DNK – Božanski nacrt u nama

Widget not in any sidebars

Treba napomenuti da su mnogi sljedovi uzoraka DNK postojani od samih početaka života na ovom planetu. To je stoga što su materijalno očitanje životne sile, vječnog božanskog nacrta u nama.

DNK – božanski nacrt u nama

Što je to DNK? To je život. To je svaki čovjek, svaka životinja i svaka biljka. DNK je u biti dugačka molekula svjetlosti na koju se životna sila vezuje kako bi organizirala novo biće koje se rađa u materijalni svijet.

Životna je sila inteligentna, a neki je vide kao morfogenetsko ili informacijsko polje u koje smo svi zajedno uronjeni. U tom je smislu tada svaka DNK poput nacrta iz kojeg niče novo zdanje.

Ta živa zdanja povezana su međusobno nitima duhovne sile koja nas objedinjuje u JEDNO. Čim se životna sila usidri na molekuli DNK,  počinje skupljati druge materijalne čestice iz čega izrasta stanica, tkivo, organi, a zatim cijelo biće.

U tom procesu može doći i do greške pa radi li se o stanici, ona može biti traumatizirana; preplavljena problemima kao što je to na primjer stres, napadnuta opasnim živim mikrobima i bakterijama, zagađivačima iz okoliša…

Izbjegne li sve ove opasnosti, stanica je normalna, sretna i vibrirajuća te stoga emitira svjetlost. Postupcima aktivacije DNK djeluje se poput katalizatora koji potiče stanicu da se vrati u čišće i zdravije stanje, što u konačnici vodi zdravijem i sretnijem tijelu. Proces čišćenja stanice počinje eliminacijom stresa nakupljenom kroz godine i godine života.

Stres i emocionalne krhotine obično čine najveći dio otpada, ali se taj otpad aktivacijom lako eliminira i čisti iz tijela. Dapače, proces čišćenja i eliminacije teče automatski dalje nakon aktivacije DNK.

Većina zagađivača iz okoliša koji ulaze u tijelo industrijskog su porijekla, društveno su prihvaćeni, a tijelu su strani elementi koji ugrožavaju obrambeni imunosni sustav. Tijelo ih upija putem kozmetičkih proizvoda, iz plastičnih ovojnica prehrambenih namirnica,  zaostalih pesticida, radijacije, i naravno, iz duhanskog dima. Ne zaboravimo da opasni virusi gripe i drugih bolesti neprestano plutaju zrakom oko nas.

Loša probava, nepotpuna asimilacija hrane u tijelu, nemoć da se eliminiraju štetni mikrobi, te uz to  procesiranje tjelesnog otpada i popratnih proizvoda metabolizma, velik su teret tijelu. Tijelo koje je pod stresom, te mu stoga treba detoksikacija, najosjetljivije je na bolest.

Stoga treba poduzeti sve što je moguće kako bi tijelo održali čisto i funkcionalno. Uvijek imajte na umu da svatko voli jesti i da ulažemo beskrajan trud kako bismo pripremili što ukusnija jela, ali rijetko tko sluša liječnička upozorenja: “Ne zaboravite da hranjenje tijela zahtijeva i njegovo dobro čišćenje.”

Vratimo se na molekularnu razinu našeg bića, na genetski kod upisan na molekuli DNK. Sveukupni genetski nacrt koji daje upute prema kojima se stvaraju sve moguće varijacije živog organizma zove se genom tog organizma. Genom je sveukupni fond gena bilo kojeg živog bića, a nalazi se, cijeli, unutar svake jezgre svake stanice tog organizma.

Genom se dijeli na kromosome, a kromosomi se sastoje od DNK. Svaka stanica u vašem tijelu sadrži DNK koja ih kontrolira. U ljudskom tijelu je oko 75 bilijuna stanica koje se putem izuzetno zamršenih postupaka međusobno organiziraju u tkiva i organe te ujedno međusobno  komuniciraju. Svaka stanica je svjesna sebe i drugih stanica, te svaka ima svoj specifični zadatak koji treba obaviti u suradnji sa svim drugim stanicama.

