„Tesla je kontinuirano napadao valjanost Einsteinovog rada“, pisao je njegov prvi biograf John O’Neill, „ismijavao je vjerovanje da se energija može dobiti iz materije!“
Rotirajuća magnetska polja, izmjenična struja i transformatori, Teslina zavojnica, bežični prijenos radio komunikacije, bežična rasvjeta … Nikoli Tesli nije nedostajalo izuma koje može nazvati svojima. Ali to nisu jedini izumi kojima se bavio.
Osim njegove bežične radio komunikacije i sistema izmjenične struje, baš kao i ostali veliki izumitelji od da Vincija do Edisona, Teslu su interesirale mnoge druge stvari. Jedna od tih stvari kojoj je posvetio mnogo svojih razmišljanja je veza između materije i energije. Kasnije u životu čak je tvrdio da je razvio novu dinamičku teoriju gravitacije, iako detalji ove teorije nikada nisu javno prikazani.
Ipak, jedna stvar je jasna, a to je da je Tesla smatrao da Albert Einstein nije bio u pravu u svojoj teoriji relativnosti: „Tesla je kontinuirano napadao valjanost Einsteinovog rada“, pisao je njegov prvi biograf John O’Neill, „ismijavao je vjerovanje da se energija može dobiti iz materije“.
Einstein je naravno dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1921.g „za zasluge na polju teorijske fizike i naročito za njegovo otkriće zakona fotoelektričnog efekta“. Iako je najpoznatiji po razvoju svjetski poznate formule E = mc2, „Einsteinov najveći doprinos je pomirenje zakona klasične mehanike sa zakonima elektromagnetskih polja.
Vjerovao je da Newtonovska mehanika nije adekvatno pomirila ove stvari što ga je dovelo do njegove Specijalne teorije relativnosti 1905.g. Proširujući svoj koncept na gravitacijska polja, Einstein je objavio svoju opću teoriju relativnosti 1916.g. Sljedeće godine primijenio je Opću teoriju na model strukture cijelog svemira.
Pojedostavljeno, opća relativnost pruža jedinstven opis gravitacije kao geometrijsko svojstvo prostora i vremena. Ključna značajka je da su prostor-vrijeme oboje zakrivljeni i funkcija energije i brzine kretanja (inercije) materije i zračenja.
Tesla: izumitelj električnog doba
U ovoj inspirativnoj knjizi, W. Bernard Carlson istražuje Tesline obiteljske korijene, životne ideale i nadahnuće njegovog genija, a najveći dio knjige posvetio je njegovim izumima. Ova inspirativna biografija baca novo svjetlo na Teslin vizionarski pristup izumima i poslovnim strategijama koje stoje iza njegovih najvažnijih tehnoloških dostignuća. Knjiga je nominirana za nagradu Royal Society Winton u kategoriji znanstvene knjige. Proglašena jednom od najboljih znanstvenih knjiga na Amazonu.
480 stranica, format: 15 x 23 cm
Cijena: 189 kn
Zbog toga je svjetlo savijeno oko planeta i drugih svemirskih tijela budući da na njega utječu gravitacijska polja tih tijela. Zbog toga vrijeme prolazi sporije što je sat bliže izvoru gravitacije (ili obratno, to je razlog zbog čega se astronauti koji putuju izvan našeg solarnog sustava vraćaju mnogo mlađi nego što bi bili da su ostali na Zemlji).
Budući da je bio podcijenjen zbog pojave tako svjetski istaknutog i dominantnog čovjeka kao što je Einstein, Tesla je u poodmakloj dobi, kada je imao 82 godine, napisao da je imao sreću što je razriješio dva važna otkrića. Jedno je bilo dinamička teorija gravitacije za koje kaže da „objašnjava uzroke te sile i kretanja nebeskih tijela pod njenim utjecajem toliko zadovoljavajuće da će ta teorija okončati prazne spekulacije i pogrešne koncepte poput onih o zakrivljenom svemiru.“
„Prazna spekulacija“ o zakrivljenom svemiru je naravno jedna od ključnih značajki Einsteinove Opće teorije relativnosti. Tesla je tvrdio da Einsteinove teorije nisu ništa više nego „veličanstveno matematičko ruho koje fascinira, zbunjuje i zasljepljuje ljude kako ne bi vidjeli greške koje ima u pozadini.“
Teslino drugo važno otkriće je fizikalna istina za koju je smatrao da ju se najbolje može izraziti izjavom: „Nema energije u materiji osim one koju materija prima iz okoline.“
Smatrao je da nijedna teorija ne može „objasniti kako funkcionira svemir bez da prizna postojanje etera i neophodne funkcije koju ima u tom fenomenu.“
Prisutnost etera – nevidljivog medija između svih tijela u svemiru – je već bila stvar prijepora među mnogim znanstvenicima, uključujući i Einsteina. Umjesto etera, Einstein je uveo svoju prostor-vrijeme konstrukciju koja dopušta da se svemir savija oko gravitacijskih tijela. Tesla se nije slagao s Einsteinom i govorio je:
„Smatram da svemir ne može biti zaobljen iz jednostavnog razloga što nema svojstva. O svojstvima možemo pričati samo kada se radi o materiji koja ispunjava svemir. Kazati da u prisutnosti velikih tijela svemir postaje zaobljen je kao da kažemo da nešto može biti izazvano ničim. Odbijam takvo stajalište.”
Još uvijek podcijenjen, Tesla je vjerovao da je otkrio ono što je kasnije postalo poznato pod nazivom „Tesla valovi“ koji se mogu kretati brže od brzine svjetlosti. Tvrdio je da će prenošenje struje iz njegovog velikog odašiljača – „neobičnog transformatora specijalno prilagođenog da pobuđuje Zemlju“ – početi s „teoretski beskonačnom brzinom“, a kasnije nastaviti „brzinom svjetlosti“.
Ali tu ne bi bio kraj jer „od tog trenutka nadalje ono povećava brzinu, u početku polako, a nakon toga sve brže“, i s vremenom će proći kroz Zemlju do točke dijametralno suprotne od nje „s aproksimativno beskonačnim ubrzanjem“. Ovo je u direktnoj kontradikciji s Einsteinovom demonstracijom da je brzina svjetlosti konstantna i da ništa ne može putovati brže od brzine svjetlosti, barem u vakuumu.
Je li Tesla mogao pružiti neke dodatne uvide u Einsteinova razmišljanja o relativnosti da ih je Einstein predstavio mnogo godina ranije, nikada nećemo znati.
David J. Kent
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
