Ovaj svijet, planete, pa čak i svemir u širem smislu, sastoje se od pet primarnih elemenata Pancha Bhute: vatre, vode, zraka, zemlje i neba ili etera. Naši su preci uočili i uvelike poštovali koncept Pancha Bhute. Ustvari, vjera u taj koncept i njegovo prepoznavanje rezultirali su obožavanjem ne samo elemenata koje koncept obuhvaća već i njihovih zemaljskih očitovanja. Te su prirodne sile vrlo brzo počele utjecati na čovjekov život, a razna društva i kulture u svijetu razvijale su se pod njihovim utjecajem.
Kultura se odnosi na skup nekoliko aspekata života i ljudske civilizacije. Ona obuhvaća razne aspekte kao što su religija, jezik, shvaćanja, manirizam, ponašanje, odijevanje itd. Ključni aspekt ili sastojak koji pomaže kod razlikovanja brojnih kultura jesu njihovi umjetnički oblici poput plesa, glazbe, slika i skulptura.
Ples je na prvom mjestu nadahnut kozmičkim shvaćanjem točno određenog načina kretanja svemira. Plesni su oblici suštinski dio samog života, pošto je ples izraz unutarnjeg jastva. U Indiji se plesom obilježavaju sve povoljne prigode kao što je rođenje, vjenčanje, žetva i sl. Plemenski i narodni plesovi spontani su izraz radosti koju dijeli čitava zajednica.
Ples je u međuovisnosti s drugim aspektima kulture kao što su glazba, slikarstvo i kiparstvo. Skulpture i slike pomogle su sačuvati scenske umjetnosti, posebno ples. Zahvaljujući viziji kipara i zahvaljujući slikama velikih umjetnika, brojne plesne pozicije krase zidove hramova i omogućuju proučavanje plesnih oblika. Ti su vizualni prikazi također omogućili razumijevanje pisanih tekstova.
U Indiji ples proizlazi iz božanskog. Bhakti i religija izvršile su najsnažniji utjecaj na indijske klasične plesove koji su se uglavnom izvodili u hramskim dvorištima ili na posebnim mjestima za izvedbu (poznatim kao Mandapa) koja su se nalazila u okolici hrama. Ti klasični plesovi većinom prikazuju priče iz epova, Purana i razne mitološke događaje i time ples čine pouzdanim medijem putem kojeg narod može razumjeti takve teme. U Indiji se ples već generacijama vezuje na prvom mjestu s bogovima i boginjama.
Gospodin Šiva ili Gospodar plesa
Značajni umjetnički oblici kao što su ples i glazba imaju svoje vlastito zaštitničko božanstvo. Na primjer, Gospodin Šiva, gospodar plesa, zove se Nataraja (nata-ples i raja-kralj), a Devi Sarasvati obožava se kao boginju glazbe. Šivini hramovi diljem Indije prikazuju razne tandava položaje Gospodina Nataraje. Gospodin Šiva ima vlast nad Pancha Bhutom (pet elemenata) – Agni (vatru) drži u lijevoj ruci, Gangu (vodu) u svojim uvojcima kose, mjesec (prostor) na svojoj glavi, Damaru (vjetar) u desnoj ruci, a svojim desnim stopalom počiva na Prithvi (zemlji).
Rečeno je da je Šiva prvi učitelj najstarijeg sustava glazbe i plesa u Indiji. Brojne rasprave o glazbi i plesu spominju Šivinu školu glazbe i plesa za koju se smatra da potječe iz predarijske civilizacije. Također je rečeno da je svetac Narada vokalno pratio Šivu kad je plesao Tandavu, a Parvati, njegova supruga, izvodila je Lasyu (blagi izrazi lica).
U Indiji postoje razne natya sabhe (plesne dvorane) smještene u raznim hramovima za koje se smatra da je u njiima Gospodin Šiva otplesao razne oblike tandave za svoje posvećenike. Neki od oblika tandave su: Ananda tandava, Sandhya tandava, Roudra tandava, Shakti tandava, Tripura tandava, Ardhanari tandava, Muni tandava itd.
