Narcisoidnim osobama djeca služe samo kao oruđe za ispunjavanje njihovih potreba i kao objekt koji posjeduju, jer takve osobe nemaju onaj instinkt za zaštitu i ohrabrivanje svog potomstva. Ako su djeca dobra, pametna i vrijedna, više problema za njih, jer će narcisoidni roditelj vidjeti u njima svoj trofej i kontinuirano ih maltretirati svojim potrebama i nerealiziranim željama, koje će patološki projicirati u djeci. Ako se djetinjstvu ne uspostavi zdrava veza između roditelja i djeteta, slijede posljedice za djecu, a manifestirat će se na različite načine, te mogu biti doživotne.
Mogu li osobe s poremećajem ličnosti poput narcisoidnog uistinu voljeti svoju djecu?
Odgovor je jasan i kratak – ne. Osobe s poremećenom strukturom ličnosti jednostavno nikada ne mogu voljeti nekoga pa ni svoju djecu, jer oni nemaju sposobnost empatije, niti ju mogu razviti.
To znači da nikada ne mogu ni voljeti, jer takve osobe gaje samo patološku ljubav prema sebi i prema nikom drugom. To je ujedno i odgovor na pitanje.
Od medenog mjeseca do pakla
Mnogi ljudi žive u vezama u kojima jedan od partnera ima poremećenu strukturu ličnosti. Najčešće je to narcisoidni poremećaj, iako ima i dosta psihopatija u vezama. Poremećaji u narcisoidnih likova se skoro nikad ni ne dijagnosticiraju, osim ako se uz narcizam ne veže i neki psihotični poremećaj (npr bipolarni poremećaj), jer njima ionako ne treba pomoć. Oni šalju svoje partnere i djecu na ”liječenje”.
Kako sve počinje? Prva faza je faza medenog mjeseca kada cvatu ruže. Međutim, nakon nekog vremena partner počinje uviđati ”čudno” ponašanje svoje druge polovice.
Kada polako počinju uviđati da nešto ipak ne štima u ponašanju s njihovim partnerima jer su nesretni u takvim vezama, žive u nadi da će se stvari promijeniti na bolje kada dođu djeca.
Djeca kao trofeji narcisoidnog roditelja
Ništa od toga jer njima djeca služe samo kao oruđe za ispunjavanje njihovih potreba i kao objekt koji posjeduju, jer takve osobe nemaju onaj instinkt za zaštitu i ohrabrivanje svog potomstva. Ako su djeca dobra, pametna i vrijedna, više problema za njih, jer će narcisoidni roditelj vidjeti u njima svoj trofej i kontinuirano ih maltretirati svojim potrebama i nerealiziranim željama, koje će patološki projicirati u djeci.
Ako se djetinjstvu ne uspostavi zdrava veza između roditelja i djeteta, slijede posljedice za djecu, a manifestirat će se na različite načine, te mogu biti doživotne.
Kad su u pitanju djeca, u najvećem broju slučajeva, osobe s poremećenom strukturom ličnosti gaje vrlo visoka očekivanja od djece. Tjeraju ih i pritišću da moraju imati 5.0 uspjeh u školi, da budu uspješni u nekoj aktivnosti s kojom se bave (sport, balet, glazba…), da pohađaju fakultete prema njihovom izboru, itd. Uglavnom petljaju se u sve sfere života ne samo tijekom odrastanja nego čitav život.
Ne prihvaćaju ”ne” kao odgovor ni prosjeke, jer njihova djeca moraju biti iznad prosjeka. U biti takvi ljudi percipiraju djecu kao na dio svoga selfa, a ako ne daj Bože ta očekivanja ne budu ispunjena prema njihovim kriterijima i očekivanjima, otuđuju se od djece ili im uskraćuju pažnju.
Kakvu ćemo sliku imati o sebi razvija se u ranom djetinjstvu
Djeci je potrebna bezuvjetna ljubav kako bi mogli rasti i razvijati se u sigurnu osobu koja će razviti osjećaj samopoštovanja prema sebi i prema drugima, što neće biti slučaj ako odrastaju s narcis roditeljem. To je ujedno i ključan faktor i odgovor na pitanje hoćemo li kao jednog dana odrasle osobe moći uspostaviti zdrave odnose s drugima i kakvu ćemo imati sliku o sebi, kakav će nam biti prag tolerancije na stres, itd..
Naviknut na takav obrazac roditeljskog ponašanja, dijete se osjeća dužnim da ispuni svaku moguću stvar koju inače ne bi trebalo. Budući da radi o vrlo nesretnim i neispunjenim osobama s niskim samopouzdanjem, narcisoidni roditelj opteretit će na dijete veliki emocionalni teret. Dijete će koristiti i kao rame za plakanje i izvor emocionalne utjehe. Često takav roditelj zahtijeva da ne stupaju u bračne odnose samo kako bi mogli da privuku na sebe svu njihovu pažnju.
Kako dijete raste i postaje sve zrelije i svjesnije onoga što roditelj radi, psihopate idu korak dalje pokušavajući poljuljati samopouzdanje djeteta časteći ih ružnim komentarima i kritikama. S druge strane, ako je dijete uspješno u nekoj aktivnosti roditelj preuzima zasluge na sebe pa dijete s vremenom počinje stjecati osjećaj da ništa ne vrijedi i to ih često prati čitav život.
Inače djeca koja su odrastala uz roditelje s poremećenom strukturom ličnosti, pate od niza psihičkih problema – nedostaje im samokontrole, imaju nisko samopouzdanje, poremećen identitet, skloni perfekcionizmu i poremećajima u prehrani, sklonija su anksioznosti, depresiji, itd..
Ako ste se prepoznali negdje kao dijete roditelja iz opisa i čitav se život trudite da nekome nešto dokazujete i budete bolji od drugih da bi zaslužili nečiju ljubav, ne činite to. Vaš roditelj nije nije znao cijeniti Vas kao dar, a Vi slobodno nastavite dalje koračati kroz život visoko uzdignute glave.
Zatražite psihološka pomoć, ako ste tjeskobni, anksiozni ili depresivni. Roditelji su jedni i takvi kakvi jesu i ne očekujte da se promjene. Za Vas nikad nije kasno.
piše: Mirella RASIC PAOLINI, holistički psihoterapeut/focusin-holisticlifestyle
