Samom promjenom prehrane možete se od propalice pretvoriti u sveca, od ubojice u mudraca, od roba strasti u gospodara svoje sudbine. Koliko svađa, ratova i oružanih sukoba se moglo izbjeći da su se ljudi pravilno hranili.
U davna vremena ljudi su shvatili da kvaliteta hrane ne određuje samo stanje zdravlja čovjeka, već i stanje njegove psihe, mentalne aktivnosti, težnje pa čak i sudbinu nakon smrti.
Satvična (sveta) osoba se uzdiže do Boga, rajasična (strastvena) osoba pati u vatri svojih strasti, tamasična (duhovno mrtva) osoba tone u potpuno nepostojanje.
Biopolje
Kao što znate, sva živa bića imaju biopolje; čim ono nestane, živi organizam se odmah pretvara u neživ, odnosno u leš. Živa bića imaju biopolje, ali i hrana. Biopolje je energija. Drugi zakon termodinamike kaže: “energija ne dolazi niotkuda i nigdje ne nestaje, samo prelazi iz jednog oblika u drugi.”
Ljudsko tijelo također ima tu energiju, koja se naziva biopolje. Ono tu energiju dobiva hranom. Ta je energija toliko jaka da je čak i njezin mali djelić dovoljan za održavanje vitalnih funkcija tijela.
Biopolje je heterogeno i ima mnogo “nijansi”. Vidovnjaci često govore o ovim nijansama kada dijagnosticiraju auru osobe i određuju njezinu shemu boja. Aura hrane također nije ista. Neki proizvodi imaju jaku pozitivnu energiju, drugi imaju slabije biopolje, a treći ga uopće nemaju.
Kako odrediti biopolje hrane? Prije svega, primijetimo da je biopolje obdareno od prirode.
Drvo udahnjuje dušu svom plodu. Čim se plod ubere, prestaje njegovo punjenje bioenergijom i počinje se postupno sušiti. Različito voće ima različite stope smanjenja biopolja.
Dakle, energija rajčice nestaje mnogo brže nego energija jabuke, jer jabuka ostaje svježa cijelu godinu, a za rajčicu je granica samo mjesec dana.
Aura kuhane hrane
Kuhana hrana značajno gubi svoje biopolje, iako se ono djelomično čuva. Svaki kuhani proizvod pogodan je za konzumaciju u roku od samo jednog dana, iako se u sirovom obliku može čuvati desetke ili stotine puta duže.
Stoga se preporuča jesti kuhanu hranu odmah nakon kuhanja, prije nego što se ohladi. Biopolje juhe najjače je čim se makne sa štednjaka, no nakon toga se vrlo brzo počinje sušiti. Hladnoća ometa ovaj proces, ali samo malo.
Svaka obrada proizvoda obećava gubitak vitalne energije. Što se više puta hrana obrađuje, to je manje energije polja pohranjeno u njoj, iako proteinsko-kalorijski parametri mogu ostati nepromijenjeni.
Vedska tradicija prehrane
U vedskoj tradiciji sva se hrana obično dijeli na tri vrste: satvična hrana, rajasična hrana, tamasična hrana. Ova podjela odgovara trima “gunama materijalne prirode”: sattvi, rajasu i tamasu.
Te gune, prema hindusima, kontroliraju vitalnu energiju svih živih bića u našem materijalnom svijetu.
Satvična hrana
Sattva znači sklad, mudrost, vrlina, svetost. Hrana koja sadrži satvičnu energiju oplemenjuje čovjeka dajući mu otrežnjenje uma i zdravlje tijela. Ova hrana je za one ljude koji žele slijediti put poboljšanja duha i postići prosvjetljenje. Ovo je hrana redovnika, mudraca i pravednika.
Satvična hrana uključuje voće, povrće, orašaste plodove, med i žitarice. U indijskoj tradiciji ne postoji stroga podjela hrane na sirovu i prerađenu, već su svi sirovi prirodni proizvodi (osim rijetkih izuzetaka) sattvični.
Glavna dva kriterija po kojima se određuje status hrane kao sattve jesu njeno biljno podrijetlo i svježina. Povrće i voće svakako moraju biti svježi. Riža, kruh, žitarice također su satvična jela, ali moraju biti svježa, tek skinuta s vatre i ne smiju sadržavati meso, ribu ili začine.
Drugi kriterij za satvičnu hranu je da treba biti jednostavna i da ne izaziva jake osjete okusa. Prema hindusima, osjeti okusa, koji utječu na osjetila, uzrokuju vatru strasti u ljudskom tijelu.