Gospodinu Šivi se pripisuje pet glavnih djelovanja (Panchakriya): Srishti, Stithi, Laya, Tirobhava i Anugraha. Još jedno tumačenje je da bubanj u desnoj ruci Gospodina Nataraje označava Nadabrahmu koja ukazuje na sristhi (stvaranje) pošto se vjeruje da život nastaje iz Nade ili Dhvanija – prvobitnog zvuka. Vatra u njegovoj lijevoj ruci ukazuje na layu (uništavanje). Druga desna ruka je u abhaya hasti – anugrahi (blagoslovi) te njome Gospodin podaruje blagoslove i štiti od zla. Druga lijeva ruka u dola hasti uperena je u njegovo podignuto lijevo stopalo čime poziva na potpuno predavanje sebi. Desna noga gazi ili samhara (uništava) zla kao što su kama (požuda ili želja), krodha (ljutnja), lobha (pohlepa), moha (zabluda), mada (ego, ponos) i matsarya (ljubomora). Krug koji uokviruje prikaz Gospodina Šive pokazuje kontinuitet ciklusa života i smrti u ovom svijetu koji se okončava postizanjem mokshe (spasenja).
Natyakhayam Panchamam Vedam Setihasam Karomyaham,
Jagraha Pathyam Rig Vedat Samabhyo Gitamevaca,
Yajur Vedad Abhinayam Rasan Atharvanad Api.
Kao rezultat, Brahma je stvorio petu Vedu, Natya Vedu koja je obuhvaćala i objedinjavala skladbe iz Rigvede, izraze iz Yajurvede, glazbu iz Samavede i rasu Atharvavede – čineći na taj način Shastru. Činjenica da objedinjuje najbolje elemente četiriju Veda uzdiže je na položaj Natya Vede. Veliki spis Natya Shastru napisao je Bharata Muni uz pomoć Brahme i drugih velikih učenjaka nakon što je vidio kozmički ples Gospodina Šive – Tandavu i Lasyu njegove supruge Parvati.
Natya Shastra koju je sabrao Bharata Muni može se smatrati glavnim vodičem za indijske plesove. Razni indijski klasični plesovi slijede Shastru u skadu sa svojim potrebama. Na primjer, neke se vrste plesa usredotočuju više na detaljno šminkanje i kostimiranje, kao na primjer Kathakali, Yakshagana, Purulia Chau, za razliku od drugih vrsta plesa kao što su Kathak ili Sattriya ples. Plesovi se dijele u dvije glavne skupine: klasični i narodni. Klasični se ples zasniva na određenom metru, pridržava se određene temeljne discipline i skupa pravila. Iako svoja temeljna načela vuče iz kulture svoje regije, nije od suštinske važnosti pripadati toj kulturi da bi se razumjelo istančane nijanse plesa. Potrebno je poznavati Shastru i druga pravila koja određuju ples. Klasični plesovi od svojih izvođača zahtijevaju veliku posvećenost i disciplinu.
U Indiji se klasični ples blisko povezuje s obožavanjem božanskog. Predivan je i zanosan u svojem iskazivanju poštovanja panteonu Bogova. U njegovom obliku i strukturi možemo razlikovati red i ritam, savršenstvo i sklad, usklađenost s kozmičim poretkom. Jedan od rijetkih prikaza plesačice, koji je iskopan iz Mohenjo Daroa,ukazuje na drevnost ovog oblika plesa.
U klasične indijske plesove spadaju
- Bharatnatyam – suptilni i sofisticirani ples iz južnog dijela Indije;
- Kathak – narativna vrsta plesa koju prožima brzi rad nogama;
- Odissi – potječe od hramskih plesova Orisse i karakterizira ga česta uporaba Tribhanga položaja;
- Manipuri – ples iz istočnog dijela Indije koji prikazuje glavnu temu Krišnine Rasa Kride;
- Kathkali – mitološki mimički ples iz Kerale;
- Mohini Attam – jedinstveni oblik plesa temeljen na lasyi i posebno koncipiran za plesačice;
- Kuchipudi – izvorno su ga plesali samo muškarci, sastoji se od brzog i ritmičnog rada nogama i tjelesnih pokreta koji podsjećaju na položaje skulptura.
