Danas mi je smiješno kad se sjetim vremena kada sam, još u srednjoj školi, u raznovrsnoj potrazi za znanjem i metodama koje bi mi pomogle da saznam više od meni vidljivog i opipljivog, naišla na jednostavne upute o dobivanju odgovora viskom. Budući da mi je tada škola bila najvažnija, našla sam zanimljivu primjenu “viskanja” koja mi u to vrijeme nije bila nimalo smiješna. Držeći u desnoj ruci majčin zlatni prsten obješen o zlatni lančić nad polupunom čašom vode, a lijevom listajući školski udžbenik, nekoliko puta sam pokušala saznati koje bi se lekcije mogle pojaviti na sljedećem školskom testu. Više se ne sjećam postotka točnosti odgovora na moja pitanja ali, sve u svemu, bila su mi to zanimljiva iskustva koja su mi proširila vidike i ohrabrila me da kročim cestama alternativne medicine.
Od prapovijesti do danas
Moglo bi se reći da je radiestezija stara koliko i samo čovječanstvo. Na crtežima pronađenim u pećinama prapovijesnih ljudi jasno se uočavaju prvobitne moguće rašlje – štapovi koji su pomagali poglavarima i / ili vračevima plemena pronaći najpogodniji smještaj, vodu i hranu. Egipatski svećenici su uz pomoć viska savjetovali one koji su im se obraćali za pomoć, usmjeravajući ih na, za njih, najpogodnija zanimanja. Starogrčki zapisi iz 4000. godine pr.n.e. govore o prakticiranju radiestezije na Kreti, a pretpostavlja se i da se u Pitijski proročištu u Delfima upotrebljavao visak. Oko 2590. g. pne u drevnoj Kini su posebno školovani carski službenici proučavali terene prije gradnje kako se nastambe ne bi gradile na mjestima djelovanja “zlih duhova koji donose bolest i nesreću”, ili su pak bili u potrazi za ležištima ruda, izvora vode i sakrivenih predmeta. I drugi primjeri iz prošlosti nam pokazuju široku primjenu radiestezije i njezine brojne dobrobiti.
Kolektivno nesvjesno
Riječ “radiestezija” može zvučati kao neka komplicirana vještina koju razumije mali broj ljudi, a njome ovladava još manji. Radi se zapravo o sposobnosti koju u većoj ili manjoj mjeri ima svatko, a koja nam omogućuje da osjetimo zračenja – nešto poput šifriranih informacija. Naime, oko nas postoje zrake i zračenja koja ne možemo osjetiti svjesno uz pomoć pet osjetila (rentgenske, infracrvene i ultraljubičaste zrake, radio i televizijske, radarske i kozmičke zrake), ali koje tijelo prepoznaje uz pomoć senzora koji su u njega ugrađeni (neki ih zovu šesto čulo ili osjetilo zračenja). Objašnjenja takvih polja informacija nalazimo i u istočnjačkom terminu “akaša” (eter ili sveprožimajući prostor) koji je na Zapad prenio psiholog Carl Gustav Jung u obliku pojma “kolektivno nesvjesno”, ali i u kvantnoj fizici kao “ujedinjeno polje” (teorija za koju se smatra da ju je upravo prije smrti završio Nikola Tesla).
Kako “pročitati” zračenja oko sebe
Radiestezisti vjeruju da iz tog neograničenog polja informacija oko nas, pomoću tijela kao senzora i radiestezijskih alata kao pojačala tih signala, možemo dobiti sve tražene informacije. Možda zvuči komplicirano, ali je zapravo jednostavno – svi odgovori su u nama i našoj okolini, samo trebamo naučiti kako ih “uhvatiti” i razumijeti. Kad radiestezista drži visak ili rašlje u rukama, on na intuitivnoj, odnosno podsvjesnoj ravni “čita” zračenja oko sebe, a njegovo tijelo reagira suptilnim pokretima koji uzrokuju pokretanje rašlji ili viska u određenom smjeru. Na taj način dobiva odgovor na postavljeno pitanje.