Taj genom sadrži u sebi otiske naših predaka i društva, ima kodove za boju kože i očiju,  krvnu grupu, tjelesnu visinu, kosu, i svaku zamislivu osobinu; zahvaljujući genomu svatko ima otiske prstiju različite od svih drugih osoba. Odgovoran je također za razne genetske poremećaje i nasljedne bolesti.

Ono što nije dovoljno poznato o genomu jest to da na svoju DNK možete utjecati svojom namjerom. A namjera se može ostvariti samo ako joj date gorivo. Gorivo? Da, svoju volju i osjećaje.

Ako kromosome usporedimo s dugim putničkim vlakom, tada je svaki vagon u toj  kompoziciji duga nit DNK, a svaki putnik gen, koji čuva uputu za izradu specifične bjelančevine. Kratica DNK stoji za dezoksiribonukleinska kiselina. (Nedavna otkrića ukazuju na to da je DNK u stvari sol, a ne kiselina, ali ne mijenjajmo joj sad ime.)

DNK je najlakše zamisliti u obliku uvinutih ljestvi s prečkama. Sastoji se od dva paralelna niza molekula u kojim se naizmjenično ponavljaju molekule šećera i fosfata. Ta dva niza međusobno povezuju u jednakim razmacima tz. bazne molekule koje se zovu nukleotide (prečke ljestvi).

Ta građevina u obliku dvostruke uvojnice navijena je poput telefonske žice. Zatim je ponovno previjena, kao da je telefonska žica namotana u čvrsto klupko. Parovi četiriju baznih nukleičkih molekula (adenin, timin, citozin i gvanin) nalaze se u svakoj prečki te strukture DNK, dvostruke spirale, nalik na ljestve u kombinacijama adenin+timin, citozin+gvanin.

Te bazne nukleotide (prečke ljestvi) čine kod DNK, a svaka je precizno postavljena u skladu s božanskim nacrtom. Možemo reći da svaka stanica ima svoju svrhu i svijest, a s tom sviješću može komunicirati.

Naša sposobnost da komuniciramo sa stanicama – vitalni je aspekt iscjeljivanja putem procesa osnaživanja sebe. I drugih. Istražimo neke funkcionalne detalje. Snaga DNK je u njezinoj sposobnosti da kontrolira rad stanice, njezino ponašanje i strukturu.

DNK daje upute, služi se vlastitim jezikom, te na neki način, ima “tekst” ili “izvornik” po kojem se na stanično-molekularnoj razini ravna cijeli organizam. Kod, ili “alfabet” tog izvornika može se opisati kao niz prečki spirale (ljestvi) DNK.

Sve genetske osobine pojedinaca i vrste iz generacije u generaciju, pohranjene su ili “arhivirane” u obliku DNK. DNK nadgleda rast svake stanice u tijelu, njezin popravak, pomlađivanje i terminaciju (smrt). Stoga DNK služi kao fiziološki regulator stanice kao i njezin čuvar vremena jer nadgleda biološki sat svake stanice, a s njim i dugovječnost. Naučimo li kako namjestiti kazaljke na satu koji kontrolira DNK, produžit ćemo životni vijek svake stanice a time i cijelog tijela.

Različiti ljudski jezici imaju na raspolaganju određeni broj slova koja preslaguju u riječi kojima zatim pohranjuju i izražavaju informacije. DNK ima na raspolaganju četiri nukleičke kiseline (ili nitrogenske baze): adenin, timin, citozin i gvanin – skraćeno A,T,C i G – koje preslaguje da bi njima pohranila i izrazila svu genetsku informaciju.

To su sva “slova” od kojih se sastoji “tekst” s informacijom u DNK. Kao što su slova hrvatskog ili slovenskog  jezika, na primjer, podložna određenim pravilima kombinacija i sljedova, tako su i četiri građevne opeke DNK podložne svojim pravilima (C-G, G-C, A-T, T-A).

Svaka prečka ljestvi sastoji se od jednog para baza. Svaka okomita strana ljestvi pruža u sredinu spirale po jednu bazu. Četiri baze spajaju  se po određenom slijedu. Adenin je uvijek u paru s timinom, a citozin se uvijek vezuje s gvaninom. Stoga, kad vidite T na prečki DNK, znat ćete da će joj nasuprot biti A, a G će biti nasuprot C. Na primjer, ako je slijed na jednoj strani lanca A-T-A-G-C-G, tada će na suprotnoj strani partnerski slijed lanca biti T-A-T-C-G-C.

