Blagostanje nam dolazi od Boga, ne od ljudi, i nitko od njih ne može uzeti ono što nama pripada, potrebno je samo da se otvorimo, da sklonimo prepreke iz svog uma i pokažemo da smo spremni primiti te darove kojih ima u neograničenim količinama. Ono što nas ograničava jesu samo naša uvjerenja i ništa drugo, jer mi hodamo po svojoj vjeri i biva nam onako kako vjerujemo.
“Život nam postaje bogat samo kada samo zahvalni” – Dietrich Bonhoefer, luteranski pastor
Ovaj post počet ću pričom o mudracu koji je prolazio kroz neko selo i naišao na čovjeka koji je imao ogromno bogatstvo, mnogo djece, veliku kuću, puno stoke pa se požali mudracu da više ne može kontrolirati toliki priliv svog bogatstva i zamoli ga za savjet što da radi da mu prestane pristizati toliko blagostanje. Mudrac mu je rekao: prestani zahvaljivati.
Krenuvši dalje, naišao je na čovjeka koji je bio toliko siromašan da je sjedio potpuno gol, ogrnut samo s malo pijeska preko donjeg dijela tijela. Požalio se mudracu na svoju sudbinu, kukao i prigovarao na Boga zbog svog stanja, te pitao što da radi da mu se popravi stanje. On mu je rekao: počni zahvaljivati. Tada je siromah podigao ruke i viknuo: na čemu da zahvaljujem? U tom trenutku je puhnuo vjetar i odnio ono malo pijeska kojim je bio ogrnut.
Zahvalnost je bogatstvo, prigovaranje je siromaštvo. Zahvalnošću privlačimo sve više darova na kojima ćemo biti zahvalni, prigovaranjem i kukanjem privlačimo sve više okolnosti koje će nas voditi u neimaštinu.
Svi mi želimo luksuzan život, koji uglavnom i imamo, sve nam je “na dugme”, imamo vodu, plin, struju, internet, telefone, ali kada nam dođu računi za te usluge, onda nam se duša “stisne” i teško se odvajamo od tog novca.
Malo nas je uopće zahvalno na tom blagoslovu lagodnog života koji nam je omogućen, zaboravljamo koliko je prijatno imati u svakom trenutku toplu vodu ili grijanje, uglavnom prigovaramo i kukamo zbog tih računa, zbog čega permanentno privlačimo negativnu energiju i stanje grča. Ničim, dakle, ne uzvraćamo blagoslov koji nam je dat.
Mi zaista trebamo osvijestiti sve blagoslove koji su nam dati, a da bismo stekli naviku zahvalnosti, bilo bi dobro da napravimo popis od bar deset blagoslova i zalijepimo na vidno mjesto, iznad kreveta i sl., ili još bolje, da nabavimo neki “kamen zahvalnosti”, kristal ili neki drugi “magični” predmet koji će nam biti podsjetnik za sve blagoslove, koji ćemo prije spavanja i nakon buđenja uzeti u ruke i sjetiti se svih blagoslova koji su nam dati i na istima se zahvaliti.
To će nam pomoći da stvorimo naviku zahvaljivanja i sve ćemo više privlačiti okolnosti na kojima ćemo zahvaljivati, onda ćemo se sjetiti da zahvaljujemo na svemu lijepom što nam se desilo u toku dana i tako će se lanac zahvalnosti protegnuti unedogled i navesti na pozitivne promjene životnog stila.
Postat će nam sasvim normalno da se prilikom tuširanja zahvalimo za toplu vodu ili da se prilikom sjedanja u auto zahvalimo na blagoslovu sigurnog putovanja, kada nam dijete dođe iz škole da se zahvalimo što je došlo sigurno i zdravo, kada uzmemo prvi zalogaj hrane da osjetimo koliko smo blagoslovljeni što imamo što jesti ili zahvalimo na onome što želimo, kao da je već tu. Sigurno je da će u naš život početi dolaziti blagostanje, na način koji je nama u ovom trenutku nepoznat.
Blagostanje podrazumijeva multidimenzionalni proces u kome sami sudjelujemo i na osnovu naše povratne vibre, na osnovu rezultata koje trenutno imamo, možemo sami procijeniti kakva je naša uloga, koliko smo pomogli ili odmogli priliv svih oblika blagostanja u svoj život.
S druge strane, važan je naš stav prema novcu i vrijednostima. Pojedini ljudi zaista imaju predrasude da veliki novac mogu imati samo lopovi i kriminalci, dok pošten čovjek nikada ne može imati dovoljno novca, a skromnost i siromaštvo su vrlina. Za njih je “lopov” svako tko se vozi u skupocjenom automobilu, a to su prosto asocijacije infiltrirane duboko u podsvijest pa čak i kao kolektivni obrazac na ovim prostorima.
U skladu s tim, manifestirati ćemo samo onoliko obilja koje se neće sukobljavati s našim uvjerenjima. Možda smo to slušali od svog oca, a kasnije i sami naslijedili taj obrazac koji se energetski i psihološki duboko ukorijenio, uvjereni da nešto ne zaslužujemo, ne možemo imati ili nam ne pripada.
To je zaista korov koji ne dozvoljava da u našem vrtu izraste drvo obilja. Jer, blagostanje nam dolazi od Boga, ne od ljudi, i nitko od njih ne može uzeti ono što nama pripada, potrebno je samo da se otvorimo, da sklonimo prepreke iz svog uma i pokažemo da smo spremni primiti te darove kojih ima u neograničenim količinama.
Ono što nas ograničava jesu samo naša uvjerenja i ništa drugo, jer mi hodamo po svojoj vjeri i biva nam onako kako vjerujemo.
Trebamo zapamtiti da takvim ograničavajućim uvjerenjima izražavamo sumnju u Božju milost i ultimativno ih moramo promijeniti za naše dobro pa umjesto tih negativnih asocijacija na nešto lijepo i skupocjeno, bolje je da zahvalimo Bogu što nas podsjeća na svoju beskrajnu riznicu blagostanja u kojoj ima dovoljno za sve.
“Ustanimo i budimo zahvalni, jer ako danas i nismo puno toga naučili, naučili smo barem nešto, a ako nismo naučili ništa, barem se nismo razboljeli, a ako smo se razboljeli, barem nismo umrli – stoga budimo zahvalni.” – Gautama Buddha
Izvor: duhovni-razvoj.blogspot.hr
