Vrhunski transcendentalist i najplodniji prevoditelj s drevnog sanskrita: Neprocjenjiva ostavština Bhaktivedanta Swami Prabhupade

Šrila Prabhupadino životno remek djelo je opsežni prijevod s komentarima na Šrimad–Bhagavatam, najcjenjeniji duhovni ep od 18 000 stihova na sanskrtu, zapisan prije više od 5000 godina. Swami bi se obično ustao oko 2 sata ujutro te započeo s prevođenjem i pisanjem knjiga. Napisao je preko 50 knjiga na temu duhovne znanosti u vedskoj tradiciji bhakti vaišnavizma, koje su do danas prevedene na više od 60 svjetskih jezika. Njegovi prijevodi i komentari sačinjavaju čitavu knjižnicu vedske filozofije, religije, znanosti i kulture. Šrila Prabhupadine knjige su vrlo visoko cijenjene u akademskim krugovima po svojoj vjerodostojnosti, dubini i jasnoći.

A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada (poznat kao Šrila Prabhupada) rođen je 1.9.1896. godine u Calcutti, Indija. Već prilikom njihovog prvog susreta, poznati indijski učenjak Šrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura je zamolio Šrila Prabhupada da pomoću engleskog jezika popularizira vedsko znanje po čitavom svijetu.

U godinama koje su uslijedile, Šrila Prabhupada je napisao komentare na Bhagavad–gitu. Kada je imao 54 godine (1950. godine), Šrila Prabhupada se povukao iz porodičnog života i otputovao je u sveti grad Vrindavanu gdje je živio u vrlo skromnim okolnostima u povijesnom hramu Radha–Damodara. Ondje je proveo nekoliko godina u dubokom studiranju i pisanju. 1959. godine prihvatio je odvojeni red života (sannyasu). U to vrijeme je započeo rad na svom životnom remek dijelu; opsežnom prijevodu i komentarima na Šrimad–Bhagavatam (duhovni ep od 18.000 stihova na sanskrtu, zapisanom prije više od 5000 godina).

Kada je publicirao prva tri sveska Šrimad–Bhagavatama, Šrila Prabhupada je došao u SAD 1965. godine da bi ispunio misiju svog duhovnog učitelja. Nakon toga je napisao više od 50 svezaka autoriziranih komentara, prijevoda i zbirki studija filozofskih i religijskih klasika vedske literature.

Kada je 1965. godine stigao parobrodom u Ameriku, Šrila Prabhupada je bio gotovo bez ikakvog novca. Trebalo mu je skoro godinu dana teškog truda da osnuje ISKCON (Međunarodno društvo za svjesnost Krišne). Prije nego što je umro (14. listopada 1977. godine), vodio je svoje duhovno društvo i uspostavio više od stotinu ašrama (hramova), škola, instituta i farmi širom svijeta. Usprkos svojoj poznoj dobi, Šrila Prabhupada je u dvanaest godina proputovao čitavim svijetom četrnaest puta, obavljajući svoje misionarske dužnosti. I pored mnoštva intenzivnih i zahtjevnih dužnosti, nastavio je sa svojim spisateljskim radom. Njegovi prijevodi i komentari sačinjavaju čitavu knjižnicu vedske filozofije, religije, znanosti i kulture. Šrila Prabhupadine knjige su vrlo visoko cijenjene u akademskim krugovima po svojoj vjerodostojnosti, dubini i jasnoći. Do sada su prevedene na preko 60 jezika i vrlo su popularne u mnogim sveučilištima, školama i knjižnicama širom svijeta.

Tijekom mnogih godina, na stotine znanstvenika (koji su ili osobno sreli Šrila Prabhupada ili čitali njegove knjige), izrazili su svoje iskreno priznanje njegovih osobnih odlika i priloga koje je dao čovječanstvu kroz svoja učenja. Na primjer, Dr. Harvey Cox, svjetski poznati profesor religije sa harvardskog sveučilišta, opisuje kako je postupno prepoznao neprocjenjivu vrijednost Šrila Prabhupadinih priloga.

Šrila Prabhupada je imao 69 godina kada je krenuo na Zapad. U tom dobu se ljudi obično sklupčaju kraj nekog prozora, pomalo gledaju televiziju, čitaju novine i čekaju smrt. Šrila Prabhupada je živio vrlo skromno, ali udobno u malom mjestu Vrindavani i nije imao nikakvog osobnog sebičnog interesa zašto bi napustio to sveto mjesto koje je toliko volio, da bi konačno došao u urbanu džunglu američkog društva. Materijalno govoreći, sa sobom je imao vrlo malo toga; tek osobna prtljaga i 40 Rupija (u to vrijeme vrijednost od $8). Ali sa duhovne točke gledišta – imao je neprocjenjivo duhovno bogatstvo. Počeli su dolaziti prvi sljedbenici koji su mu pomogli otvoriti i prvi hram na Zapadu.

