Kada vidimo koliko se ljudi deklarira kao iscjelitelj, zapitamo se što to oni zapravo čine kako bi nekome pomogli. Je li moguće slanje božanske iscjeljujuće energije kroz njih kao medij, polaganjem ruku, slanjem blagoslova na daljinu, reikijem i ostalim tehnikama? Prema nekim iskustvima ljudi zaista na taj način čudesno ozdravljuju, međutim, postoje i oni koji ne uspijevaju ozdraviti.
Vesna Krmpotić (1832 – 2018), hrvatska književnica, pjesnikinja, indologinja, prevoditeljica sa sanskrta, u knjizi Brdo iznad oblaka, posvećenoj umirućem sinu od leukemije, pisala je o čudima iscjeljivanja. Zapisivala je sinove snove u kojima se živopisno susretao s Isusom, nazivajući ga Đizas i kraljem u pećini srca.
Dijete je majci opisivalo Isusov izgled, astralne krajolike kojima ga je vodio, prijestolje za kojim je sjedio u bijeloj kuli, razgovore koje su vodili, Isusovu pomoć pri bolovima, ali i njegovoj tišini i trenutcima kada mu nije pružao pomoć.
Susret s kraljem u pećini srca
Jednom prilikom dok je cijela obitelj bila u restoranu, dječak je otišao na toalet i za to vrijeme je doživio sljedeće: Došao je Đizas. Bio je obučen kao kralj, imao je krunu, nešto je svjetlucalo po njegovim dugim haljinama – haljine su bile modre, crvene i bijele. Po rukama i nogama visjeli su kao neki zlatni lanci. Bio je mlad. Imao je dugu kosu. Oko glave je nosio vrpcu koja je možda držala krunu. S leđa mu je visio plašt, a na plaštu opet slika Đizasa. I na plaštu su mu visjeli lanci, blistali su. On je sav blistao. Kruna je blistala, na kruni je bio križ. Nosio je u ruci knjigu i čarobni štapić. Zapravo, on je knjigu i čarobni štapić izvadio iz svog odijela i rekao: To pripada tebi. To će uvijek biti tvoje.
Ljudsko iscjeliteljstvo ovome je dječaku pomoglo samo pri ublažavanju bolova i simptoma bolesti. Riječ je o karmi tijela i karmi duha, koje iscjeliteljstvo u konačnici ne može promijeniti. No, je li to ispravno činiti? Onaj tko mijenja tu karmu, zapliće se u karmu onoga kome iscjeljenje nije lekcija, već upravo ono suprotno. Izlječenje nije svakome zapisano, o čemu svjedoči i Vesna u ovoj knjizi. Naime, netko želi kraće živjeti pa čak i djeca, čija duša zna da je to Božji plan za njih, njihova sudbina bića, način kako će njihova duša steći spoznaje zbog kojih se utjelovila.
Onaj koji se bavi iscjeliteljstvom, takav zadani put mijenja. Svakim daljnjim iscjeljivanjem, ovo je dijete sve više patilo od strašnih fizičkih bolova, u suprotnom bi napustilo tijelo godinama prije. Međutim, mali znakovi ozdravljivanja bili su često prisutni. Istovremeno su se sve više pojavljivali astralni izlasci iz tijela, za koja je dječak s vremenom unaprijed znao kad će se dogoditi, čemu je svjedočila i njegova majka Vesna. Štoviše, to su bili sastanci s Isusom, Učiteljem, Vodičem.
Dvostruko ogledalo vremena
Dijete je astralno putovalo na mjesta na kojima nikada nije bilo, te je znalo odvesti majku na fizička mjesta tih lokacija, koja su sasvim odgovarala njegovim opisima. Štoviše, tada su živjeli u Americi, zato je Isus – Đizas. Što ga se više iscjeljivalo, dijete je osjećalo sve jaču želju da napusti svoje tijelo. Međutim, ovo je veoma teško shvatiti i prihvatiti – zar nemaju svi pravo na život? Može li se uopće zamjeriti onima koji kanaliziraju božansku ljubav u svrhu ozdravljenja?
