Dr. Rollin McCraty je voditelj istraživanja pri organizaciji koja se zove Institute of HeartMath,a smješten je u Boulder Creeku, u sjevernoj Kaliforniji, u blizini Monterey Baya. On je stručnjak za srce – ne za pumpu poput kardiologa….već stručnjak za srce…. kakva su recimo vodila junake poput Conana, Mažuranića, Old Shatterhanda ili Gupca. Dakle, staromodno mudro srce, dobro srce, srce sućuti – ali i više od toga. Srce koje McCraty istražuje je srce puno hormona, pa čak i parapsiholoških sposobnosti. Što kažete sad, ha? Meni se takvo srce sviđa. Nadam se da će ih uskoro i kod nas počet prodavat’.
Iz emisije Na Rubu Znanosti, interview vodio Krešimir Mišak
Objasnite svoju tezu da je u srcu pohranjeno više informacija nego u mozgu? Navikli smo na predodžbu da je mozak glavni izvor informacija, pa ova teorija zvuči pomalo šokantno.
ROLLIN: Mnoge ljude to iznenađuje. Prije svega moramo shvatiti da srce ima vrlo složen i zamršen živčani sustav. Taj se sustav nalazi u samome srcu. Iz te se spoznaje u posljednjih trideset godina izrodila nova znanost koja se zove neurokardiologija. Ona proučava živčani sustav srca. Srce i mozak međusobno razgovaraju. Povezani su na veoma snažan način. Mozak ima mnogo više neurona od srca, no to je ipak funkcionalan mozak. Ali neurološki gledano, srce šalje više informacija prema mozgu nego što ih mozak šalje srcu. To je poznato već neko vrijeme. No, na mozak gledamo kao na nešto glamurozno pa često zanemarujemo 90% ostalih informacija koje ga okružuju. Naša istraživanja pokazuju da ne možemo potpuno razumjeti mozak, način na koji mozak funkcionira, percepciju svijesti, a da pri tome izostavimo srce. Signali koje srce šalje mozgu dubinski utječu na njega. Mozak sluša te signale, baš kao što i srce sluša signale koje mu šalje mozak. To je dinamična komunikacija koja se odvija u oba smjera.
Možemo li reći da srce ima vlastiti um?
ROLLIN: Mogu vam reći ono što naša i slična istraživanja potvrđuju. Ne bih mogao reći da srce ima vlastiti um jer smatram da se predodžba o umu u trodimenzionalnom svijetu veže uz mozak i svijest. No, srce je ulaz u drugačiji tip inteligencije. To bismo mogli nazvati umom. Ali ja o tome volim razmišljati drugačije. Zašto ljudi srce povezuju sa intuicijom? Aspekt intuicije, činjenica da su nam neke stvari poznate, a da ni ne znamo odakle ih znamo, sve to dolazi iz srca. I to mislim doslovno, jer je to pristupanje posve drugačijoj domeni obrade podataka. Ljudi to nazivaju intuicijom, višim stupnjem svijesti i slično.
Što točno znači naziv Institute of HeartMath?
ROLLIN: Naziv naše organizacije jest Institute of HeartMath. Neobično je povezivati srce i matematiku. No, mi doslovno vjerujemo da je srce izvor inteligencije. Smatramo da je to doslovno tako, ne samo metaforički. Matematika u nazivu označava onaj matematički dio pomoću kojega možemo izraziti inteligenciju, ono što ljudi nazivaju mudrošću. Uzmimo da se znanje nalazi u mozgu, no istinska mudrost počiva u srcu. Ponavljam, smatramo da je to doslovno tako, ne samo metaforički. To je naš pristup drugome dijelu naše jedinstvene osobnosti, našoj energetskoj razini, ono što ljudi nazivaju višim stupnjem svijesti, duhom, pristupom kvantnom vakuumu. Nije važno kojim to imenom nazivate, sve je to ista stvar. To je živi, inteligentni dio naših bića kojemu možemo pristupiti.
Kakve signale srce šalje mozgu?
