Ako hoćete postiti – postite. To ne treba biti ničija briga
Post je od davnina poznat ljudskom rodu. Tisućama godina su ljudi postili zbog religijskih, ali i zdravstvenih razloga. Suzdržavali su se od hrane da bi kroz meditaciju “pročistili” svoju dušu, pronašli sebe i približili se Bogu, ali i da bi “očistili” svoje tijelo od štetnih sastojaka i očuvali svoje zdravlje. Post je stoga i jedna od najstarijih metoda liječenja i očuvanja zdravlja. I sam je Hipokrat savjetovao bolesnima da umjesto medikamentima svoje tijelo i dušu liječe postom, umjerenom fizičkom aktivnošću i čistim zrakom.
Post iskoristite na sljedeći način:
1. Da očito dušu i tijelo
2. Da oprostite
3. Da krenete ispočetka
4. Da se svaki dan molite
5. Da svaki dan volite sebe i svoje bližnje
Post nije dijeta i ne počinje se kako biste smršavili. Post nije hrana – post je molitva i suzdržavanje.
Suzdržavanje od pretjerivanja svake vrste: od loših misli, zlih djela, prevelike količine hrane i pića … Skromnost je riječ koja najbolje opisuje post.
Ako hoćete postiti – postite. To ne treba biti ničija briga. Ne hvalite se tom činjenicom, jer s tim prizivate iskušenje biti spriječeni u postu.
Najbolje bi bilo pred post izmoliti molitvu, zatražiti od Boga snagu da izdržite post i početi polako – dan po dan. Ne očekujte od sebe da “izgurate” cijeli post nego počnite tako što ćete postiti dan po dan, pa ako osjetite snagu, nastavite…
Kroz post idite kao kroz život: polako i bez prevelikog planiranja.
Svaki dan izgovarajte ovu molitvu: “Gospodine, pomiluj me”!
Te čarobne riječi dat će vam snagu da se izborite sa svim sumnjama i da se učvrstite u svojoj namjeri da ustrajete.
Svaki put kada se pomolite imat ćete osjećaj pobjede, jer vi ste pobijedili sebe! Pobijedili ste svoje slabosti prema hrani, ogovaranju, zlim mislima, lošim djelima …
Pobijedili ste sve prepreke i “izdržali” ste u čistoći i miru. Dopustite sebi biti pobjednik.
Nitko ne mora znati da ste pobjednik, s tim će vaša pobjeda biti veća.
Ne trebamo pričati da postimo, nego jednostavno to činimo. Ako nas netko pita postimo li, mi potvrdimo, ali ne ulazimo previše u priču iz čistog straha da nam ta “žrtva” ne bude ignorirana, jer na kraju krajeva mi postimo zbog sebe, a ne “zbog sela”!
Time na neki način gubimo intimne duhovne osjećaje koje imamo, odnosno duhovni napredak.
Vaš intimni duhovni život je između vas i Boga. Svoje najdublje realizacije kao dragocjenost čuvajte za sebe. Lijepo je dijeliti mudrosti i tehnike s drugim ljudima, posebno na njihov upit, ali duboke i intimne osobne realizacije – čuvajte samo za sebe.
Ako pričate o tome koje strogosti radite (askezu) i koliko se trudite biti dobra osoba, to uništava bilo kakav osjećaj nesebičnosti koji je bio prisutan u vašim postupcima. To također pokazuje nedostatak poštovanja prema drugima, jer indirektno govorite kako ste bolji od njih.
U svom pokušaju da povisite mišljenje drugih o sebi, možete posaditi sjeme sumnje koje u suprotnom ne bi postojalo. Zašto pokušavate uvjeriti ljude da ste toliko požrtvovani?
Ako smo učinili nešto dobro i pohvalili se drugima, u tom trenutku gubimo pozitivnu karmu i plodove dobrobiti, koje smo zaradili tim postupkom.
Zapamtimo svi za kraj: Hvalisavac malo što postiže.
stil.kurir.rs/atma.hr