Radiestezijom se može baviti veliki broj ljudi pod uvjetom da nemaju mentalnu blokadu, tj. da prema njoj nemaju negativan stav, a posebno mala djeca koja vrlo brzo uče. Spektar primjene je zaista širok, a najčešće služi za otkrivanje štetnih zračenja (iz podzemlja, svemira, okoline), tehničkih zračenja, podzemnih voda, rudnih, izgubljenih ili nestalih osoba, bolesnih dijelova tijela kao i za odabir i čišćenje kristala i nakita.
Najpraktičniji radiestezijski alat – jer ga možemo staviti u džep – je visak. Vjeruje se da je na zapad došao iz stare Kine i Indije, a veća pozornost počinje mu se pridaje krajem 19. stoljeća, ponajprije zahvaljujući istraživačkom radu Francuza Abe Mermet. Visak može biti različitog oblika, a najidealniji su oni pravilnijeg, kružnog ili eliptičnog oblika, jer prilikom njihanja stvara najmanje otpora pa su im pokreti raznovrsniji i informativniji. Mogu biti napravljeni od bakra, srebra, zlata, jantara, stakla i sl. Iznutra su uglavnom šuplji da bi se u njih prilikom traženja određenog materijala (vode, metala) mogao staviti uzorak, što će uvelike olakšati zadatak.
Vaši prvi koraci
Ovisno o radiestezijskom potencijalu, težina viska je različita – senzibilniji radiestezisti rade s težim viskom jer bi im laganiji bio preživahan. Uzica bi trebala biti od prirodnog materijala, neutralne boje, crna ili bijela, i duga oko 20 centimetara, iako tijekom rada visak najčešće držimo na dužini od oko 4-7 centimetara. U nedostatku pravog viska može poslužiti svaki predmet obješen o nit ili uzicu – prsten, spajalica ili matica na koncu, džepni sat na lančiću, lančić s privjeskom.
Smirenost bez autosugestija
Kažu da je učenje radiestezije poput učenja sviranja na glazbenom instrumentu – uz dobre upute, potrebno je puno prakse i strpljenja. Na početku je važno razviti naviku vježbanja svakog dana u isto vrijeme na istom, mirnom i ugodnom mjestu, primjerice za kuhinjskim stolom rano ujutro ili u krevetu kasno navečer. Prije nego što uzmete visak, opustite se, smirite um i dovedite se u meditativno, tzv. alfa stanje. Sjednite tako da ste leđima okrenuti sjeveru. Zagrijte visak među dlanovima jer će toplina povećati njegovo kretanje. Trebate biti potpuno smireni, i najvažnije od svega, oslobođeni (auto) sugestije. Nit viska opušteno držite između palca i kažiprsta. Dlan je okrenut prema dolje, lakat je, ako je to moguće, naslonjen na čvrstu podlogu, a podlaktica lagano spuštena. Nikako nemojte ruku podupirati drugom rukom. Visak se obično drži u ruci kojom se svakodnevno više služimo – dešnjaci u desnoj, ljevoruki u lijevoj, ali ako vam je zgodnije možete ga držati i u drugoj ruci, a onom slobodnom, primjerice, zapisivati rezultate.
Kako biste se zaštitili, tj. izbjegli upijanje neželjenih energija, prije početka programirajte (uputite) svoj um da isključi emocije i tijekom rada razgovarajte s viskom kao da je osoba – to je dodatni trik usmjeravanja energije na visak, a ne na sebe. Zatim mentalno ili naglas zatražite od viska da vam pokaže njihanje za odgovor “da”, a nakon toga i za “ne” – pokazana njihanja, koja mogu biti kružna, pravolinijska ili eliptična, uglavnom će vrijediti i u vašoj daljnjoj praksi. Naravno, mogu se pojaviti i druge vrste njihanja. To će značiti da je pitanje nejasno postavljeno ili da zadire u zabranjeno područje. Kako biste se preko viska što bolje povezali sa svojom podsviješću i uvježbali točnost odgovora, u početku možete napuniti jednake kutijice sadržajima poput šećera, soli, brašna i sl. Uz pomoć viska odgonetnite sadržaj svake od njih. Tek kada postanete uspješni u odgovorima (visoki postotak točnosti), počnite s ispitivanjima o nepoznatim materijama i pojavama.