Strasti i jaki osjećaji glavni su neprijatelji osobe koja teži miru, svetosti i duhovnom rastu. Stoga hrana jakog okusa (gorko, slatko, ljuto) više ne pripada sattvici.
S tim u vezi, luk i češnjak, iako su prirodni sirovi proizvodi, zbog svog ljutog okusa ne smatraju se satvičnima.
Ponekad se mlijeko također klasificira kao satvična hrana.
Rajasična hrana
Rajas predstavlja energiju, strast, ratobornost. Rajasična hrana ispunjava ljudsko tijelo mnogim željama i strastima. Ovo je hrana vladara, ratnika. Ovo jelo je za ljude željne tjelesnih užitaka: proždrljivce, pijanice, ljubavnike.
Kriterij za rajasic hranu je jak okus. Začinjena, slana, slatka, pržena, dimljena i vješto pripremljena jela su rajasična.
Rajasična su i sva životinjska jela od mesa, ribe i peradi. Ovo također uključuje sva alkoholna pića, droge i lijekove.
Rajasična hrana mijenja stanje svijesti čovjeka, puni ga energijom, ali u isto vrijeme i strašću. Preporučuje se ratnicima prije bitke, a ljubavnicima prije vođenja ljubavi. Ali želje koje ulaze u ljudsko tijelo zajedno s hranom uništavaju tijelo i zamagljuju um.
Da bi zadovoljio svoj apetit, čovjek ubija životinju, ali jedući je ispunjava svoje tijelo željama i bezobzirnošću, a zatim u naletu strasti pokreće ratove i ubija ljude. Stoga se sva ubojstva, bilo životinja ili ljudi, događaju zbog rajasične hrane.
Želje i strasti nikada ne napuštaju osobu koja jede rajasičnu hranu.
Nastojeći zadovoljiti svoje želje, osoba sjeda za izvrsno postavljen stol, ali jela koja jede samo rasplamsavaju njegovu strast. Tako se čovjek nađe u krugu želja, u začaranom krugu, kada želja za zadovoljenjem tjelesne strasti samo dovodi do njenog pojačavanja.
Razularene strasti iscrpljuju ljudsko tijelo, što dovodi do tjelesnih bolesti i rane smrti. Ali čak i nakon smrti, želje ne napuštaju osobu, a nemogućnost njihovog zadovoljenja dovodi do “paklene patnje” u zagrobnom životu.
Tamasična hrana
Tamas simbolizira pad, propadanje, smrt. Tamasična hrana je hrana koja uopće nije za konzumaciju. To uključuje pokvarenu i ustajalu hranu koja ima loš miris i okus. Satvična i rajasična hrana se vremenom, kada se počne kvariti, pretvara u tamastičnu.
Pokvareno povrće i voće, pljesniv kruh, kiselo mlijeko, fermentirana juha primjeri su tamasične hrane. Ponekad se i jela koja su se ohladila nakon kuhanja smatraju tamasičnom hranom. Hrana pripremljena i stavljena u hladnjak ili neko drugo hladno mjesto svakako je tamasična.
Ponovno zagrijavanje neće promijeniti to stanje. Tamasična hrana ispunjava ljudsko tijelo najnižim energijama i uništava tijelo i svijest. Apatija, malodušnost, slabost, neznanje, glupost, sve su to karakteristike osobe koja konzumira tamasičnu hranu.
Ovo je hrana nižih slojeva društva, robova, a u naše vrijeme beskućnika. Jedenje tamasične hrane dovodi do mnogih čireva, i vanjskih i unutarnjih. Tijelo počinje boljeti, raspada se, ispadaju zubi, smrdi i iz usta i iz cijelog tijela. Mentalna aktivnost se zaustavlja, svijest osobe uranja u beznadnu tamu.
Duša tamasične osobe u sljedećem životu utjelovljena je u obliku životinje, a to nije kazna, već spas za osobu, tako da, trčeći u obliku ovna, žvače svježu travu i time dobiva životvornu energiju koju je rasipao u ljudskom obliku, hraneći se lošim stvarima.
Zahvaljujući hrani čovjek može promijeniti svoju sudbinu
Samom promjenom prehrane možete se od propalice pretvoriti u sveca, od ubojice u mudraca, od roba strasti u gospodara svoje sudbine. Koliko svađa, ratova i oružanih sukoba se moglo izbjeći da su se ljudi pravilno hranili.