ROLLIN: Srce mozgu šalje razne signale.Neki od njih dolaze putem živčanog sustava, putem neurona i živčanih puteva. Srce je s mozgom snažno povezano živčanim sustavom. Postoji više živaca koji šalju informacije iz srca u mozak, nego obratno. Informacije putuju velikim živcima koji se zovu Vega živci. Oni povezuju srce i mozak. Jedan način komunikacije je živčanim putem, ali ne i jedini. Srce i mozak komuniciraju i elektromagnetski. Srce stvara veoma veliko elektromagnetsko polje. Polje srca možemo izmjeriti čak i na udaljenosti od nekoliko metara od tijela. Sigurno je da onda takvo polje može doprijeti do mozga. Možemo mjeriti njegova učinke. Srce zaista komunicira s mozgom putem tog energetskog ili magnetskog polja. Zaista utječe na neurone. To je drugi način. Prvi je putem živčanog sustava, drugi je putem elektromagnetskoga polja. Treći je način putem hormona. Srce izlučuje veoma snažne hormone i to podosta njih. Srce je 80-ih, 1983./1984. godine, prekategorizirano u dio hormonalnog sustava. Najnoviji koji je otkriven jest hormon oksitocin, koji mnogi ljudi povezuju s pozitivnim emocijama, bliskošću, povjerenjem. Sada znamo da srce proizvodi i izlučuje jednaku količinu oksitocina kao i mozak. To je još jedan način na koji srce i mozak komuniciraju. I ne samo oni, cijelo tijelo komunicira putem hormona i magnetskih polja. Četvrti način komunikacije jest putem biofizike, odnosno pritisnog vala. Nakon svakoga otkucaja, srce pošalje jak pritisni val kroz arterije koji utječe na stanice. Kada taj pritisak stigne od mozga, usklađuje sve neurone. Širi se cijelim mozgom te utječe na percepciju i na sam mozak. To su ta četiri načina na koja srce komunicira s mozgom i ostatkom tijela.
Recite nešto više o tim hormonima koji nastaju u srcu. U kojem su razdoblju našega života ili ponašanja dominantni?
ROLLIN: Ne bih rekao da neki element dominira. To je usklađeni sustav. No, srce izlučuje niz hormona. Prvi je otkriven hormon atriopeptin koji nastaje u desnoj pretklijetki srca. Popularno ga nazivamo hormon ravnoteže. On uravnotežuje vaskularni sustav, opušta arterije. Usmjeren je i na adrenalne žlijezde. Ako nam srce proizvodi veće količine atriopeptina, smanjuje se razina stresa u tijelu jer on blokira otpuštanje adrenalina iz adrenalnih žlijezda. Artiopeptin blokira djelovanje hormona koji se naziva ACTH te potiče izlučivanje kortizola i hormona stresa. I u mozgu postoje receptori za atriopeptine. Bilježimo i dvije niske doze atriopeptina, no to se povezuje s depresijom. To je samo jedan hormon. Srce izlučuje i ono što nazivamo katekolaminima. U njih spadaju dopamin te adrenalin, koji također proizvodi srce. Oni djeluju po cijelome tijelu, pa tako i na kemiju mozga. Kao što sam ranije spomenuo, posljednji otkriveni hormon je oksitocin. To je veoma snažan hormon koji utječe na mnoge aspekte našega ponašanja. Čak i male količine oksitocina mogu imate dalekosežne posljedice. To je hormon koji se javlja kod ljudi koji su u bliskim odnosima. Ne moraju to biti bračni odnosi, javlja se i među prijateljima. Oksitocin se smatra glavnim posrednikom osjećaja kao što su bliskost i povjerenje među ljudima. Kada među ljudima postoji neka vrsta ljubavi, razina hormona oksitocina je ta koja prenosi taj osjećaj.
Onda možemo reći da su naši stari imali pravo. Ljubav je zaista u srcu.
ROLLIN: Da. Znanost sve više dokazuje drevno povezivanje pozitivnih osjećaja sa srcem, poimanje da je srce dom našega duha, više razine svijesti. To nije samo metafora. To je zaista istina.
Objasnite nam svoju izjavu da je srce primarni izvor odgovora na podražaj.
ROLLIN: Srce, a ja bih ga definirao kao intuiciju ili predznanje, jest primarni izvor te vrste znanja. To bismo znanje nazvali mudrošću. Zbog toga to i nazivamo inteligencijom srca. Ono što ljudi nazivaju intuicijom, stvari koje znaju, a ne znaju zašto su ih i kako su ih naučili, stvari koje bi se mogle dogoditi u budućnosti, unutrašnji signal koji nam govori da nekoj osobi ne vjerujemo, ali da vjerujemo drugoj osobi, svi ti signali primarno dolaze iz srca. Mozak samo prima i tumači te signale.
