Ako hoćete znati vjerujete li podsvjesno ili ne vjerujete da ste kreator, samo pogledajte ostvaruju li vam se manifestacije. Ako ne ili rijetko kad, čestitam vam, jer ste upravo postali svjesni podsvjesnog uvjerenja. I to je zapravo prvi korak. Svjesnost da u dubini apsolutno ne vjerujemo da smo kreatori svoje realnosti. Jednom kad postanemo svjesni uvjerenja mi ga možemo malo po malo promijeniti.
Ako pažljivo pogledate svoju fizičku realnost, sve njene aspekte, dobivate sliku vaše unutarnje realnost, dakle vaših misli, emocija, uvjerenja. Vaša vanjska realnost je točna replika vaše unutrašnje realnosti. To je zato što našom prostorno vremenskom dimenzijom upravlja Zakon privlačenja, koji reflektira našu unutrašnju realnost kao vanjsku, tako da ga slobodno možemo nazvati Zakon ogledala.
U prirodi našeg univerzuma je ekspanzija, a vi, kao neodvojivi dio univerzuma, svojim kreiranjem pomažete ekspanziji, jer univerzum kroz vas spoznaje sebe i kroz vaše kreacije se širi. To znači da nam je svima data moć da kreiramo ono što želimo.
Sama činjenica da nešto želite je prvi znak da to može biti vaše. U suštini kreiranje je jednostavno. Međutim, odrastajući, pod utjecajem obitelji, okoline, škole, društva i sl. stječemo razna ograničavajuća uvjerenja koja su barijera između nas i onoga što želimo.
Problem s uvjerenjima je da su najčešće nesvjesna i da upravljaju našim životom tj. našim ponašanjem. Naše ponašanje dovodi do određenih ishoda. Mi zatim, gledajući te ishode, jačamo uvjerenje. I tako sve u krug.
Kada je u pitanju kreiranje većina ljudi tu ideju odbacuje. Ima onih koji je prihvaćaju svjesno, ali na nesvjesnoj razini ne vjeruju u to da imaju moć kreirati svoju realnost. Iako kažu pa možda čak i afirmiraju svakodnevno “ja sam kreator svoje realnosti”, njihove riječi i njihova djela se ne poklapaju.
Evo primjer osobe koja, iako kaže da vjeruje u svoju moć kreiranja realnosti svjesno, svojim akcijama podsvjesno pokazuje da u to apsolutno ne vjeruje.
Ivana želi u prosincu/decembru manifestirati 2000 eura kako bi obitelj povela na doček Nove godine u ekskluzivnom hotelu na nastup popularne pjevačice. Ivana zamišlja kako dobiva ček na 2000 eura, vidi sebe kako skače od sreće, kako uzima telefon i obavještava obitelj što je za njih pripremila.
Zatim zamišlja sebe u novoj haljini kako se divi sebi u ogledalu i kako ulazi u taksi, koji je vozi do ulaza hotela gdje je čeka obitelj. Svi su prelijepo obučeni i veseli. Zajedno ulaze u Novu godinu, nikad sretniji…
Međutim prosinac/decembar je počeo i lagano teče, ali od manifestacije ništa. Ivana ustrajava u vizualizacijama, ali manifestacija nikako da se dogodi. Već je kraj mjeseca i Ivana i dalje afirmira “ja kreiram svoju realnost” potpuno gluha za mali glasić koji negdje u pozadini govori “ma ovo su sve gluposti, da kreiraš realnost do sad bi nešto iskreirala”.
Primjećujemo da je Ivana teoretski sve odradila. Ali rezultat je izostao. Zašto? Jer ona apsolutno ne vjeruje da kreira realnost. I toga je apsolutno nesvjesna. Da u to vjeruje nazvala bi hotel i rezervirala mjesta za sebe i obitelj. Toliko je jednostavno. Osoba koja vjeruje da kreira realnost rezervira mjesto kao da već ima novac. A novac, kad se tako djeluje, neizostavno dolazi.
To je upravo ono što razdvaja ljude koji imaju rezultate i one koji ostanu bez manifestacija. Akcija u skladu s manifestacijom. Djelujemo kao da je manifestacija već bila.
Ali hajde, budimo realni. Većina nas kojima se sviđa ideja da kreiramo realnost i koji čak primjenjujemo preporučene metode, kao što su afirmacije, vizualizacije i sl. u suštini ne vjeruje da to može.
