Govor i molitve brbljivih ili nepromišljenih ljudi neće proizvesti željene promjene u poretku stvari. Čovjekove riječi ne bi trebale biti samo istinite već i izraz njegovog potpunog razumijevanja i ostvarenja. Govor bez duševne snage je poput klasa bez žita.
Riječi koje se izgovore su zvuci izazvani vibracijama misli; misli su vibracije koje dolaze iz ega ili iz duše. Svaka izgovorena riječ treba biti puna duševne vibracije. U riječima neće biti života ako ih čovjek ne uspije oploditi duhovnom snagom.
Laž, pretjerivanje i brbljavost čine nečiju riječ neefikasnom poput papirnog metka ispaljenog iz dječjeg pištolja.
Govor i molitve brbljivih ili nepromišljenih ljudi neće proizvesti željene promjene u poretku stvari. Čovjekove riječi ne bi trebale biti samo istinite već i izraz njegovog potpunog razumijevanja i ostvarenja. Govor bez duševne snage je poput klasa bez žita.
Duhovna snaga čovjekove riječi
Riječi pune uvjerenja, vjere, ozbiljnosti i intuicije liče na jake vibratorne bombe koje, kada se aktiviraju, raznose breme teškoća i stvaraju željenu promjenu. Izbjegavajte neugodne riječi čak i kada su istinite.
Ozbiljne riječi ili afirmacije ponavljane s razumijevanjem, osjećajima i voljom sigurno će pokrenuti sveprisutni vibrirajuću Kozmičku Silu da vam pomogne u nevolji. Molite se toj Moći s beskonačnim povjerenjem odbacujući sve sumnje; inače će strijela vaš pažnje skrenuti od svog cilja.
Nakon što ste posijali vašu sjeme-molitvu u tlo Kozmičke Svijesti nemojte je vaditi prečesto vidjeti je li proklijala. Pružite nebeskim silama šansu da rade bez ometanja.
Bogom dana čovjekova moć
Ništa nije veće od Boga. Njegova Moć daleko nadilazi moć čovjekovog poimanja. Njegovu pomoć tražite sami. Međutim, ovo ne znači da trebate biti pasivni, inertni ili malodušni; ili da trebaet podcijeniti moći vlastitog uma. Bog pomaže onima koji pomažu sebi. On vam je dao moć koncentracije i volje, vjeru i razum kako ih koristiti kada se želite osloboditi fizičkog i mentalnog bola; treba zaposliti sve svoje moći, dok se, istovremeno, molite Njemu za pomoć.
Dok izgovarate molitve ili afirmacije uvijek vjerujte da koristiti svoje vlastite, ali isto tako Bogom dane moći liječenja sebe ili drugih. Molite se za Njegovu pomoć; shvatite da vi sami, kao Njegovo voljeno dijete upošljavate Njegove darove volje, emocije i razuma za riješiti sve teške životne probleme. U ovome je potrebno pronaći ravnotežu između srednjovjekovne ideje o potpunoj ovisnosti o Bogu i modernog oslanjanja isključivo na ego.
Korištenje volje, osjećaja i razuma
Pri uporabi različitih afirmacija mentalni stav čovjeka se treba mijenjati; npr. afirmacije volje treba pratiti jaka odlučnost, afirmacije osjećaja odanost, afirmacije razuma jasno razumijevanje. Kad liječite druge odaberite afirmaciju koja odgovara temperamentu (aktivnom, maštovitom, emotivnom, misaonom) osobe koju liječite.
U svim afirmacijama najbitniji je intenzitet pažnje, međutim, kontinuitet i ponavljanje također puno znače. Vaše afirmacije trebaju biti pune predanosti, volje i vjere. Radite ih intenzivno i često i ne obraćajte pažnju na rezultate, koji će prirodno doći kao plod vašeg rada.
Za vrijeme procesa fizičkog izlječenja, pažnja ne treba biti na bolesti, kako se ne bi obeshrabrila čovjekova vjera, već na beskonačnim moćima uma. Prilikom mentalnog nadilaženja straha, bijesa, loših navika itd., pažnja treba biti na kvaliteti; tako je lijek za strah – svjesnost hrabrosti; za bijes – mir; za slabost – snaga; za bolest – zdravlje.
Mentalna odgovornost za kronične bolesti
Dok se pokušava izliječiti, čovjek se često više koncentrira na snagu same bolesti umjesto na mogućnost izlječenja. Na taj način on dozvoljava da bolest bude u istoj mjeri mentalna koliko i fizička navika. Ovo se posebno uočava u većini slučajeva nervoze. Svaka misao, depresivna ili vesela, razdražljiva ili smirujuća, urezuje suptilne brazde u moždane stanice i ojačava tendencije prema bolesti ili ozdravljenju.
Podsvjesne ideje – navike o bolesti ili o zdravlju snažno utječu na čovjeka. Tvrdoglave mentalne ili fizičke bolesti uvijek imaju duboko korijene u podsvijesti. Moguće je izliječiti bolest vađenjem tih skrivenih korijena. Zbog toga sve afirmacije svjesnog uma trebaju biti dovoljno snažne kako bi mogle podrijeti u podsvjesni um.
Odatle one automatski utječu na svjesni um. Jake svjesne afirmacije utječu i na tijelo i na um, a nositelj tog utjecaja je podsvjesni um. Slično ovome, još jače afirmacije ne dosežu samo do podsvjesnog uma već prodiru i u nadsvjesno um – čarobno skladište čudesnih moći.
Izgovaranje Istine treba se upražnjavati s puno volje, slobodno, inteligentno i predano. Čovjek ne smije dopustiti da mu pažnja luta. Pažnju treba stalno vraćati, poput lijenog djeteta; treba je neprestano i strpljivo uvježbavati izvršiti postavljene joj zadatke.
Pažnja i vjera su neophodni
Sve afirmacije, da bi uspjele doseći nadsvijest, moraju biti oslobođene od neizvjesnosti i sumnji. Pažnja i vjera su svjetla koja vode do podsvjesnog i nadsvjesnog uma, čak i kada čovjek ne razumije afirmacije savršeno.
Strpljenje i pažljivo, inteligentno ponavljanje prave čuda. Afirmacije za liječenje kroničnih, mentalnih ili fizičkih tegoba treba ponavljati često i predano (svjesno ignorirajući nepromijenjena ili pogoršana stanja ako ih ima), dok ne postanu dio najdubljih intuitivnih uvjerenja. Bolje je umrijeti, ako je smrt neizbježna, u uvjerenju da je čovjek savršeno zdrav nego s mislima kako je mentalna ili fizička bolest neizlječiva.
Iako je smrt, prema sadašnjem ljudskom znanju, kraj fizičke egzistencije, “sudnji čas” ipak, može biti pomaknut snagom duše.
Yogananda
Cjelokupna knjiga iz koje je ovaj tekst je objavljena devedesetih pod imenom “Znanstveno iscjeljujuće afirmacije” u ediciji “Alfa Lumina”, u okviru koje su također objavljene i “Znanost religije” od Paramhamsa Yoganande i “Sveta Znanost” od Sri Yukteshwara.