Uzrok depresije mogu biti i hormonski disbalansi. Naime naš endokrinološki sistem predstavlja jednu cjelinu i poput je začaranog kruga, zato što su svi naši hormoni međusobno povezani i utječu jedni na druge, igrajući važnu ulogu i u emocionalnom stanju svake osobe. To znači da će pomicanje iz okvira referentnih vrijednosti jednog hormona uglavnom izazvati lančanu reakciju i odraziti se na promjene u lučenju jednog ili nekoliko drugih. Anksioznost se u principu uvijek aktivira kada smo u nekom disbalansu, kako bi nas upozorila da nešto treba da poduzmemo po tom pitanju.
Tanka je nit između temperamenta i depresije
Javila mi se nedavno jedna zabrinuta mama i pitala me ima li razloga za brigu jer je uočila da njezin sedamnaestogodišnji sin i devetnaestogodišnja kći često mijenjaju raspoloženja. Kako mi je objasnila te promjene traju zadnjih par mjeseci i to konstantno i naizmjence.
Kada je primjerice sin raspoložen, kći je bezvoljna, nezainteresirana za školu, ima problemi s koncentracijom, ne jede, itd. iako se maksimalno trudi da ne zakaže u ničemu, dakle redovito obavlja sve svoje školske dužnosti. I obrnuto. Ima faze da je par dana sve u redu i onda opet ”potop”. O čemu se radi?
Prije svega, temperamentan tinejdžer nije isto što depresija. To znači da ne treba izjednačavati jedno s drugim. S druge strane jako je tanka nit, stoga je jako je bitno da roditelj zna prepoznati tu granicu.
Simptomi depresivne osobe
Postoji predrasuda kako depresija najviše pogađa introvertirane, povučene osobe, štrebere i sl. Daleko od istine, jer slučajevi u praksi pokazuju da depresija pogađa bilo koga od nas i u bilo kojoj dobi, iako su znanstvene studije pokazale da pogađa više osobe ženska spola.
Depresija u mladeži često dolazi ”u paketu” s tjeskobom pa sve više mladih traži pomoć zbog tjeskobe koja svakim danom postaje sve intenzivnija, primjerice, zbog pritisaka (najčešće roditeljskih) da imaju odlične ocjene, da idu na različite aktivnosti, da uvijek kažu da su super kad ih netko pita ”kako si”, itd. Ili pak nekih izvanjskih utjecaja okoline – ako je u pitanju izgled, društvo, popularnost i slično.
Kako prepoznati simptome eventualne depresije od uobičajenog adolescentnog ili tinejdžerskog ponašanja?
Prije svega treba obratiti pažnju na one tzv. objektivne promjene u svakodnevnom funkcioniranju djeteta. Sve one karakteristike koje je navela zabrinuta mama i koje traju više mjeseci, sigurni su znakovi depresije. Stoga bi bilo dobro da se obratite stručnoj osobi za pomoć.
Ovo su znakovi depresije:
-Konstantan osjećaj umora, gubitak energije, osjećaj dosade
-Nezainteresiranost za aktivnosti u kojima su nekada uživali
-Poremećaj u spavanju (premalo ili previše sna)
-Promjene u apetitu (dobivanje ili gubitak težine)
-Učestale glavobolje, ili bolovi u trbuhu (može biti popraćeno opstipacijom ili dijarejom)
-Tuga, nezainteresiranost, apatija, osjećaj bezvrijednosti
-Problemi s koncentracijom i učenjem
-Ponavljajuća ponašanja ili stalno hodanje naprijed-nazad
-”Crne misli” – razmišljanje tipa ”bilo bi bolje da me nema”
Uzroci
Postoje predrasude da ne postoji lijeka da se osoba trajno izliječi od depresije. Slika nije crno-bijela i naravno da se može iscijeliti radeći i iznutra i izvana. Treba doći do uzroka prije bilo kakve terapije zato što depresija može biti i organskog uzroka, kao rezultat morfoloških promjena u mozgu uzrokovanih različitim patogenim faktorima.