Bit božanskog nacrta u nama je da čuva postojanu i preciznu informaciju. Snaga našeg rada s DNK je u našoj sposobnosti da svoju namjeru proslijedimo nošenu vibracijom osjećaja tim bazama i njihovim kombinacijama. Ovdje će jednog dana znanost dokazati opravdanost izreke um vlada materijom.

Još su u travnju 1990. pri Američkoj holističkoj medicinskoj udruzi, dva znanstvenika, Ryan Drum i Len Wisneski, izvijestili o svojemu istraživanju. Dr. Drum, stručnjak za elektronske mikroskope, tvrdi da namjera djeluje na molekule, a Wisneski, mikrobiolog, dokazuje da namjera stimulira receptorsku sintezu. Prema istraživaču Peteru Knopfleru, “…namjera ima sposobnost zavibrirati i stimulirati receptore u svim stanicama koje imaju receptore i memoriju.”

Stoga, ako ste žedni i mislite na vodu, tisuće staničnih aktivnosti sintetiziraju se mentalno i metaboliziraju fizički. Čak prije nego doista popijete vodu, vaša  namjera i misli pokrenut će staničnu aktivnost tako da će vaš mozak, želudac, bubrezi i debelo crijevo biti spremni da zadrže vodu; namjera je metabolizirana u fizičko tijelo. ”Pitam se što li nam tada čini čokolada?

Kod (zapis)  DNK tumači se ili “čita” u posebnom smjeru. Informacija u jednom lancu čita se u obrnutom smjeru od one u drugom lancu. Slijed uzoraka u lancima DNK određuje koji se dio DNK treba selektivno čitati i u kojem smjeru. Svaki niz od tri konsekutivne nukleotidne baze (poznat pod nazivom kodon) daje  stanici specifičnu, zasebnu biokemijsku uputu. Budući da ima 4 različite baze, broj kombinacija od 3 baze u slijedu je 4x4x4, ili 64. Tako, 64 različita kodona reguliraju kemiju i funkciju stanice.

Gen je cijeli slijed DNK/kodonskog slijeda koji daje uputu za jednu, funkcionalnu bjelančevinu. Bjelančevina je kompleksna molekula koja se sastoji od niza jednostavnijih gradivnih opeka koji se zovu aminokiseline.

O specifičnom redoslijedu kodona DNK (baznih tripleta) prisutnih u jednom genu ovisi koja će se bjelančevina proizvoditi.

Svaki pojedini kodon DNK (bazni triplet) daje po jednu uputu za sintezu zadate molekule bjelančevine. Svaka kodonska zapovijed može biti jedna od sljedećih uputa: (1) pokrenuti novi bjelančevinski lanac, (2) dodati specifičnu aminokiselinu tom lancu, i (3) završiti bjelančevinski lanac na tom određenom mjestu.

Takvim procesom genetski materijal iz stanične jezgre (DNK/geni) određuje djelatnost, strukturu i ponašanje kako individualnih stanica tako i funkcionalnih skupina stanica (tj. organa).

Widget not in any sidebars

Kako se umnožava ili replicira DNK? Molekula DNK umnaža se tako da proizvede točnu kopiju svoja dva lanca. Da bi počeli proces umnažanja, dva se lanca otvaraju po sredini poput automatskog zatvarača odjeće (ciferšlus).

Tada uzorak svake polovice otvorene dvostruke uzvojnice privlači na sebe komplementarni set nukleotidnih baza kako bi stvorio dvije nove kompletne ljestve.

Tako se lanac 1 odvaja od lanca 2; lanac 1 gradi na sebe novu presliku lanca 2; i lanac 2 konstruira na sebe novu presliku lanca 1.

Takav postupak daje dvije identične dvostruke uzvojnice na mjestu gdje je prije bila samo jedna.

Valja primijetiti da su mnogi sljedovi uzorka DNK postojani od samih početaka života na ovom planetu jer su materijalno očitanje vječne i nepromjenljive životne sile, božanskog nacrta u nama i svemu živom.

magicus