Eksplodirate li barem dva puta tjedno? Eksplodirate li iz malih i površnih razloga? Psujete li, bacate li predmete kada eksplodirate? Možda imate tzv. intermitentni eksplozivni poremećaj ličnosti, kojega karakteriziraju nagli, iznenadni i intenzivni izljevi bijesa nerazmjerne situaciji.
Nakon izljeva bijesa slijedi žaljenje, stid i osjećaj krivnje
Radi se o mentalnom stanju kod kojega mentalni ‘’ispadi’ ’mogu biti verbalni ali mogu biti i u formi fizičkog nasilja u ekstremnim slučajevima, koje ozbiljno narušava socijalnu interakciju. Osobe s ovim poremećajem imaju velikih poteškoća u kontroli svojih emocija, ne mogu kontrolirati svoj bijes a epizode koje obično ne traju dugo se događaju uglavnom bez ”upozorenja”.
Osoba se ljuti iz nikakvih ili sasvim površnih razloga i za ništa. Ubrzo nakon napada bijesa počinju osjećati sram, krivnju, žaljenje zbog ponašanja…
Nakon što otpuste svoje frustracije i bijes na druge, poslije proživljavaju patnju za razliku od primjerice osobe koja pati od narcisoidnog poremećaja ličnosti koja puni baterije i osjeća se dobro. Iako svoje agresivno ponašanje opravdavaju površnim razlozima, ovim je osobama potrebno razumijevanje, adekvatan tretman i prije svega strpljenje poglavito članovima obitelji ili prijateljima koji žive s ovakvim osobama.
Emocionalno osakaćeni
Inače se prvi znakovi ovog poremećaja manifestiraju u adolescenciji, oko 16. godine života, a učvršćuje se u uobičajene obrasce ponašanja u odrasloj dobi. Može se javiti i kasnije oko 25. do 35. godine života. Većinom pogađa mušku populaciju. Osim toga, može biti popraćen i drugim mentalnim poremećajima kao što su depresija, anksioznost i bipolarni afektivni poremećaj.
Budući da su ove osobe da tako kažemo osakaćene i ne mogu kontrolirati svoje impulse i izabrati zdravije reakcije na sukobe, ona je oštećena u nekoliko područja svog života. Mogu imati sukobe s obitelji, prijateljima i rodbinom, sa zakonom, budući da se rješenje problema uvijek temelji na verbalnoj ili fizičkoj agresiji, što uzrokuje još više problema.
Inače ljudi s nekim drugim mentalnim problemima i smetnjama imaju veće predispozicije za ovo stanje. Mislim prije svega na impulzivno ponašanje, kao što su poremećaj hiperaktivnosti deficita pažnje (ADHD) i poremećaj protivljenja i odbijanja.
Što vi možete učiniti ako ste često meta osoba s ovim poremećajem?
Osobu s ovim poremećajem povremeno iritira apsolutno sve što znači da svaki minimalan povod može biti okidač da ga izbacite iz takta i da izgubi kontrolu nad svojim bijesom. Ako živite pored takve osobe ili radite, nastojte uopće se ne obazirati na ove glupe sukobe. Znam da zvuči možda bizarno, ipak, pustite ih da odrade svoje, a to znači neka oslobode svoje frustrirajuće i negativne emocije na ”svoj način”. Tako ćete očuvati svoje mentalno zdravlje i duševni mir, poglavito ako s tom osobom morate živjeti svakodnevno.
Nemojte ih zadirkivati jer dovoljna je mala šala da se osoba s poremećajem otme kontroli. Stoga budite prijateljski raspoloženi.
Čim vidite da osoba izlazi izvan granica, budite čvrsti i koherentno prenesite svoje misli. U svakom slučaju ništa nećete postići ako se počnete derati, psovati ili udarati. Samo mirno i sabrano. Na taj način demonstrirat ćete da ste drugačije od njega, i jasno dati do znanja da je neugodnost na njegovoj, a ne vašoj strani.
Tada će se primijetiti površnost napada bijesa, uz mogućnost čak i isprike. To je psihologija zrcaljenja jer općenito, ljudi internaliziraju ponašanja drugih i na kraju reagiraju na isti način. Zato je važno i dobro je da pazite da vas ne ponesu trenutci ljutnje, inače ćete stvoriti nove sukobe.