Kako postaviti pitanje
Tijekom rada zadržite neutralnost – nemojte se emotivno vezati za odgovore, bilo da se odnose na vas ili nekog drugog. Bez prethodne dozvole viska nemojte ulaziti u tuđe životne priče (tzv. Karmu), na primjer da im namećete odluke, i nemojte nikada ugrožavati nečiju privatnost – visku postavljati pitanja bez njegovog zahtjeva. I zapamtite da s viskom uvijek treba raditi za najveće dobro sebe i drugih – to je dar koji treba poštovati i davati, a ne zloupotrebljavati i iskorištavati. Pažljivo osmislite pitanja jer ih podsvijest doslovno tumači. Pogrešan odgovor zapravo može biti točan s obzirom na doslovnu interpretaciju pitanja. Jasan i točan odgovor dobit ćete samo na dobro definirano pitanje. Primjer nepotpunog pitanja bio bi: “Hoću li steći nova duhovna saznanja?” Odgovor bi mogao biti slučajan jer je pitanje općenito. Ali ako postavite pitanje: “Hoću li steći nova duhovna saznanja na slijedećoj vikend radionici koji će se održati tamo i tada”, dobit ćete jasan i točan odgovor. Zapamtite da nikada ne smijete prenagliti s odgovorima. Ako niste sigurni, bolje ponovo postavite pitanje na istu temu na različite načine pa zaključak donesite na temelju više odgovora. Kad shvatimo da nismo programirali visak nego našu podsvijest i da je visak samo vizualno pomagalo predočavanja njezinih odgovora, poput kazaljke na nekom mjernom instrumentu, shvatit ćemo i kako nam on više nije potreban te ćemo naučiti osluškivati odgovore koji dolaze iz naših najskrivenijih dubina.
Rad iz srca punog ljubavi
Važno je da svaki put prije primjene viska zapitate svoj radiestezijski sustav smijete li, možete i trebate li ga primijeniti (navedite objekt). Ako je odgovor “da”, nastavite, ali ako je odgovor “ne”, prestanite. Dopušteno je pitati zašto je odgovor negativan. Nakon toga zatražite oslobađanje od sugestija i autosugestija jer inače rezultati mogu biti oni koje priželjkujemo, a ne oni stvarni. S viskom uvijek treba raditi srca punog ljubavi i za najveću dobrobit sebe i drugih, dopuštajući da informacije kroz vas teku.
U svakodnevnom životu visak možemo upotrijebiti i kod odabira namirnica, prirodnih napitaka i kozmetičkih preparata. Koristeći se viskom na opisani način utvrdit da li su dobri za nas. Na primjer: Je lu ova kuhana mrkva korisna za moj organizam? Jesu li ova zelena salata ubrana prije više od 24 sata? Mogu bez bojazni da oprati zube ovom pastom iako joj je istekao rok trajanja? Hoće li ovaj prirodni napitak ublažiti moje tegobe? Koji od ovih čajeva je za mene najbolji? (Složite čajeve u obliku lepeze).
Isto tako, možete analizirati svoj dom i postojanje štetnih zračenja pitanjima poput: Ima li u ovoj prostoriji štetnog zračenja za mene / moje ukućane? Molim te, pokaži mi štetna zračenja / tok štetnog zračenja za mene / moje ukućane. Ako je to ikako moguće, s mjesta štetnog zračenja treba premjestiti krevet, radni stol i slično na područje pozitivnog zračenja. Kako biste prije razmještanja namještaja bili sigurni da ste dobro očitali štetna zračenja, nije loše da u pomoć pozovete iskusnog radiestezista.
Nakon rada s viskom uklonite nakupljena štetna zračenja držanjem jedne ruke pod laganim mlazom hladne vode, istodobno prateći njihanje viska u drugoj ruci kao pokazatelj završetka pražnjenja – visak se njiše dok traje postupak i zaustavlja se kad je postupak završen.
Budite znatiželjni u primjeni ove metode koja će vam pomoći da dođete do nekih, inače nedostižnih, odgovora za vlastito dobro i dobro ljudi koji vas okružuju.
Željka Ciganović / lovesensa.rs