Ako hoćete znati vjerujete li podsvjesno ili ne vjerujete da ste kreator samo pogledajte ostvaruju li vam se manifestacije. Ako ne ili rijetko kad, čestitam vam, jer ste upravo postali svjesni podsvjesnog uvjerenja.
I to je zapravo prvi korak. Svjesnost da u dubini apsolutno ne vjerujemo da smo kreatori svoje realnosti.
Jednom kad postanemo svjesni uvjerenja mi ga možemo malo po malo promijeniti. Neka uvjerenja nestanu samom činjenicom da smo postali svjesni da ih imamo, dok neka su previše jaka i čak i kad se osvijeste treba vremena da prepoznamo sve misli, emocije i ponašanja koja proizlaze iz tog uvjerenja.
Kad je u pitanju uvjerenje “ne kreiram svoju realnost (žrtva sam okolnosti)” smislila sam metodu koju sam osobno isprobala i koja provjereno djeluje.
Suština ove metode je da se postepeno uvjeravamo tj. gradimo novo uvjerenje da kreiramo realnost. A to radimo tako što počinjemo od najmanjih mogućih stvari. Razlog tome je što je nešto manje manja je količina otpora, samim tim raste vjerojatnost manifestacije.
Kako počinje dolaziti do manifestacija, sve više i više vjerujem u svoju sposobnost kreiranja i time lagano pravimo temelje novom uvjerenju, koje sve više i više biva jačano dokazima tj. konkretnim manifestacijama.
Kao što sam naslov teksta kaže, ta metoda se zove “Mjesec dana manifestacija”.
Potrebna vam je bilježnica, mada možete bilježiti na određenom mjestu u telefonu ili računalu. Apsolutno je svejedno.
Bitno je da se sebi obavežete da ćete u sljedećih mjesec dana svakog dana u bilježnicu upisati po jednu određenu želju – buduću manifestaciju. Dakle, nema preskakanja dana, nema nadoknađivanja sljedeći dan, čvrsto odlučite da ćete mjesec dana odvojiti 10ak minuta da upišete manifestaciju.
I zatim počnete sa najjednostavnijem stvarima. Neki od mojih prvih zapisa su bili: dobiti kompliment, da me netko greškom pozove na telefon, vidjeti na TV-u jahače na kamilama, dobiti sitni poklon… Dakle nešto toliko jednostavno, da ne osjećate otpor prema mogućnosti da se ostvari. Ovo je zabavna metoda tako da budite kreativni.
Kad u bilježnicu napišete manifestaciju, par minuta vizualizirajte ostvarenje i zatim ostavite bilježnicu. S obzirom na to da su u pitanju sitne manifestacije, bez puno otpora, najvjerojatnije ćete tijekom dana i zaboraviti na njih, a to je upravo ono što povećava mogućnost manifestacije. Čim na nju zaboravite, mičete otpor i vezanost za ostvarenje.
Jedna zanimljivost koju sam ja primijetila tijekom svojih mjesec dana je da nakon što zapišem manifestaciju, vizualizacija ostvarenja mi apsolutno nije bila potrebna.
U početku sam vizualizirala da bi se kasnije toga skroz ostavila. Zapišem ujutro uz kavu i zaboravim na to do onog trena kad se ostvari. Međutim i to je proces kojim se ide, u početku iskoristite vizualizaciji kao simbol koji doprinosi ostvarenju, a vremenom ćete se uvjeriti da vam nije potrebna.
Moje manifestacije su se ostvarivale na sljedeći način: neke u roku od par minuta, neke za par sati, nekima je trebalo nekoliko dana, a nekim i 2 mjeseca. Ali na kraju se manifestiralo 90 posto njih, možda čak i sve, ali s obzirom na to da je to pisano u svibnju/maju, zaboravila sam što sam sve poželjela. Neke su se ostvarile više puta.
Dakle da zbrojimo. Počnete od malih stvari i kako se budu manifestirale lagano idite ka većim, jer ćete dobivati, sa svakom manifestacijom, samopouzdanje da ipak vi kreirate realnost.
Što su manifestacije manje manja je i vezanost za ishod jer zamišljate nešto što vam naročito i ne treba. Ali kako manifestacije budu dolazile sve više i više jačat će novo uvjerenje, smanjivat će se otpor i veće manifestacije će dolaziti lagano kako i one male.
Želim vam uspjeh u manifestiranju,
