Priča kaže da je Franz Kafka sreo
djevojčicu u parku gdje je svakoga dana
šetao. Plakala je.

Ne vjeruj svemu što misliš…

Izgubila je lutku i bila je
neutješna.

Kafka se ponudio da joj pomogne u
traženju lutke, pa su se dogovorili da se
nađu na istom mjestu sljedećeg dana.

S obzirom da nije našao lutku, sastavio je
pismo u lutkino ime i pročitao ga djevojčici.

“Molim te, ne žali za mnom. Krenuh na
put da vidim svijeta. Pisat ću ti o svojim
dogodovštinama.”

Bilo je ovo prvo u nizu pisama. Kada bi se
sreo sa djevojčicom, Kafka joj je čitao ova
pažljivo osmišljena pisma o izmišljenim
avanturama voljene lutke. Djevojčici je to
pružalo utjehu.

75



Kako je susretima došao kraj, Kafka je djevojčici donio lutku.

Ona, naravno, nije bila slična izgubljenoj.

Na prikačenoj poruci pisalo je: “Putovanja su me izmijenila…”

Mnogo godina kasnije, sada već odrasla
djevojka, našla je skriveno pismo u lutki.
Sažetak tog pisma bi glasio:

‘SVE ŠTO VOLIŠ ĆEŠ JEDNOG DANA IZGUBITI,
ALI NA KRAJU, LJUBAV ĆE SE VRATITI U NEKOM DRUGOM OBLIKU.’

HeraZnanje

Uvijek govori dobro o drugima…




OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.