Tri puta tjedno je davao lekcije iz Bhagavad–gite; kuhao za goste i služio ih. Tijekom dvanaest godina svojih intenzivnih misionarskih aktivnosti, uz sve dnevne dužnosti redovito je radio na prijevodu i komentarima vaišnavskih tekstova. Svoje osobne potrebe sveo je na minimum, pa je zato spavao samo oko 4 sata dnevno, kako bi mogao iskoristiti što više vremena za davanje duhovnih instrukcija.

Šrila Prabhupadin čitav život bio je praktičan primjer kako se ponaša i kako razmišlja savršeni duhovni džentlmen. Bio je svetac, vizionar, pisac, filozof i oličenje svih najuzvišenijih osobina koje netko može posjedovati. Njegov odlazak iz ovog svijeta i povratak u duhovni, također je bio dramatičan i poučan. U zadnjih nekoliko mjeseci svoga života, Šrila Prabhupada više nije mogao pravilno probavljati hranu, i zbog toga je izuzetno malo jeo. Bio je toliko slab i mršav da je mogao samo nepomično ležati u krevetu. Pošto mu je glas bio gotovo nečujan, njegovi učenici koji su ga služili, držali su do njegovih usta mikrofon kako bi ga mogli čuti što govori. A što je govorio? Koristio je zadnje atome svoje energije prevodeći Šrimad–Bhagavatam za dobrobit svih budućih generacija.

Evo popisa nekih Šrila Prabhupadinih neponovljivih dostignuća. Ovaj popis je sastavio Stephen Knapp (preuzeto sa njegove Internet stranice http://www.stephen-knapp.com)

• 1965. godine, Šrila Prabhupada je po prvi puta otputovao izvan Indije, da bi ispunio želju svog duhovnog učitelja. Na svom putovanju parobrodom, doživio je dva srčana udara.
• Već nakon godinu dana u New Yorku, uz pomoć grupice svojih učenika – osnovao je ISKCON (International society for Krsna consciousness / Međunarodno društvo za svjesnost Krišne). To je bilo po prvi puta u povijesti da je Krišnin jogi uspješno trenirao ne–Indijce u striktnoj disciplini vaišnavizma.
• Službeno je inicirao otprilike pet tisuća učenika, koji su predstavljali veliku raznolikost u nacionalnostima, rasama, etničkim korijenima, religioznim tradicijama, društvenim statusima i obrazovanju.
• Osnovao je 108 hramova na šest kontinenata, uspostavio obožavanje Božanstava u svakom hramu i istrenirao svoje učenike o procesu obožavanja.
• Započeo je tzv. “Sunday Feast” (nedjeljne gozbe), besplatno dijeljenje prasadama (produhovljene vegetarijanske hrane) milijunima ljudi u svim svjetskim ISKCON centrima.
• Osnovao je “Food for Life” (Hrana za život) program koji se sastoji od besplatne distribucije hrane širom svijeta, siromašnim ljudima, beskućnicima, sirotištima, studentima, bolnicama u ratom pogođenim zemljama, itd.
• Stvorio je prvi lanac vegetarijanskih restorana u svijetu.
• Svakodnevno je davao lekcije na temu filozofije. Preko 2200 tih lekcija je snimljeno i pohranjeno u arhivu. Danas su na raspolaganju u obliku DVD, VCD i MP3 formata. Svi ti video i audio zapisi (na engleskom jeziku) mogu se naručiti preko web stranica www.krishna.com i www.blservices.com
• Vodio je na stotine razgovora o znanosti i filozofiji sa svojim učenicima, prijateljima i gostima (znanstvenicima, svećenicima, novinarima, itd.) Preko 1300 tih razgovora je snimljeno i pohranjeno u arhivu.
• Snimio je dvadeset i četiri albuma drevne duhovne glazbe.
• Izdavao je mjesečni magazin Back to Godhead (kojega je započeo sam još 1944. godine). Na vrhuncu svoje cirkulacije, sredinom ‘70–tih godina, svaki broj magazina je bio prodavan u milijunima primjeraka diljem svijeta.
• Dao je sagraditi velike hramove u Bombayu i Vrndavani, te je osnovao duhovni grad u Mayapuru. Svi su postali mjesta hodočašća od međunarodnog značaja. Sve do današnjeg dana milijuni ljudi iz čitavog svijeta dolazi posjetiti ta mjesta hodočašća.
• Osnovao je “Bhaktivedanta Institute” sa ciljem promidžbe znanosti o Bogu u znanstvenim i filozofskim krugovima. Na taj način je uputio mnoge svjetski poznate akademike u osnove znanosti o samospoznaji
• Osnovao je komune na farmama, poučavajući načelo “jednostavan život, visoko razmišljanje”, naglašavajući važnost zaštite krava i život u harmoniji sa Bogom i prirodom.
• Trenirao je svoje učenike o kompleksnim temama menadžmenta, filozofije i privatnih problema – u više od 6000 pisama od kojih je većina sačuvana u arhivu (i koja su tiskana u obliku šest knjiga).
• Usprkos svojoj poodmakloj dobi, spavao je samo oko četiri sata dnevno, kako bi imao što više vremena posvetiti aktivnostima širenja duhovne znanosti. Obično bi se ustao oko 2 sata ujutro te nakon kupanja i meditacije započeo bi sa prevođenjem i pisanjem knjiga. Napisao je preko 50 knjiga na temu duhovne znanosti, koje su do danas prevedene na više od 60 svjetskih jezika.
• Mnogi uzoriti akademici i profesori sa vodećih svjetskih sveučilišta pohvalili su Šrila Prabhupadinv literarni doprinos. “Encyclopaedia Britannica” je izjavila da su njegovi obimni prijevodi sa izvornog sanskrta i njegovi komentari “zapanjili literarne i akademske krugove u svijetu.” Taj podvig je još značajniji zbog činjenice da su prijevodi i komentari bili na engleskom jeziku koji nije bio njegov materinji jezik.
• 1972. godine osnovao je “Bhaktivedanta Book Trust” (BBT) sa ciljem masovne proizvodnje svojih knjiga. Do 1976. godine, 55.000.00 knjiga je bilo tiskano na 25 jezika. Za jedno tiskanje Bhagavad–gite, bilo je potrebno 76 željezničkih vagona da prevezu potrebnu količinu papira.
• Od 1965. do 1977. godine obišao je svijet četrnaest puta aktivno djelujući u misiji širenja vaišnavske/vedske duhovne filozofije i tradicije.
• Vješto je upravljao ISKCON–om jednostavno svojim osobnim posjetima i pismima, gotovo bez korištenja telefona.

