije želio da ga se pita za savjet pred drugim ministrima, s kraljem se htio sastajati uvijek nasamo. Nije želio davati savjete vezane za kraljevu obitelj te je od kralja tražio da ne smije njegove sluge i njega kažnjavati bez valjana razloga.
Unatoč uvjetima, tigar radosno pristade. Međutim, kad kasnije vidješe kolike počasti i poštovanje kralj iskazuje šakalu, ostali ministri postadoše jako zavidni. Dok su međusobno razgovarali, otvoreno izraziše mržnju prema došljaku. Kako su živjeli prisvajajući tuđa bogatstva, u šakalu vidješe veliku prijetnju za svoj opstanak. Najprije ga pokušaše podmititi, što šakal nije prihvatio. Kod njih se pojavio još veći strah i mržnja pa skovaše zavjeru te uzeše posebno meso namijenjeno kralju te podmetnuše u šakalovu kuću.
Iako je otkrio zavjeru, šakal ništa ne reče imajući na umu kako je kralj obećao da nikad neće sumnjati u njega bez valjana razloga. Kad je došlo vrijeme večere, tigar je saznao da je meso nestalo. U napadu gnjeva, slugama naredi da uhvate lopova. Ubrzo se pokvareni ministri vratiše i obavijestiše kralja da je meso ukrao šakal te mu rekoše: ,Kralju, taj je šakal pošten samo na riječima, a najveći je grješnik! Shvatili smo da mu nejedenje mesa i ostale strogosti služe samo kao krinka za ostvarivanje podlih ciljeva.’ Čuvši to, kralj naredi da se nad šakalom odmah izvrši smrtna presuda.
Saznavši to, tigrova majka pokuša sina urazumiti: ,Dragi moj kralju, ne bi smio slijepo prihvaćati te lažne optužbe, jer će čak i najčišća osoba u ovome materijalnom svijetu imati neprijatelje. Grješnici prirodno mrze kreposne, kao što ljenivci mrze radišne, ružni lijepe, neuki učene, a siromašni bogate. Sigurna sam da šakal nikad ne jede meso, čak ni kad mu se ponudi. Dragi sine, dobri katkad izvana nalikuju pokvarenima, a zlobnici katkad navlače krinku pobožnosti. Međutim, zato je potrebno pomno ispitivanje kako bi se otkrila prava istina, jer prvi dojam može prevariti. Onaj tko donosi odluku tek nakon duboka promišljanja kasnije se neće morati kajati zbog pogrešne prosudbe. Šakal ti je iskren prijatelj i zato ga ne bi smio smatrati krivim.’
Čuvši to, šakalov se pomoćnik pomoli iz gomile te razotkri zavjeru što su je skovali kraljevi zlobni ministri. Nato kralj brzo poče grliti šakala iskazujući mu povjerenje. Kako je šakal dobro poznavao diplomaciju, silno se rastuži te, iskazujući mu poštovanje, zamoli kralja da mu dopusti svoju tugu odagnati slijeđenjem zavjeta praje (posta do smrti).
Čuvši to, iznenađeni ga tigar s ljubavlju pokuša odgovoriti. Međutim, šakal mu od suza zagušenim glasom objasni: ,Dragi moj kraju, prvo si mi iskazivao velike počasti, a sad si me nesvjesno uvrijedio. Budući da se takvim ponašanjem stvaraju neprijatelji, više ti nisam poželjan i zato ne zaslužujem živjeti u tvome kraljevstvu. Kada kraljev sluga bude istjeran iz službe, ili na neki drugi način postane nezadovoljan, ili mu se više ne iskazuje poštovanje kao prije, ili ga gospodar prevari, ili mu se imetak nepravedno zaplijeni, ili mu se oduzmu pogodnosti koje su mu omogućavale postizanje uspjeha za koje je sposoban, on uvijek gori od gnjeva kad se sjeti nepravde koja mu je nanesena i zato jedva čeka da gospodara snađe kakva nesreća. Takav sluga kojemu su se otvorile oči često napušta kralja kako bi postao oruđe u rukama neprijatelja. Stoga mi, budući da si me povrijedio, više ne trebaš vjerovati.
Dragi kralju, kad bih ostao s tobom, uvijek bi me sumnjičavo gledao. Zbog toga bih bio stalno tjeskoban, a kako bi ta slabost neprijateljima otvorila put za napada, i tvoji bi se podanici uplašili. Iz ovog možeš shvatiti da prvo slavljenje, a potom vrijeđanje sluge dovodi do mnogih opasnosti. Kad se jednom dvije osobe raziđu narušavanjem povjerenja, vrlo ih je teško ponovo ujediniti, kao što je dvije blisko povezane osobe vrlo teško razdvojiti. Nakon takva prekida prijateljstva, čak i ako se opet spoje, njihovo prijateljstvo više nikada nede biti isto.’
Poučivši tako tigra, šakal se oprosti i povuče u šumu, gdje napusti tijelo posteći do smrti, a nakon toga dostiže raj.“
Tomislav Prašević, iz knjige “Duhovnost i ekonomija”