Pokušali ste izmjeriti i koliko je jaka snaga namjere. Pa, koliko?
ROLLIN: Namjera je složena. Rekao bih da, prije svega, postoje dvije vrsta namjere. Prva je ona koju bismo nazvali namjerom uma. Npr., ako želim novi auto, pozitivno ću razmišljati o tome trebam li ga kupiti. Možda i ne trebam novi auto, to nije dobro za mene, možda će mi to biti financijski napor. A postoji i namjera srca. To je namjera koja je bolje usklađena s naših duhom ili višom razinom svijesti, onim dijelom nas koji zaista zna bismo li trebali pojesti još jedan komad kolača. Postoje razne vrste namjere. Ako je namjera u skladu s onim što mi zovemo namjera srca, onda mi stvaramo i zračimo onime što nazivamo koherentnim elektromagnetskim poljem. Ta je kombinacija najučinkovitiji način da utječemo na nešto. Dakle, to je namjera koja je u skladu sa srcem te koherentnim poljima i namjerom koja je zaista u cjelini najbolja za nas.
Što je to tehnika Freeze-Frame?
ROLLIN: Freeze-Frame je tehnika koja omogućava ljudima da savladaju stres u trenutku u kojem se on događa ili da stvore intuiciju kako najbolje riješiti neku situaciju. Kada počinjete osjećati nastajanje stresa, kada osjetite da nešto nije u redu, ili niste sigurni u nešto, možete koristiti Freeze-Frame tehniku. Ovdje se radi o usredotočivanju energije prema srcu. No, najprije morate prepoznati da nešto nije u redu ili da trebate nešto razjasniti. To je prvi korak. Doslovno usredotočite svoju energiju prema području srca. U tome si možete pomoći tako da dišete središtem prsnoga koša. Osjetite kako vam dah energije prolazi prsima. Naravno, u stvarnosti ne dišete tim dijelom, no ondje usredotočujete svoju pažnju. Ponovite to u ritmu od 4-5 sekundi. Uzmite 4-5 sekundi za udisaj, 4-5 sekundi za izdisaj. Uspostavite opći ritam. Najvažniji je dio aktivirati pozitivan osjećaj, kao što je vrednovanje (u smislu: obraćanje pažnje, važnosti, poštovanja, op. K.M.). Ne možete samo misliti na taj osjećaj ili ga vizualizirati, morate ga zaista stvoriti. Zbog toga srce uzlazi u taj novi, koherentni ritam. To povećava dostupnost intuicije. Tada možete pitati svoje srce ili sebe, koje je učinkovitije rješenje ili bolji način da se riješi neka situacija. Tada vam se javlja unutrašnji glas koji će vam možda reći: «Nemoj pojesti još jedan komad kolača!» ili «Imaju loš dan, olabavi malo.» Govori vam da u životu nešto drugačije napravite, bez obzira na to kakva je ta viša, unutarnja informacija.
Možete li objasniti snagu vrednovanja? Tu ste snagu dokazali čak i nekim brojevima i statistikama.
ROLLIN: Vrednovanje je snažan osjećaj. To nije samo osjećaj zadovoljstva. Kada osjetimo taj osjećaj, on stvara rezonanciju između srca, mozga i elektromagnetskog polja koje se može izmjeriti. To je vrlo stvarno polje. Uzmite samo u obzir značenje riječi vrednovanje. Npr., oročite li novac u banci, njemu se povećava vrijednost, raste mu vrijednost. Vrednovanje isto djeluje i na nas. Ako više vrednujemo stvari, sve smo zdraviji, naši su hormoni uravnoteženi, polja koja isijavamo zdravija su za ljude oko nas, više se sviđamo ljudima. Kada nekoga upoznate, ta vam se osoba ili sviđa ili ne, iako ne znate objasniti zašto. To je ta energetska informacija koja isijava, a ljudi imaju senzore koji je prepoznaju. Kada isijavate magnetska polja koja su usklađena s osjećajem vrednovanja, razvijate osjećaj koji je ugodan drugim ljudima. Razvijamo jače prijateljske spone s prijateljima i ljudima koji su nam bliski. To su samo neki primjeri. Postoje još mnogi.
