Doista su izuzetak supružnici koji se istinski vole.
Uvjerenja smo da je to stvar sreće. Ipak, manje se primjećuje da se ljubav često shvaća kroz ekonomski interes, običaj, strah, dominaciju. Odnos se kreće od zaljubljenosti do trenutka kada počenom posjedovati partnera. Kod udvaranja partneri nastoje pobijediti jedno drugog jer partneri ne vjeruju jedno drugom tako da je je to način obrane od ljubavi. Kad smo zaljubljeni u tom času ta životnost uljepšava život i čini ga posebnim.
Widget not in any sidebars
Prednost je u tome što su tada zaljubljeni u stanju bivstvovanja. Vjenčanje u največem broju slučajeva stvara posjedovanje drugog partnera, a posjedovanje je planiranje i ekonomija: što sam dao, to i posjedujem. Ustvari, partnere je posjedovanje udaljilo od zaljubljenosti. Obitelj je zapravo mikrokorporacija jer je to prvi segment posjedovanja, a ono što vidimo kao korporaciju jest odraz nas samih i našeg stanja u kojem sebe vidimo i doživljavamo kroz posjedovanje.
Kada par ne može preboljeti žudnju za obnovom zaljubljenosti, jedan partner počinje gajiti iluziju da će novi partner zadovoljiti tu težnju. Dakle, u ljubavi, mi se ne odlučujemo za nju ilinjega u zaljubljenosti, već smo pod utjecajem božice ljubavi i boga Erosa. Zar nije onda jasnozašto doživljavamo u ljubavi neuspjeh? Ljubav je dijete slobode.Ako funkcionirate na principu posjedovanja nenimovno vaša veza gubi privlačnost i okrećete se nekom drugom kako bi ga osvojili jer osvajanje je nepovrejenje u sebe. Problem nije u braku. Problem je u posesivnoj strukturi i strahu od egzistencije ovih partnera koji na tim temeljima uništavaju ljubav. Ljubav je bila samo zaljubljenost u ideal ljubavi.
Novi zastupnici modernog života ili religije hedonizma koje su postojale još od Grka gdje je naglašeno mijenjanje partnera i seksualna sloboda, nažalost samo je pokušaj bijega od stvaranja dubljih odnosa sa partnerom a onda i sa samim sobom. Primjerice, jedna takva poveča grupa u SAD-u sedamdesetih godina vrlo brzo je oboljela od spolnih bolesti koju su dobili svi članovi grupe. Također, istraživanje nje uzelo u obzir traume djetinstva koji su česti pokretač ovog ponašanja što se danas obavezno uzima pri istraživanju takvog ponašanja. Ipak,ovdje je bitno gore navedeni problem a to je duboka vezanost za posjedovanje. Točnije, ne možete napredovati u odnosima time što ćete živjeti u slobodnim vezama. Naime, vrlo brzo seuspostavi suprotno, a to je da slobodne ljubavi predstavljaju duboki narcisoidni problem, točnije, nemogućnost uspostavljanja dubljeg odnosa koji se onda pokušava nadoknaditi neobaveznim vezama. Tek ako dođemo do stadija slobode, onda ćemo shvatiti što to znači povezanost u odnosima na temelju bivstvovanja, gdje se ustvari stvara intimnost, a onda i seksualnost dobiva dublje značenje. Seksualnost kao naš najveći nagon u nama ne možemo potisnuti ali ga možemo transformirati i na ovoj razini postojanja postići evolucijski napredak prema kojem nas tjera naš psihičku ustroj. Velika većina frustriranosti počinje upravo na neostvarenom odnosu, gdje se onda seksualnost počinje koristiti negativno i tada dolazi do nezadovoljstva koje se kasnije pretvara u mržnju i ljutnju često usmjerena na krive probleme kako bi se sakrili stvarno razlozi razočaranosti.
Nikola Žuvela, http://vedski-jyotish.net/