Kada napad bijesa prođe, kao što sam već naglasila, osobe s ovim poremećajem osjećaju veliku grižnju savjesti zbog onoga što je učinila. Nakon epizode bijesa pravo je vrijeme da razgovarate s njim i pokušate razumjeti njegovo stajalište. Ta prijateljska i empatična gesta je ključna, jer obično osoba s poremećaj pogrešno tumači situacije i opravdava svoje postupke na temelju tih percepcija.
Što stoji u pozadini – koji su najčešći uzroci ovog poremećaja?
Kada su u pitanju psihosocijalni uzroci, moguće je da je osoba s ovim poremećajem odrastala i nasilnom okruženju, jer dijete odrasta gledajući ljutite radnje i internalizira ljutite reakcije, vjerujući da je agresivno ponašanje normalno. Stoga se poremećaj razvija tijekom adolescencije ili odrasle dobi.
Drugi uzrok može biti da je osoba kao dijete bila izložena nasilju u prve tri godine života pa je vjerojatnost razvoja agresivnog ponašanja u budućnosti je mnogo veća.
Dijagnostika i pomoć
Jako je važna dijagnostička procjena za osobu sa simptomima ovog poremećaja kako bi se identificiralo ovo psihološko stanje i na taj način odlučili što i kako dalje, poglavito ako se radi o članu obitelji.
Intermitentni eksplozivni poremećaj može se javiti i u blažim simptomima kao što su uvrede, vrijeđanje, prijetnje, agresija bez tjelesnih ozljeda, i napadi predmetima. Da bi se poremećaj dijagnosticirao, ovi se simptomi moraju se ponavljati barem dva puta tjedno, najmanje, u razdoblju od tri mjeseca.
Teži slučajevi odnosno kada su napadi bijesa puno intenzivniji, ozbiljniji, i ozbiljno narušavaju svakodnevni život i ovih osoba ali i ljudi iz njihove blizine (članovi obitelji), uključuju ne samo već spomenute ”blaže” simptome, nego su to napadi koji uključuju tjelesne ozljede i uništavanje imovine.
Inače se ova dva simptoma ne pojavljuju izolirano jer u teškim manifestacijama, osoba također ima blage simptome. Teži simptomi koje sam nabrojala moraju se pojaviti barem tri puta godišnje. I da ne ponavljam, napadaji izljeva bijesa dolaze ko grom iz vedra neba.
Svako psihološko stanje, bilo ozbiljno ili blago, svakako zahtijeva neku intervenciju pa tako i ovaj poremećaj. Može se pomoći putem razgovora – psihoterapijom u kojoj pojedinac uči kako da kontrolira svoje emocije i stvara zdravije odgovore na svoj osjećaj ljutnje.
Općenito liječenje poremećaja ličnosti predstavlja veliki izazov jer za razliku od nekih drugih problema vezanim uz mentalno zdravlje kao što su neurotski poremećaji, poremećaja ličnosti je specifično to da najčešće više pati okolina (obitelj, radno okružje), nego sama osoba. I što se onda događa? Najčešće to da su drugi na neki način prisiljeni da se prilagođavaju njima, inače osoba koja pati od nekog od poremećaja ličnosti postane frustrirana, bijesna, ljuta , nasilna ili depresivna.
Takve osobe uglavnom su se stopile sa svojim poremećajem tako da i ne osjećaju potrebu da se obrate za pomoć.
Međutim, u situacijama kada se dekompenziraju pod utjecajem izvanjskog stresora (stres u školi, na poslu, svađa s partnerom, razvod braka ili raskid veze, zadirkivanje i provokacije i sl.), takve osobe mogu razviti različite kliničke slike od anksioznosti, kliničke depresije, bolesti ovisnosti, poremećaja prehrane, sve do psihotičnih poremećaja kada nerijetko završe na psihijatriji.
piše: MSc. Mirella RASIC PAOLINI, specijalist struke za psihofizičko, mentalno i duhovno zdravlje/focusin-holisticlifestyle