Budući da je Vesna Krmpotić znalački upućena u religije, prepoznavala je duhovne simbole u razgovorima sina i Isusa, te razotkrivala njihova mistična značenja. Na taj je način dekodirala poruke koje joj je dijete prenosilo preko svojih astralnih putovanja, vođenih Isusom: Moje tijelo će ostati ovdje, a ja ću izaći iz njega i poletjeti. Nemoj se prevariti i pomisliti da spavam, da sam u tijelu, kad me vidiš sa zatvorenim očima. Ja ću biti daleko, ne u snu, nego negdje drugdje.
Radi se, kaže Vesna, o dvostrukom ogledalu vremena kad simbole, događaje i likove iz jave povezujemo s istim takvim u snovima, i obratno, da bi se zatvorio krug. Vesna traga za mističnim lozinkama, ali život njezina djeteta joj unatoč svemu nepovratno izmiče, a ono izjavljuje: Rođen sam sa smrću u sebi, došao sam s njom na svijet.
Obitelj je dijete vodila u klinike po Europi i Americi, na klasične terapije, a istovremeno su išli kod raznih iscjelitelja. Svjedočili su mnogim čudima izlječenja pomoću iscjeliteljstva (sve je točno opisano u knjizi, imena i metode), ali njezino dijete ništa nije uspjelo do kraja izliječiti.
Astralna iskustva
Vesna je isprva sumnjala u istinitost astralnog iskustva svojeg sina, međutim s vremenom je zapažala da itekako imaju smisla. Dijete je najviše prenosilo poruke koje mu je izrekao Isus: Znaš, on je govorio, ali glas se čuo u meni – da li ti to razumiješ?
Opisivalo je astralne planete, neobična bića, policiju i sud, pećinu srca, bijelu kulu, stol za kojim sjede bogovi i iscjelitelji koje je dijete upoznalo za života, balon i zmaja kao simbole astralne vrpce.
Duhovne poruke kralja u pećini srca
Isus je ovome dječaku rekao da se duh inkarnira u tijelo zato jer se viši ciljevi duše u nebeskom svijetu ostvaruju preko zemaljskog iskustva, osobito preko ljubavi, obitelji i zajedništva. Slijede ostale poruke.
1. Sve se može.
2. Treba paziti da lopovi ne metnu masku prijateljstva.
3. Kad god ne možeš sam pobijediti, onda će ti Moj znak pomoći.
4. Učenjaci koji izmišljaju stvari ne smiju praviti moćne mašine jer ih lopovi mogu ukrasti. (o zloupotrebi znanstvenih otkrića)
5. Mnoge stvari koje se čine ružne ili opasne uopće ne moraju biti takve. (npr. nečija smrt).
6. Nikada ne smijete ubijati životinje ili im činiti zlo – nikada ne smijete ubiti čovjeka.
7. Nemoj zaboraviti da sam Ja iza tebe. Ne boj se. Prije nego što te napadnu, sjeti se da ti ništa ne mogu. (Dijete je često govorilo da ga Isus slijedi, kao da su na pozornici, te da mu govori da gleda samo ravno, a ne lijevo i desno gdje mu prijete lopovi, demoni, odnosno sve ono što ga odvlači od vjere u Boga.)
8. Ne smiješ zlato, jer je to gramzivost i ovisnost o materijalnom.
9. Ne smiješ pecati ribu ni loviti kitove, nikakve životinje ne smiješ loviti, (naravno) ni čovjeka, zato što svatko mora imati svoj život i kad mu dođe vrijeme da umre, onda neka umre, a ubijati se ne smije i zato što se nikome ne smije činiti zlo.
10. Neki ljudi su dobri zato jer osjećaju da im je dobro kad su dobri.
11. Oči i uši vide pričin/mayu, a vjera vidi Mene.
12. Kad saznaš tko si ti, saznat ćeš tko sam Ja.
13. Ja iscjeljujem druge, kroz ljude.
14. A što se ti toliko brineš kad je dovoljno da ja o tome vodim brigu?
15. Ja ću ti pomoći da shvatiš da nisi bolestan. Ja ću ti pokazati kako izgleda zdravlje u Mojim očima.
Sanja Vuković Grbac
Inspiracija: Brdo iznad Oblaka (2000), Vesna Krmpotić