Hrana može pretvoriti stado ovaca u puk ratnika, a puk ratnika u mnoštvo mudraca. Satvična hrana je čista iz prirode i ima pročišćavajuća svojstva. Njena sveta energija čisti ljudsko tijelo, pročišćava svijest i čisti čakre.
Osoba koja jede sattvičnu hranu gubi osnovne želje, njen um postaje trijezan, njeni duhovni kanali su isprani, a njene čakre otvorene. “Kozmičke oči” postaju sposobne uočiti svjetlost istine koju emitira Apsolut. Na čovjeka se spušta prosvjetljenje, on postaje svetac.
Rajasična hrana miješa šarene boje strasti sa svijetlom svetom energijom osobe. Svjetlo istine, kroz prizmu raznobojnih želja, biva iskrivljeno, a čovjek, umjesto da teži Bogu, počinje težiti bogatstvu i zadovoljstvu.
Njegove “kozmičke oči” se zatvaraju, osoba gubi put koji vodi do Apsoluta, zbog čega se počinje ograđivati u svim vrstama filozofija, od kojih je svaka samo nejasan odraz istine.
Tamasična hrana potpuno uranja čovjeka u tamu. Dolaskom u hram, takva osoba, umjesto da traži svjetlo i istinu, počinje tražiti milostinju. Umjesto da se uzdigne na razinu sveca, čovjek se spušta na razinu životinje. Takvoj osobi čakre prestaju služiti, životna mu mudrost izmiče i počinje joj se činiti da je život kaotičan i pun nezgoda.
U moru života takva se osoba nađe u ulozi utopljenika koji je potonuo na samo dno.
Moderna hrana je plamen strasti
Pogledamo li suvremeni svijet, vidjet ćemo da većina stanovništva ispovijeda rajasični način prehrane. Kulinarstvo se vinulo do samog Olimpa. Dobro pripremljen stol smatra se najboljim načinom proslave praznika.
No, u davno doba, kada su nastali prvi praznici, oni su bili posvećeni Bogu i Prirodi, a ljudi su ih slavili u molitvi i uzdržavanju od hrane, a ne u proždrljivosti i pijanstvu.
Restorani, barovi, zalogajnice su mjesta na koja ljudi teže ići i gdje se odmaraju od posla i pronalaze svoju sreću. Nepotrebno je reći da su ljudi u prošlosti radi psihičkog i tjelesnog odmora dolazili u hram i tu nalazili mir i sreću. I prije su ljudi umjesto u hram odlazili u prirodu i nalazili sreću u skladu s njom.
Rajasična energija vlada cijelim svijetom. Rajas znači strast, želja. Stabilan gospodarski rast usmjeren je na zadovoljenje sve većih želja. Kada će taj rast prestati? Ekonomisti na ovo pitanje odgovaraju: nikad! I sto posto su u pravu.
Gospodarski rast se ne može zaustaviti bez zaustavljanja rasta ljudskih želja. Želje su te koje kontroliraju ljude, čineći ih drhtavim pri pogledu na mnogo robe u trgovinama. Želje su te koje tjeraju ljude da naporno rade dan i noć, da troše svu svoju snagu na zarađivanje novca.
Želje su te koje stoje u podrijetlu “Kulta užitka”, kulta koji užitak čini glavnim smislom života, a sve ostale vrijednosti (vjeru u Boga, brigu za prirodu, duhovni rast) spušta u rang one sekundarne. Zbog neukrotivih želja izbijaju krvavi ratovi, a diktatori porobljavaju cijele narode.
Ekonomija koja leti naprijed, ratovi, industrija, sve je to uzrok zagađenja okoliša, uzrok prljavih rijeka i mora, smrdljivog zraka, dominacije smeća uništenih ekosustava, izumiranja cijelih vrsta flore i faune. U središtu svega su želje ljudi, a želje potiče hrana.
Dakle, gdje je uzrok svih naših nevolja, taj razlog leži u svakom od nas na tanjuru. Kako je razlog zapravo banalan.
Dakle, trebamo li promijeniti svoje prehrambene navike ili ne? Lako je reći, mnogo teže učiniti. Za mnoge odricanje od ukusne hrane jednostavno nije opcija.
Promjena prehrane je događaj izvediv samo za osobu s velikom snagom volje. Opet dolazimo do začaranog kruga: da biste postali jaki duhom, morate promijeniti način na koji jedete; da biste promijenili način na koji jedete, morate biti jaki duhom.
Gdje je tu izlaz?
Andrej Pilipovič
naturalworld.guru/Prevela: Suzana Dulčić za atma.hr
