Što je to sreća? Što je to za čime svi težimo?
Mislimo li da ćemo biti sretni kada ispunimo neki svoj san, neki zacrtani cilj? Ako je tako, znači da odgađamo svoju sreću. Da je očekujemo tek u nekoj zamišljenoj budućnosti.
Widget not in any sidebars
Ili smo sretni samo kada se prisjećamo nekih sretnih događaja iz prošlosti. Ako je tako, onda osjećamo čežnju za prošlim vremenima. Ili bol. Ni u jednom ni u drugom slučaju, nismo sretni sada.
A znamo da ne možemo živjeti niti u prošlosti, niti u budućnosti, nego samo u ovom sadašnjem trenutku. Ako živimo samo u ovom trenutku, onda je vrijeme da se pomirimo s njim. Da ga prihvatimo. Zagrlimo. A ne da mu se opiremo. Jer ako se opiremo ovom trenutku, opiremo se automatski i životu. A iz toga proizlazi bol, tjeskoba, anksioznost, depresija i slične tegobe, koje su danas sve prisutnije u društvu.
Zašto se to događa?
Zato što um ima naviku da bježi iz sadašnjeg trenutka. Uvijek traži nešto drugo, a ne ono što je sada. Fokus mu je ili na prošlosti, ili na budućnosti, nikad ovdje i sada. Uglavnom smo zaokupljeni prošlošću, onim što se već dogodilo. Ili onim što se još nije dogodilo. Pa brinemo tjeskobno za budućnost.
To je kao da uvijek tražimo neko drugo mjesto na kojem bi željeli biti. Mjesto za koje mislimo da će nam tamo biti mnogo bolje. Da ćemo tamo negdje biti sretniji. Na taj način bježimo od sadašnjosti. Ne prihvaćamo ovo što je upravo sada.
I tako, dan po dan, gubimo dodir sa sobom pa događaje doživljavamo poput robota. Potpuno nesvjesno i automatizirano. Živeći na taj način, naravno da ne više ne osjećamo niti malo životne radosti. Tako neprimjetno gubimo ono što smo imali kao djeca. Radost bez razloga, uzbuđenje i oduševljenje životom. Jer dok smo bili djeca, živjeli smo u trenutku, nismo mnogo razmišljali, samo smo osjećali i doživljavali intenzivno sve stvari oko nas i pojave. Bili smo potpuno prisutni.
Pa zašto se ne bi opet vratili u to stanje svjesne prisutnosti i oduševljenosti životom?
Da li je moguće tako živjeti?
Moguće je. Ali kako?
Prihvaćanjem sadašnjeg trenutka takav kakav je. Kad prihvatimo ovaj sadašnji trenutak točno takav kakav jeste, automatski prihvaćamo i život. Prihvaćamo i sebe, kakvi jesmo iz trenutka u trenutak. A to je put do unutarnjeg mira i životne radosti.
Sreća je, u stvari, niz sretnih trenutaka, a sretni trenutak je ovdje i sada. Zato, ne odgađajmo svoju sreću. Nemojmo bježati iz sadašnjeg trenutka. Sprijateljimo se s njim, što prije.
Jer što ako je ovaj trenutak jedino što imamo? I što ako možemo biti sretni već sada i ovdje?
Vježbanje svjesne prisutnosti
Zastanite barem na trenutak. Napravite pauzu. Baš kao kad gledate neki film pa jednostavno pritiskom tipke na tren zaustavite radnju. Zastanite i jednostavno promatrajte ovaj trenutak, bez da se trudite promjeniti ga. I svjesno obraćajte pažnju na sve oko sebe. Na zvukove, boje, mirise. Postanite svjesni baš svega oko vas.
Što vidite oko sebe? Što čujete? Uključite sva osjetila.
Što osjećate u tijelu? Kakvo je disanje? Kako doživljavate svoj dah?
Widget not in any sidebars
Ne razmišljajte o ničemu, samo promatrajte. I nakon nekoliko minuta takve svjesne prisutnosti, uvidjet ćete da drugačije dišete. Da drugačije razmišljate, ako uopće i razmišljate. Osjetit ćete da je tijelo mnogo opuštenije. I mirnije.
Čim zastanete i zaustavite sve aktivnosti, to se događa spontano. Tu ste. Ovdje i sada. Stvari postaju jednostavne. Odjednom više ne brinete o stvarima i poslovima koji vas čekaju. I kao da odjednom promijenite kut gledanja. Shvatite da se neće srušiti svijet ako zastanete i napravite pauzu.
Što je najčudesnije, kada se umirimo i prestanemo brinuti o problemima i svemu onome što mislimo da moramo, odjednom sve vidimo potpuno drugačije. Dobijemo jasnoću. Ovo vježbanje svjesne prisutnosti pomaže nam da stvari vidimo skroz u drugačijoj perspektivi.
To je tzv. mindfulness stanje uma. Ono je vrlo jednostavno i prirodno, nema ništa mistično u tome. To je jednostavno obraćanje pažnje na ovaj trenutak. Bez osuđivanja i prosuđivanja. Bez otpora. Bez bježanja. Stanje svjesne prisutnosti u trenutku.
To znači biti budan. Biti svjestan ovoga što se događa upravo sada. Biti u stanju promatrača koji ništa ne prosuđuje, nego prihvaća onako kako je. Prihvaća ovaj sadašnji trenutak točno takav kakav jeste. Prihvaća i sebe, kakav jeste iz trenutka u trenutak. A time automatski prihvaća i druge. I svoj život. Znajući da se sve to može promjeniti već u sljedećem trenutku.
Na taj način zadržavamo svoju energiju koju inače trošimo na otpor i negodovanje. Tako zadržavamo dragocjeni nam mir. Ne uznemiruju vas više vanjske pojave ni zbivanja oko nas. I tek kad dođemo u to stanje, možemo mijenjati to što ne želimo. Kreirati bolji život. Ostvariti promjene. Ne ide bez toga. Ne ide prije toga. Jer, dok smo u otporu ne možemo ništa mijenjati. Jednostavno zato jer nemamo tada potrebnu snagu ni energiju za napraviti željene promjene.
To je temelj i platforma na kojoj možemo početi mijenjati svoj život. Ali, naravno da to ne ide preko noći. Jer to je skroz drugačiji pristup nego kako smo dosada živjeli. Ali, itekako se isplati.
Što ako je moguće ponovno tako živjeti?
Kao dijete, bezbrižno i radosno. Oduševljeno životom.
Jeste li spremni tako živjeti ?
Ako jeste, počnite već od ovog trenutka sada. 🙂
Ivana Bezina – Shanti
https://www.facebook.com/events/940620036141370/
31 DRVO SREĆE
