Foto: pixabay.com

Priča kaže da je Franz Kafka sreo
djevojčicu u parku gdje je svakoga dana
šetao. Plakala je.

atma.hr – 52




Izgubila je lutku i bila je
neutješna.

Kafka se ponudio da joj pomogne u
traženju lutke, pa su se dogovorili da se
nađu na istom mjestu sljedećeg dana.

S obzirom da nije našao lutku, sastavio je
pismo u lutkino ime i pročitao ga djevojčici.

“Molim te, ne žali za mnom. Krenuh na
put da vidim svijeta. Pisat ću ti o svojim
dogodovštinama.”

Bilo je ovo prvo u nizu pisama. Kada bi se
sreo sa djevojčicom, Kafka joj je čitao ova
pažljivo osmišljena pisma o izmišljenim
avanturama voljene lutke. Djevojčici je to
pružalo utjehu.

Kako je susretima došao kraj, Kafka je djevojčici donio lutku.

Ona, naravno, nije bila slična izgubljenoj.

atma.hr – 52




Na prikačenoj poruci pisalo je: “Putovanja su me izmijenila…”

Mnogo godina kasnije, sada već odrasla
djevojka, našla je skriveno pismo u lutki.
Sažetak tog pisma bi glasio:

‘SVE ŠTO VOLIŠ ĆEŠ JEDNOG DANA IZGUBITI,
ALI NA KRAJU, LJUBAV ĆE SE VRATITI U NEKOM DRUGOM OBLIKU.’

HeraZnanje