Kakvi su bili vaši rezultati s tehnikom Freeza-Framea u školama, u situacijama koje su bile mjerljive?
ROLLIN: Ako naučimo preuzeti odgovornost za naše osjećaje, a mnogi ljudi nisu svjesni da to možemo, onda taj postupak nazivamo energetskom ili emocionalnom samoodgovornošću. Zaista možemo birati, ali potrebna je i vježba da bismo proučili osjećaje koji su u nama te njihov učinak na druge ljude. Kada nešto više vrednujemo, kada smo suosjećajniji, brižniji, to uvelike pogoduje našem osobnom zdravlju. Brojna su istraživanja pokazala da nam se snižava krvni tlak, hormonalna se ravnoteža popravlja, rastu kognitivne sposobnosti i dugoročno pamćenje. Učenici postižu bolje rezultate na ispitima, pa tu tehniku podučavamo u razredima. U razredu pokušavamo stvoriti ono što nazivamo koherentno emocionalno okruženje. Ta im tehnika pomaže pri postizanju boljih rezultata na ispitima. Učinkovitija je od štrebanja u kratkome roku. Svjedočili smo rastu ocjena za ocjenu i pol ili dvije samo zbog toga što smo djecu naučili da razviju koheziju. Ta se tehnika provodi i u mnogim velikim korporacijama kako bi se savladao stres, kako bi se razjasnila odluka ili jasnije sagledala poslovna odluka prije samog donošenja, a koja može utjecati na tisuće, a ponekad i na milijune dolara.
Slijedeći je korak nešto o čemu ne možemo govoriti kada govorimo o mozgu, već kada govorimo o srcu. Riječ je o ljudskoj interakciji i intuiciji sa Zemljom, a ne o lokalnoj namjeri. Možete li nam dati širu sliku koja postoje jasna kada govorimo o srcu? Pokazali ste da su sva naša srca u jednoj velikoj zemaljskoj koheziji. Kakva je interakcija između srca i Zemlje?
ROLLIN: Jasno je da se rodimo, da odrastamo, da postojimo, da smo ugniježđeni u magnetsko polje Zemlje. Oko Zemlje postoji statično, magnetsko polje. No i to polje ima svoje oscilacije, frekvencije, te se zapravo sastoji od raspona frekvencija. To je simfonija frekvencija i veoma je složena, složenija nego što su ljudi do sada mislili. Neke su od tih frekvencija istog tipa i intenziteta kao i ljudski moždani i srčani valovi. Ako se nešto zbiva na globalnoj magnetskoj razini ili u okolišu, može doći do interakcije koja zatim utječe na ljude. To smo sada dokazali na mnogo načina. Postoje različiti vremenski ciklusi. Postoji ciklus od 22 godine koji se poklapa s mnogo različitih stvari, kao što su prometne nesreće, i slično. Postoje i nešto kraći ciklusi, npr. ciklusi nakon magnetske oluje kada se znatno povećava broj srčanih udara te je učestalija depresija. Spoj Zemljinih i ljudskih polja sigurno postoji. Ja vjerujem da i polja koja isijavaju ljudi mogu utjecati na planetarne događaje. Ako postoji kolektivna rezonancija ljudske svijesti ondje gdje se javlja kolektivna rezonancija, onda ona može utjecati na planetarna polja. Moći ćemo to izmjeriti. Zbog toga projektiramo globalni sustav koji će mjeriti promjere u Zemljinom magnetskom polju.
Je li to povezano s pojavom koju nazivate ne-lokalna namjera?
ROLLIN: Ovdje i govorim o ne-lokalnoj namjeri. Povezana je sa kolektivnom rezonancijom. Već smo radili takve pokuse. U skupini ljudi stvorili smo koherentni srčani prostor, što povećava našu sposobnost utjecanja na nešto. Javila se i namjera usklađena sa srcem, koja može snažno djelovati na Zemlju i pomagati joj. Može smanjiti dio stresa na planetarnoj razini ili pomoći nekoj osobi da se oporavi od bolesti ili emocionalnoga stresa.
Zanimljivo je vidjeti koliko se brzo uspostavlja usklađenost između dvaju srca. Možete li nam reći nešto situaciji usklađivanja srca dvije osobe? Na kojoj se udaljenosti to može dogoditi?
