Kad se pogledaš očima Duše…
Pa u trenu nestanu sva zamjeranja…
A sve ono u što se već dugo ne usuđuješ vjerovati
postane tvoja Istina.
Kad spoznaš svoje dubine
i sve spektre svoga bića
neće te više boljeti stare rane,
jer ćeš znati da su dio tvog rasta i napretka.
Kad se usudiš pogledati u oči
i u ogledalu ugledaš sjaj svoje duše
pa spoznaš da si čudesno biće
i od svega što misliš daleko više…
Pa zastaneš…
I shvatiš da sve sa čime se boriš su tvoji demoni
i da ih ne možeš otpustiti,
jer se bojiš oprostiti…
Jer se tvoj ego boji izgubiti taj dio svog identiteta
koji ti više ni čemu ne služi…
Osim što si drugima zbog njega laka meta…
A kad uvidiš da su maske nepotrebne…
Zidovi suvišni…
I da ono što jesi sjaji iz tebe
više nego što to ikad možeš sakriti…
Onda ćeš se opustiti…
I prepustiti…
I živjeti…
tako da te Duša vodi putevima života
bez trunke sumnje i sa puno vjere.
I da će ti Univerzum uvijek čuvati leđa.
Jer sve što Jesi priča glasnije od svega onoga što nisi
i nikada ga ne možeš toliko zanijekati
da se izgubi.
Jer to Tko si…
Duša Duše
Kap i Izvor
Srž i Bit…
Istina veća od svake laži
Radost jača od boli
Ljubav iznad tuge
i Svjetlo snažnije od mraka…
Ta tvoja Čudesnost…
Svijest.
To ne može nestati nikada.
Iva Bradarić
WEB – Sunčana strana života
Facebook – Sunčana strana