Snimljen je dokumentarac o njegovom životu.

IMDB ocjena 9,4 – https://www.imdb.com/title/tt6842524/
WEB: http://www.harekrishnathefilm.com/

“Um je uzrok ropstva, ali i oslobođenja!”

“Uvjetovana duša se mora uz pomoć uma izbaviti, a ne degradirati. Um je prijatelj uslovljene duše, ali i njen neprijatelj. Za onoga tko je ovladao umom, um je najbolji prijatelj, ali za onoga tko to nije učinio, um će ostati najveći neprijatelj.”

Um je središnja točka procesa joge i svrha sistema joge je ovladati umom i odvojiti ga od vezanosti za predmete osjetila. Ovdje u ovom gore navedenom stihu Bhagavad-gite se naglašava da um mora biti ovladan tako da uslovljenu dušu može izbaviti iz blata neznanja. U materijalnom postojanju živo biće je podložno utjecaju uma i osjetila.

U stvari, čista duša je zapletena u materijalnom svijetu zato što se njen um nalazi pod utjecajem lažnog ja, koji želi vladati materijalnom prirodom. Stoga um treba biti ovladan tako da ne bude privučen blještavilom materijalne prirode. Na taj način uslovljena duša može biti spašena.

Ne bismo se trebali degradirati privlačnošću koju osjećamo prema predmetima osjetila. Što nas više privlače predmeti osjetila, to se više zaplićemo u materijalno postojanje. Zapletenosti se možemo najbolje osloboditi neprestanim zaokupljanjem uma duhovnim.

Svrha slijeđenja procesa joge je ovladati umom da bi um postao prijatelj u ostvarivanju ljudske misije. Ako osoba nije ovladala umom, slijeđenjem procesa joge samo gubi vrijeme. Onaj tko ne može vladati umom uvijek živi s najvećim neprijateljem i tako upropaštava svoj život, ne ostvarujući misiju života. Sve dok je um nesavladani neprijatelj, mora izvršavati zapovjedi požude, gnjeva, pohlepe, iluzije, itd.

“Za čovjeka, um je uzrok ropstva i oslobođenja. Um koji počiva na predmetima osjetila je uzrok ropstva, a um odvojen od predmeta osjetila je uzrok oslobođenja.” (Amrta-bindu Upanisada 2)

Stoga je um koji je uvijek zaokupljen duhovnom svjesnošću uzrok najvišeg oslobođenja.

A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada