Naša stalna suradnica Kristina Panić pionirka je duhovnog turizma i alternativnih oblika življenja, koji za nju nisu samo posao, nego ispunjenje djevojačkog sna, način života koji živi i promiče. Porazgovarali smo o trenutnim i budućim projektima!
Razgovarala: Vesna Gregl
Fotografije: Davor Pongračić/CRO PIX
Objavljeno u magazinu 100% prirodno, izdanje listopad 2015.
talesofcroatia.com
Još od tinejdžerskih dana Kristina je bila privučena putu samospoznaje, a kroz vrijeme sazrijevanja učila različite tehnike, bavila se iscjeljivanjem i podučavanjem. Također je organizirala duhovna putovanja i seminare. Nakon 20 godina iskustva u turizmu i korporativnom svijetu, odlučila je ostvariti svoj san i otvorila tvrtku Svijet novih dimenzija, unutar koje razvija brand Tales of Croatia. Tales of Croatia je turistička agencija koja objedinjuje sve one koji žele smjelo živjeti ljudske vrijednosti: istinu, ispravno djelovanje, mir, ljubav i nenasilje. Veliko zadovoljstvo pričinjava joj i boravak u prirodi, gdje provodi dosta vremena, tako da i ture koje vodi uključuju izuzetno lijepa i energetska mjesta. Osim prirode, raduju je putovanja, sviranje gonga, kalimbe, sansule, slušanje i pričanje priča.
Slijedeći svoju ljubav i strast prema životu te putu transformacije danas smišlja i organizira putovanja, seminare i događaje za sve željne istraživanja i proširenja svijesti. Porazgovarali smo s ovom pionirkom duhovnog turizma i alternativnih oblika življenja o trenutnim i budućim projektima.
Napustili ste sigurno, dobro plaćeno radno mjesto da biste nas odveli u neke druge svjetove. Koliko je zapadna civilizacija uopće spremna za takve duhovne avanture?
Možda više nego ikad prije, iako se zna činiti baš suprotno. Polarnosti su sve izraženije, a time i sve vidljivije, pitanja o smislu i kvaliteti života sve prisutnija. Ljudi se više ne zadovoljavaju pukim preživljavanjem, oni traže ljepotu. Eto, nedavno sam pročitala dvije zanimljive stvari. Jedna je bila informacija o šestosatnom radnom danu koji je uvela Švedska, a druga poglavlje u knjizi Anastazija, koje opisuje nastanak demokracije. Nametnuto ropstvo zamjenjuje se dobrovoljnim robovanjem pojedinca i ulaskom u beskonačnu i vječitu utrku za materijalnim, gdje je dostizanje cilja gotovo nemoguća misija – on nam stalno lebdi negdje ispred nosa i uzmiče. U svijetu je već pokrenuto mnogo pokreta za oslobađanje od ropstva u kojem živimo, kreirane su zajednice koje teže samodostatnosti ili su u sustavu „fair tradea“, poslujući i razmjenjujući dobra i vještine s komplementarnim zajednicama, tvrtkama, sustavima. Jedan od tih sustava je i Ubuntu, kojeg je pokrenuo Michael Tellinger te ga promovira diljem svijeta. Kod nas je izdana i istoimena knjiga s vrlo zanimljivim i konkretnim informacijama za one koje to zanima. Ne govorim o revoluciji, već EVOLUCIJI koja se događa upravo sada – pojedincima, društvu i planeti. Ne govorim o alternativi već o zdravlju i cjelovitosti. Pojedinca i društva. O svjesnosti.
Od tinejdžerskih dana drugačiji ste od drugih. U čemu se to ogleda?
Ne bih za sebe rekla da sam drukčija od drugih. Mi svi smo zapravo isti. Jedino je pitanje koliko se usudimo živjeti sebe, tako bih rekla. Koliko smo hrabri, znatiželjni, ali i zaigrani. Danas je tako lako naći razloge za kompromise i za ne življenje sebe. Često se kaže to su snovi, kad obavimo još ovo ili postignemo ono… I tako život ide. I život time nekako blijedi. Životu ubijamo život.
Postajemo sivi i dosadni, bolesni, umorni, rastreseni, isisani. A kamo su nestale boje, pitam ja?
Promičete potpuno novu dimenziju putovanja kroz doživljaj, iskustvo, promjenu. Na taj se način s vama može doživjeti Gorski kotar, Cres, ali i amazonska prašuma u
Peruu? Kakve su impresije takvih duhovnih turista?
Iskustva su uglavnom vrlo pozitivna. Neki od njih podijelili su ih s nama u pismenom obliku pa smo ih objavili na našim internetskim stranicama. Ono što je zajedničko našim putovanjima je boravak u prirodi i spoj umjetnosti i duhovnosti. Duhovnosti, ne religije. Ove sam godine bila u Indiji i Engleskoj (obišla sam energetska mjesta poput Stonehangea, Glastoburya i Aveburya). Oba putovanja su bila sjajna, ne mogu reći koje me se zapravo više dojmilo. To je kao da pitate majku koje joj je dijete draže. Iako, moram biti işkrena, moja velika velika ljubav je upravo u Hrvatskoj,
otok Cres.
Proputovali ste od Indije do Amazone, pa i naše čitatelje poveli na brojna od njih kroz inspirativne putopise. Na koja biste još mjesta voljeli odvesti istomišljenike?
Da, bila sam u Indiji čak četiri puta (jedanput s djecom, tada su imali 8 i 12 godina), na Tajlandu, Amazoni i u dosta europskih zemalja. Svako je putovanje posebno, svako ostavi neki svoj trag. Kamo još? Uf, ima punooo divnih, divnih mjesta. Voljela bih otići na otok Socotra. I tamo crtati! Tamo je stvarno neka druga planeta.
Nedavno ste u Opatiji okupili vodeće međunarodne neovisne znanstvenike za neobjašnjene artefakte prošlosti, poput megalitnih krugova u južnoj Africi, egipatskih, ali i bosanskih piramida. Koliko su oni važni za budućnost, ima li nekih novih otkrića?
Važni su i, dakako, ima novih otkrića. U Hrvatskoj su vodeći ljudi u svijetu prezentirali svoj dugogodišnji rad i to nesebično podijelili sa zainteresiranima. Radovalo bi me kad bi i šira javnost bila otvorena i zainteresirana za takve stvari jer one u nama bude pitanja i bude biće. Na neki nas način trijezne od kolektivne hipnoze.
I sami ste izdržali 72 sata bez hrane i vode pod vodstvom Victora Truviana, najpoznatijeg svjetskog bretarijanca. Kada ga ponovno dovodite u Hrvatsku, što nas on može
naučiti?
Victor će opet biti u Hrvatskoj u travnju 2016., od 20. do 30., kada će voditi proces od 11 dana. To je divna prilika prije svega za susret sa sobom. Naravno, i s Victorom. Zamislite kad biste bili rasterećeni hrane (samog čina hranjenja, kuhanja, nabavke), bilo kakvog posla i djelovanja, što biste onda radili? Morali biste primijetiti i čuti svoje misli, emocije, tijelo. Što bi to bilo? Kako biste se nastavili ophoditi prema sebi? Za vrijeme procesa prva tri dana se posti, pije samo malo soka i vode, nakon toga se tri dana suho post, (ne unosi se nikakva hrana niti tekućina). A iz procesa se izlazi ponovno samo unosom tekućine.
Privlačimo ono što nosimo u sebi, to je zakon fizike. Može li magnetski trenutak to promijeniti? Što se uči na tim vašim radionicama?
Magnetski trenutak je tehnika koju je Victor primio kada je bio dijete i koju nas je podučio. Tehnika je vrlo, vrlo jednostavna, no poprilično učinkovita i moćna. Radi se u paru, koristeći glas pjevajući vokale radi se na pojedinom dijelu tijela (onom koji rezonira s određenim glasom). Pjevajući zajedno, događa se alkemija i time se stvara neutralni magnetski trenutak koji onda otpušta
tenzije i napetosti koje su ostale kao zapisi u tijelu.
Kao pandan team buildingu, za korporativne ste klijente pripremili team spirit? U čemu je razlika, koliko takva kolektivna svjesnost pridonosi produktivnosti?
U svojoj sam karijeri ili bolje rečeno kroz posao koji sam radila poprilično bila u kontaktu s korporativnim svijetom. Znajući kako taj svijet funkcionira, koji su izazovi i zamke osmislila sam posebnu ponudu team spirit. Cilj tog programa, čak bih rekla projekta, je da se pažnja posveti i okrene pojedincu. Ne nekom pojedincu, nego svakom pojedincu – koji jedino zdrav, sretan i zadovoljan može biti cjelovit, a time i produktivan, kreativan. Mišljenja sam da bi svi ljudi trebali raditi samo ono što vole. Zvuči utopistički, ludo, naivno? Nema veze! Jedino kad radimo posao koji volimo izlazimo iz okvira tako nam poznatog: posao je jedno, a privatno drugo. E pa nije! I dokle god živimo kao da je, dotle ćemo imati nezadovoljne, frustrirane pojedince i tvrtke koje će ih mijenjati poput potrošne robe, a same raditi na klimavim nogama. Jedino radeći ono što volimo i što nam pričinjava zadovoljstvo možemo to raditi odlično! OK, možda se neki neće složiti, ali neka svatko počne od sebe i vidi koliko je sretan u životu i koliko je iskren prema sebi. Živi li sebe ili živi neku laž, iluziju, sliku? Naš program team spirit ljudima daje vrlo praktično iskustvo kako se osloboditi stresa i doći u kontakt sa sobom, kako na vrlo jednostavan i kreativan način razvijati talente, rješavati probleme. I sve su to alati koji se mogu primijeniti svaki dan, kod kuće: od bubnjanja, crtanja fraktala, osvještavanja i primjene nekih modela do konačno opuštanja i tehnika disanja i meditacije.
Koliko su nam u životu važne boje, što su to fraktali, a što vedic art te čemu nas mogu naučiti?
Izražavanje sebe i istraživanje (sebe) kroz umjetnost meni je vrlo blisko i pričinjava mi ogromno zadovoljstvo. Obje tehnike koje koristim ujedno i podučavam. Crtanje fraktala je metoda crtanja zatvorenih očiju pa se tako kroz izražavanje podsvijesti može očitati trenutno stanje osobe. Oblik linija, pritisak, način bojanja, odabir boja, veličina polja, sve su to informacije. Koristeći iste te elemente možemo djelovati korektivno i podržavajuće pa onda možemo ući u crtanje cijelog ciklusa od 21 crteža, crtati fraktal podrške za određenu situaciju, odnos ili npr. zdravlje. Fraktali mogu biti i umjetničke forme. Vedic art vuče korijene iz starih veda, i to je vrlo kontemplativan proces stapanja umjetnosti i duhovnosti. Koristeći u praksi 17 principa, uranjamo u sebe i vidimo kamo nas to nosi. To radimo slikajući. No, vedic art nije tehnika slikanja i cilj nije naučiti slikati već nanovo otkriti i oživjeti umjetnika u nama. Ne može se naučiti iz knjiga, predaje se isključivo usmenim i iskustvenim putem, na radionicama. Ja sam u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni jedina osoba koja to radi i može podučavati.
Što nam novo pripremate?
Želja mi je u Hrvatsku dovesti neke zanimljive ljude, poput ovih koje smo dosad već doveli, a to su dr. Frank Kinslow, Victor Truviano, Anna Jakuba. Za sljedeću godinu pripremamo međunarodni art-play-spirit kamp. Mjesto na kojem će sve biti all inclusive, kako to vole reći u turizmu. No, kod nas će biti uključene radionice: od crtanja fraktala, magnetskog trenutka, vedic arta, tišine, rada s tijelom. Radit će se i s djecom, tako da će biti zanimljivih sadržaja i za odrasle i za djecu, za samce i obitelji. Jako me raduje taj projekt!
I za kraj, ima li još nešto što biste voljeli poručiti?
Život je neizvjestan. To može biti zastrašujuće, ali i predivno! Mi biramo.