U tom slučaju terapija je obavezno medikamentozna u kombinaciji si psihoterapijom koja ima za cilj stabilizaciju psihološkog stanja i emocionalne neravnoteže pacijenta.
Uzrok depresije mogu biti i hormonski disbalansi. Naime naš endokrinološki sistem predstavlja jednu cjelinu i poput je začaranog kruga, zato što su svi naši hormoni međusobno povezani i utječu jedni na druge, igrajući važnu ulogu i u emocionalnom stanju svake osobe.
To znači da će pomicanje iz okvira referentnih vrijednosti jednog hormona uglavnom izazvati lančanu reakciju i odraziti se na promjene u lučenju jednog ili nekoliko drugih. Anksioznost se u principu uvijek aktivira kada smo u nekom disbalansu, kako bi nas upozorila da nešto treba da poduzmemo po tom pitanju.
Stoga je kada se posumnja u depresiju obavezna i cjelovita dijagnostička obrada kako bi se eventualno otklonili organski uzroci ili hormonski disbalans.
Ključna uloga roditelja da reagiraju na vrijeme
Depresija se ”iznutra” može liječiti holističkom psihoterapijom koja se preporuča kod blage do umjerene depresije i općenito kod neuroza. Oporavak je naravno vrlo individualan. Kod nekoga to može biti već u naredna dva tjedna a kod nekoga za mjesec-dva. Ovisi o dosta čimbenika.
Svjesna sam da je jedan od izazova za roditelje jest da neka djeca uporno odbijaju pomoć i terapiju. Jednostavno ne žele suradnju s terapeutom govoreći da je sve ok i da ih nitko ne može razumjet. Zato je uvijek ključna uloga roditelja da na vrijeme prepozna alarmantne signale i čim prije reagira.
Kada se otkrije uzrok stanja, radi se na razbijanju tendencije u depresivnom i pesimističnom načinu razmišljanja, učenje da se klijent zna aktivno postaviti prema problemima sadašnjosti i budućnosti, tako da ih se motivira za liječenje i rad na sebi.
Roditelji, snizite vaša očekivanja!
Vrlo često čujem od mlađih klijenata da upiru prst baš u svoje ambiciozne roditelje i njihova visoka očekivanja od djece koja su ”rastrgana” na sve strane, od škole i školskih postignuća do onih izvanškolskih, jer kao što je rekla jedna moja mlada klijentica – ”za moju mamu/tatu, nisu dovoljni samo školski uspjesi. Moram biti super i u glazbenoj školi i u tenisu”. S druge strane, navode ogromne pritiske iz okoline i društva.
Dragi roditelji, ako ste se prepoznali i vidite da su vaša djeca pod stresom zbog škole i ocjena, dajte malo popustite, i ako treba, pomirite se s činjenicom da vaša kći ili sin možda neće imat ”pet-nula” ili upisati željeni fakultet. Jesu važniji rezultati i postignuća ili njihovo mentalno i sveopće zdravlje i blagostanje? Nije li bolje da ih malo rasteretite nego da upadnu u tešku depresiju koja može završiti i najgorim mogućim ishodom?
Ako prepoznate neke od spomenutih simptoma i ako ste roditelj, ohrabrite dijete i ponudite mu stručnu pomoć. Budite im podrška. Osluškujte više njihovu neverbalnu komunikaciju. Više slušajte, manje pričajte i ne osuđujte.
Život je tako fluidan, a svatko od nas ranjiv na svoj način- Možda vam poslije bude žao. Imate prilike da djelujete odmah. Ništa ne prepuštajte slučaju jer ništa neće proći samo od sebe.
piše: Mirella RASIC PAOLINI, holistički psihoterapeut/focusin-holisticlifestyle
