Bez samoprihvaćanja nije moguć razvoj, jer se može razviti samo ono što znate, vidite, osjećate, prepoznate. Istinsko samoprihvaćanje, poput odraza u ogledalu, pokazuje vam svijet – pun ljubavi, lijep, ljubazan, velikodušan. Osoba koja je prihvatila sebe sposobna je za suosjećanje. Nema ni ljubavi ni suosjećanja u onome koji se niječe i bori sam sa sobom. Iz samoprihvaćanja izrasta jasan osjećaj neraskidive povezanosti s okolnim svijetom, osjećaj da ste dio njega, da se doživljavate „na svom mjestu“. A kad ste vi na svom mjestu, naći ćete sve.
Toliko se ljudi osjeća nesretnima jer, kako vjeruju, nisu voljeni, nisu podržani, neprihvaćeni su, nepoštovani. Iznutra takva osoba ne podržava sebe, ne poštuje, ne prihvaća se onakva kakva jest i očekuje da je drugi ljudi ispune, da to učine umjesto nje. U postupcima i riječima drugih čitaju znakove nepoštovanja i odbijanja, kao u ogledalu.
Ne možemo vidjeti ono što nije u nama samima. Ono čime smo ispunjeni odražava se u vanjskom svijetu. Ako ste ispunjeni otrovom, svijet je za vas otrovan.
Pitanje samoprihvaćanja nije u tome da dopustite sebi da budete loši, kao što mnogi misle, već o tome da stvarno spoznate sebe, upoznate sebe, cijelog sebe i priznate što vam je priroda dala, što su vaši roditelji napravili od toga i što ste učinili s time što su vaši roditelji napravili od vas.
Bez samoprihvaćanja nije moguć razvoj, jer se može razviti samo ono što znate, vidite, osjećate, prepoznate.
Istinsko samoprihvaćanje, poput odraza u ogledalu, pokazuje vam svijet – pun ljubavi, lijep, ljubazan, velikodušan. Osoba koja je prihvatila sebe sposobna je za suosjećanje. Nema ni ljubavi ni suosjećanja u onome koji se niječe i bori sam sa sobom.
Iz samoprihvaćanja izrasta jasan osjećaj neraskidive povezanosti s okolnim svijetom, osjećaj da ste dio njega, da se doživljavate „na svom mjestu“. A kad ste vi na svom mjestu, naći ćete sve.
Kada ste povezani sa svijetom i ne borite se s njim, lako pronalazite ljude koji su vam potrebni, resurse koji su vam potrebni za samoostvarenje i život.
U borbi sa samim sobom i svijetom ne postoji takva mogućnost – sva vaša pozornost i energija su apsorbirani borbom.
Nesreće se ne mogu trajno riješiti, one su u prirodi smrtnosti, odnosno u prirodi života i želje za životom. Svi koji su to shvatili nalaze se u slijepoj ulici: a čemu onda sve to?
Samo je jedan odgovor: u velikom zadovoljstvu vidjeti, čuti i grliti najmilije, gledati u more, mjesec i zvijezde, udisati miris cvijeća, osjećati kako vjetar i sunčevu toplinu miluju kožu.
Volite život i ljude. Bez obzira na sve.
Nina Rubshtein
sobiratelzvezd.ru/Pripremila: Suzana Dulčić za atma.hr