ROLLIN: Utvrdili smo da se usklađenost između mozga i srca ili srca i srca može uspostaviti i na udaljenosti od 1,5 m. To ne znači da ta udaljenost ne može i biti veća. Ovu smo udaljenost potvrdili. To je otprilike i trenutačna udaljenost između nas.
Ako je srce tako važan organ, gotovo poput mozga, što se događa u slučaju transplantacije?
ROLLIN: Dao sam intervju o transplantaciji srca koji je nedavno emitiran na britanskoj televiziji. Postoje neosporni dokazi da se u slučaju transplantacije srca u pacijenta presade i neka sjećanja donatora. Postoje slučajevi u kojima je došlo do snažne manifestacije toga. Ti su slučajevi češći nego što ljudi pretpostavljaju. U većini slučajeva ta sjećanja koja su došla sa srcem s vremenom izblijede, jer ih nakon nekoliko mjeseci premoste energetski spojevi novoga tijela. No, postoje slučajevi u kojima se to nije dogodilo, te osoba snažno osjeća ta sjećanja. Dolazi čak i do drastičnih promjena karaktera. Vozači kamiona zavole klasičnu glazbu, vino i stvari o kojima ranije nisu ni razmišljali. Postoje i suprotni primjeri. Učitelji glazbe odjednom zavole brzu hranu i country glazbu. Primjeri su brojni. Imamo i mehanizam pomoću kojega možemo razumjeti tu pojavu. U živčanom je sustavu te u mozgu, srcu i neuronima zasigurno prisutno dugoročno i kratkoročno pamćenje. Da bismo dokazali postojanje sjećanja u srčanim neuronima koristimo iste metode zapisa kao i sa dokazivanjem sjećanja u moždanim neuronima. Prošlo je već gotovo sto, zapravo osamdeset godina, otkada je Karl Lashley dokazao da je sjećanje raspoređeni proces. Sjećanje nije ograničeno na samo jedan neuron već je raspoređeno po cijelome mozgu. Zašto bismo se tu zaustavljali? Zašto se sjećanje ne bi moglo rasporediti po cijelome živčanom sustavu? Znamo da su neuroni u srcu te da oni imaju sposobnost sjećanja. To je funkcionalna energija. Vaše se srce ne sjeća lica vaše bake, ali na energetskoj razini to je lice ukodirano u srce. Kada presadite srce, te ako se pojavi prava motivacija i namjera, čovjek može dekodirati sjećanja koja su došla sa Srcem.
Koliko ste daleko došli u dekodiranju inteligencije srca?
ROLLIN: To je sasvim novo područje znanosti te zbog toga ovdje imamo mnogo stvari koje treba istražiti. Najutemeljenije znanstveno istraživanje koje dokazuje da postoji inteligencija srca jest istraživanje intuicije. Ono pokazuje da srce može predvidjeti buduće događaje s velikim omjerom vjerojatnosti. Nije to puka slučajnost ili nagađanje. Jasno je da je srce prva instanca koja javlja te signale te ih onda prenosi sve do mozga i govori mu što da radi. Taj je podatak veoma jasan.
Znači li to da srce na neki način može predvidjeti budućnost?
ROLLIN: Da, tako je. Većina je ljudi osjetila ono što ja nazivam intuicijom. Npr., vozimo auto i odjednom odlučimo usporiti ili krenuti drugim putem. Nakon toga saznamo da bismo bili upleteni u prometnu nesreću da to nismo učinili. To se može dogoditi i u razgovoru s nekom osobom. Može se dogoditi da nas neki unutrašnji signal upozori da ne kažemo nešto što smo namjeravali, a što bi jako uzrujalo neku osobu. To je drugi primjer intuicije.
Demonstrirali ste neke pokuse kako namjera utječe na uvijanje DNK. Možete li nam to objasniti?
