Za pojam duhovna znanost mnogi će reći da je paradoks. Ako je nešto duhovno onda nije znanstveno i obratno. Duhovno se temelji na vjerovanju, znanstveno se temelji na eksperimentalnim dokazima.
Međutim, riječ znanost potiječe od glagola znati, a kao imenicu Rječnik definira riječ znanost kao: “Skup metodoloških međusobno povezanih sustavnih spoznaja nekoga područja, ljudskog znanja o prirodi, čovjeku i društvu utemeljenih na opažanju, pokusu i dokazima.”
Današnja se znanost naziva i materijalna znanost jer je materija domet spoznaje materijalnim osjetilima. To ni u kom slučaju ne govori da nešto ‘iznad materije’ ne postoji. To samo govori da eventualno postojanje ‘nečeg iznad’ još nije dokazano.
Kod svih spoznaja neophodno je uzeti u obzir tzv. parametar spoznaje.
Da bismo spoznali miris potreban nam je parametar spoznaje njuha.
Da bismo spoznali okus potreban nam je osjetilo okusa.
Ne možemo njuhom spoznati okus!
Ako krenemo u suptilniju analizu doći ćemo do zaključka da inteligenciju možemo spoznati samo ako smo dovoljno inteligentni.
Djeca nemaju toliko razvijen stupanj inteligencije da shvate o čemu pričaju odrasli. Ona se podvrgavaju određenom procesu razvijanja inteligencije kako bi mogli razumijeti inteligentne stvari.
Zdravim razumom dolazimo do zaključka da ako je nešto duhovne prirode ili ako se želimo izraziti znanstveno, ako je nešto iznad trodimenzionalne prirode te iznad uma i inteligencije, jedini način spoznaje tog područja je razvijanjem duhovnih parametara spoznaje.
Simptomi postojanja duhovne dimenzije svuda su oko nas. Nije teško shvatiti da samo ako je tijelo obogaćeno duhovnom iskrom, ono daje simptome života. Nije teško ni priznati da postoji intuicija, osjećaji, proročanski snovi i svašta nešto iznad grubog i tupog materijalnog opažanja.
Raznim tehnikama meditacije razvijamo našu duhovnu prirodu, širimo našu svijest kako bismo mogli spoznati šarolikost viših dimenzija.