Osim ovih klasičnih plesova, Indija obiluje i narodnim plesovima. Svaka regija izražava svoj jedinstveni ukus u svakom od tih narodnih plesova, a neke regije se mogu pohvaliti i s više od jedne takve vrste plesa. Narodni su plesovi većinom spontani i izvode se prilikom svih povoljnih događaja i svetkovina, u selima i većim mjestima. Unatoč tome što slijede neka pravila shastre, narodni su plesovi više regionalno i kulturno obilježeni. Potrebno je poznavati određenu kulturu kako bi se razumjelo značenje i izražaje naraodnog plesa. Neki od popularnih indijskih narodnih plesova su: Yakshagana iz Karnatake, Bhangra i Gidda iz Punjaba, Bihu iz Assama, Garba i Daniya Raas iz Gujarata, Kummi, Kolattam, Karagattam i Kurathi (ciganski) iz Tamil Nadua, Namgen iz Himachal Pradesha, Chholiya iz Uttar Pradesha, Brita ili Vrita iz Zapadnog Bengala, Lavani i Koli iz Maharastre, Ghode Modni iz Goe, Hikat iz Jammua i Kašmira, Santhali ples plemena Santhal, lavlji ples iz Sikkima, Dolu Kunita iz Andra Pradesha, Ghoomar iz Rađastana i plesovi plemena iz Nagalanda.
Prije su klasični plesovi većinom bili ograničeni na izvođenje unutar dvorišta hramova. Ipak, danas je napredak komunikacije i medija odigrao presudnu ulogu pomažući ovim plesovima da se izvode i na drugim mjestima izvan hramova, te se na taj način šira publika upoznala s njima.
Pronalasci u znanosti i tehnologiji nadalje su potpomogli poboljšanje izvedbe ovih plesova. Glatki drveni pod na bini umjesto kamenog, poboljšana električna svjetla umjesto uljnih lampi, mikrofoni i zvučnici koji prenose zvuk orkestra do najdaljih kutaka gledališta olakšali su izvedbu. Napredna audio oprema omogućuje da se napravi audio zapis glazbe u izvedbi cjelokupnog orkestra te da se taj zapis upotrijebi u slučaju manjka prostora za orkestar ili lošeg financijskog stanja. Audio i video snimke predavanja, seminara, festivala i recitala trajni su zapis kojim se mogu baviti istraživači i učenjaci. Učenje na daljinu uz pomoć video konferencije omogućilo je osobama koje žive izvan Indije da steknu znanje o indijskim plesovima. Razne knjige koje su napisali autoriteti s područja plesa, učenjaci i stručnjaci također diljem svijeta prenose znanje o ovim plesovima.
Ranije su učenjaci, gurui, skladatelji, autori i izvođači s raznih polja umjetnosti kao što su ples, glazba, kiparstvo i slikarstvo bili potpomagani od strane vladara (kraljeva i zamindara), poglavara država, gradova i sela na način da su njima i njihovim obiteljima bile osigurane sve udobnosti za normalan život, te ih se ohrabrivalo da razviju svoje određeno polje umjetnosti. Danas su tu dužnost preuzele vlade, umjetničke akademije, ustanove i tvrtke koje podržavaju umjetnike organizirajući umjetničke festivale, izložbe, dodjeljujući stipendije, nagrade, nagradne fondove i darove za poticanje istraživačke proizvodnje, pisanje knjiga i općenito za unapređenje umjetnosti. Tako će bogatstvo umjetnosti koja je stara više od 2000 godina biti sačuvano zauvijek.
Zahvaljujući ovim brojnim otkrićima i prirođenom jedinstvenom stilu, indijski klasični plesovi postali su prestižne sastavnice kulturnog naslijeđa Indije. Indija je oduvijek simbol jedinstva u različitosti. Taj duh jedinstva u različitosti najbolje pokazuju klasični plesovi koji svi slijede osnovi tekst, a opet su tako jedinstveni u svom pristupu tom tekstu. Duh jedinstva kojim odišu indijski klasični plesovi simbol je drevne indijske kulture i civilizacije.
Iz knjige ”Classical Dances of India”, Guru Saroja Vaidyanathan
devirani.hr