ROLLIN: U ovome smo slučaju radili konkretne pokuse s magnetskim poljima. Ovdje ne govorim o aurama. Ne tvrdim da aure nisu stvarne, ali ja ne mogu izmjeriti auru u svome laboratoriju. Ono što mogu izmjeriti jest magnetsko polje koje stvara srce. Mogu uzeti senzore i izmjeriti ga, to je fizika. Znam da to polje u sebi sadržava informacije, modulirano je i to mogu izmjeriti. Prema našem načinu razmišljanja, DNK je poput antene za informacije koju su sadržane u energetskim poljima. U tim smo pokusima izdvojili DNK iz stanice i stavili ga u epruvete. Smjestili smo ga unutar srčanog polja. Pitanje koje smo postavili bilo je mogu li ljudi namjerno prouzročiti promjene u DNK strukturi, mogu li dovesti do njegova uvijanja ili odvijanja u ovome slučaju. Otkrili smo da je to moguće. No, dvije su stvari pri tome bile važne. Prva je da su ljudi morali zadržati namjeru da uviju ili odviju DNK strukturu, no morali su imati i ono što ja nazivam koherentnim magnetskim poljima. Morala je postojati kombinacija tih dviju stvari.
No to mora dolaziti iz srca, ne iz mozga?
ROLLIN:, ovdje se radi o srčanom polju. Magnetska polja mozga mogu se izmjeriti samo otprilike 5 cm od glave. Magnetsko je polje srca nekoliko tisuća puta jače, pa se njegovo zračenje osjeti i na nekoliko metara od tijela.
To onda znači da i psihokineza dolazi iz srca?
ROLLIN: Apsolutno, bar ja u to vjerujem. U većini tih iskustava dolazi do spajanja s onime što ljudi nazivaju kvantnim poljem ili poljem nulte točke. Ista je to stvar, samo je ime različito. Ako je srce najjače magnetsko središte u ljudskome tijelu, onda će ono imati i najjači utjecaj na kvantno polje. Naime, psihokinenetički se događaji uglavnom zbivaju na razini kvantnoga polja. Čak i intuicija. No kvantno polje posjeduje inteligenciju, nije to statično polje. Polje se nalazi na živoj, inteligentnoj razini. Samo to ljudi još ne razumiju.
Možete li nam reći nešto o teoriji da je skupina ljudi povezana kohezijom srca mnogo jača od pojedinca, i to ne samo matematički, već i određenom sinergijom.
ROLLIN: Ako imamo skupinu ljudi koji zajedno mogu postići srčanu koheziju, onda oni mogu i stvoriti i skupno srčano polje. Jedna od dobrih strana te pojave jest da možete postići veći intenzitet namjere. No, to nije sve. Najveći uspjeh koji proizlazi iz toga jest da skupina može bolje upravljati svojim postupcima. To je najveća stvar. To je najveći poklon koji možemo dobiti otkrivanjem inteligencije srca. Učimo upravljati vlastitim emocijama. Iz osobnog života možemo ukloniti stres. To je najvažnije od svega, važnije čak i od sposobnosti da mijenjamo DNK strukturu. Mijenjanje strukture je nešto što se čini zgodno na razini pokusa, ali što onda? Praktični dio istraživanja odnosi se na poboljšanje naših odnosa, svakodnevnog donošenja odluka, izbora. Pomaže nam u očuvanju energije, pomaže nam da ne ostarimo brže nego što bismo trebali, čuva nas od bolesti od kojih ne moramo nužno oboljeti ako upravljamo svojim osjećajima. Upravljanje vlastitim emocijama ima najveći utjecaj na vlastito zdravlje. Osjećaji su također i glavni pokretač odnosa u našoj mreži socijalnih kontakata. Ako ne vladamo svojim osjećajima, onda nemamo onoliko pozitivnih odnosa koliko bismo mogli imati.
Znamo da mozak informacije sakuplja preko očiju, ušiju. No prima li i srce informacije? Ako prima, odakle i na koji način?
ROLLIN: Ovo je dobra analogija. Mozak preuzima informacije od očiju, ušiju, kože, dodira. Te informacije tumači te stvara sliku svijeta. Znamo da se svijet sastoji od vibrirajućih atoma. Nije to onaj svijet koji mi zamišljamo. Mozak tako informacije preuzima i iz srca. Jasno je da je srce osjetilni organ. U srcu postoji 40 000 osjetilnih neurona. Srce poruke šalje u mozak, koji ih onda tumači na isti način kao i poruke iz očiju i ušiju. Srce je prilagođeno magnetskom okolišu. No prilagođeno je i onome što bismo mogli nazvati duhovnom stranom. Kada razgovaramo sami sa sobom, to je zapravo razgovor sa srcem. Naš unutarnji glas dolazi iz srca.
