Paganska vjerovanja i monoteizam
Oduvijek je religija privlačila pažnju čovjeka, i kao utočište, i kao tema kojom se od pamtivijeka bave filozofi, teolozi, drugi znanstvenici, ali i pojedinci nevezani poslom za ovu oblast. Kroz svaku od poznatih religija, Bog je prikazan kao vrhovno biće ili sila koja zahtijeva od čovjeka svojevrsnu razmjenu na ovaj ili onaj način. Paganska vjerovanja od čovjeka su tražila materijalne žrtve u vidu obrednog ubijanja životinja ili čak djece, a u svrhu „božjeg“ obećanja da će zauzvrat biti primjerice dobra žetva.
Kako je društvo evoluiralo, politeizam je došao na zao glas, a posredstvom društvenih moćnika mjesto ustupio monoteizmu. Monoteističke religije su prihvaćene kao dokaz evoluiranja ljudskog društva naspram paganskih plemena koja ubijaju za svoje bogove te imaju divljačke obrede.
Krenimo ispočetka.
Je li doista tako?
Što čini razliku između monoteizma i politeizma? Jesu li doista pristaše monoteističkih religija lišene žrtvovanja, odricanja, i razmjene koju Bog uvjetuje za svoju ljubav i blagodati? Razlika je samo u vanjskoj formi, prividno. Što su žrtve koje prinosimo monoteističkim bogovima? Riječ je o osudi svega onoga što je organskom čovjeku prirodno i urođeno, i o pristajanju na kajanje kroz ove ili one, određenoj religiji svojstvene načine, u svrhu iskupljenja grijeha.
Kakvim se to bogovima klanjamo? Po čemu se razlikuju naši bogovi od bogova paganskih plemena, ako svoju ljubav uvjetuju odricanjem i žrtvom? Bog je apsolutna Ljubav koja ima apsolutnu Svijest. Daje mogućnost odabira i ako Ga ne odbacujemo, ovdje je za svakoga od nas, ne traži ni žrtve ni posrednike da bi nas volio. Samo vjeru i Njegovu bezuvjetnu Ljubav, te da nas voli i prihvaća točno onakve kakvima jesmo te ono što nam nudi danas u vrijeme kada se Zemlja budi, svjesnost o tome sve ono što se događa svakome od nas, ono što smo sami odabrali i kada nam se događaju teške stvari u životu, to nije zato što nam je to Bog dao, već što nam je Bog dao mogućnost kreiranja, te da spoznamo težinu moći, kontrole i odgovornosti za stvari koje su van nas samih.
Ti i tvoje Ja
Vi. Ti. Tvoje ime? Tvoj identitet? Tko si zapravo Ti? Tvoje ime je tvoj identitet? Je li doista ili…?
Koliko puta si se zapitao tko se krije iza one osobe koja vjeruješ da jesi? Jesi li ušao u svoju dubinu i dopustio sebi da odbaciš sve ono što te okolina navela da prigrliš kao dio sebe? Za što se predstavljaš, a tko si doista? Jesi li na putu od Ti do Vi zaboravio na svoje Ja ili ga možda nisi još uvijek sreo?
Krenimo redom.
Ti se odnosi na onu osobu za koju vjeruješ da jesi, na tvoje poimanje samog sebe. Odnosi se na sve one crte osobnosti koje su ti poznate kod samog sebe. Ti gradiš kroz interakciju s okolinom i okolnostima. Ti ima mane. Ima i vrline, dakako uklopive u uvriježene sustave vrijednosti.
Što su sustavi vrijednosti? Tvorevine društva koje nas stavljaju u svoje okvire da bi bili prihvaćeni ili odbačeni, prihvaćeni ukoliko igramo po pravilima, odbačeni u suprotnom. Zašto? Da bi nas se mogli kontrolirati, gdje postoje pravila postoji i kontrola, tome pravila služe.
Tko je onda Vi? Ti koji igra po pravilima. Ti koji je izgradio društveni status i uživa u poštovanju okoline. Da, one iste okoline koja je od Ja odvojila Ti i uvjerila ga u napredak dajući mu status Vi. Iz poštovanja. Jer je naučio pravila igre. Samo, o kojoj je igri riječ, koji su ulozi i tko stoji iza svega?
Do toga ćemo tek doći.
Organski matrix
Jednom davno postojali su ljudi koji su bili nedjeljivo vezani s Bogom i energetskom mrežom koja ih je sve povezivala. Nije postajala Separacija kao ni pokušaj filozofskih shvaćanja onoga što je svima nama utkano u srž i srce. Boga.
U današnje vrijeme postoji toliko pravaca po pitanju vjerovanja što je ispravno, kako se spojiti s Bogom, što Bog od nas traži i kako biti ispravan da bi nas taj isti Bog zavolio i pomogao nam u životu. Međutim, Bog je oduvijek u svima nama, to je ona Ljubav koja nas povezuje, a koju smo odavno zaboravili pod utjecajem sintetskih sila kojima je svrha da nas uvjere kako smo ovdje da bi bili moćniji od onoga pored nas, kako bi stekli ugled u društvu u kojem živimo, uvjerili nas kako smo različiti od onoga pojedinca koji je „pripadnik“ neke druge religije, drugog političkog uvjerenja, druge boje kože. Uvjerili su nas i da je starosna dob ovozemaljskog tijela pokazatelj mudrosti, a dali nam zaborav na sve one živote koje je duša možda jednog djeteta proživjela u puno većem broju nego možda jedna osoba iz starije dobne skupine.
U čemu je tajna? Moć u onom obliku kojega poznaje današnji čovjek, ne postoji. Ta moć je kavez i breme kojem današnji čovjek teži kao da će mu ono dati oslobođenje i na taj način se nesvjesno odvaja od Boga i preuzima odgovornost za sve ono što Bog oduvijek nosi za sve nas. A gledajući u svoje veliko Ja koje je izgradio, boreći se s vjetrenjačama, ne shvaćajući da je cijelo vrijeme na kotaču u kavezu kao hrčak, ne primjećuje da taj isti Bog pored njega stoji čitavo vrijeme i strpljivo čeka trenutak kada će Ga taj isti čovjek primjetiti i predati mu tu težinu, a zauzvrat mu dati sve ono što je za njega najbolje. Jedina moć koja je stvarna je Ljubav. Bog je apsolutna Ljubav.
Elysia (Dagmar Ivas)
O Autoru
Elysia (Dagmar Ivas), vidovnjakinja, intuitivni vodič, healer i ekstrasenz od rođenja.
Više o autoru pročitajte ovdje.
Kontakt:
https://www.facebook.com/ElysiaWandian
https://www.facebook.com/eartharian
[email protected]
tel: 095 372 0080
