Snagom volje, upornošću i optimizmom ne možemo doseći ni zdravlje ni uspjeh ako postoji blokada u dijelu nas udaljenom od svakodnevne logike. Pokretanje zaspalih potencijala kojih nismo svjesni jedino je rješenje za uspjeh i zdravlje pojedinca, ali i zajednice. Osobe koje imaju razrađenu kontrolu impulsa iz nesvjesnog dijela ličnosti mogu zaustaviti bol, krvarenje, emocionalnu patnju i čak ozdraviti tijelo, a u ekstremnim slučajevima i točno odrediti trenutak svoje smrti!
Svaka osoba ima obrambeni mehanizam koji je donekle štiti od utjecaja vanjske sugestije. Kada ne bi bilo tako, kupili bismo bukvalno svaki proizvod koji se reklamira i počeli se baviti svim mogućim popularnim, ali skupim i nepotrebnim djelatnostima. Stvar postaje misteriozna i jasno pokazuje da nama ispod praga svjesnosti ipak vlada nešto što nas goni da povjerujemo u najbesmislenije praznovjerje, gatanje, skidanje uroka, cirkularna pisma koja bez rada donose milijune, basnoslovno skupe „čudesne“ metode samopomoći, a i na izborima često ćemo glasati za one koje smo najviše kritizirali i dokazano su nesposobni, korumpirani, lažljivci i lopovi koji ne donose ništa dobro. I tako i nakon što se opetovano uvjerimo da je tako.
Tu je na djelu podsvijest. Na neki tajanstveni način napravimo nešto besmisleno za što u dubini duše znamo da je pogrešno.
Kažu, najveći je uspjeh modernog marketinga da je uspio čvrsto usaditi kupcima uvjerenje da ne može vrijediti ništa što nije skupo. I da ono što je skupo mora vrijediti. To je temelj svih svjetskih obmana.
Dr Derek Rathbone je izučavao razne kulture i došao do spoznaje da osobe koje imaju razrađenu kontrolu impulsa iz nesvjesnog dijela ličnosti mogu zaustaviti bol, krvarenje, emocionalnu patnju i čak ozdraviti tijelo, a u ekstremnim slučajevima i točno odrediti trenutak svoje smrti!
Psihogena smrt je poznata kod nekih sjevernoameričkih plemena i u Polineziji. Čovjek jednostavno sjedne i počnu mu se bez vidljiva razloga gasiti vitalne funkcije. Jer je odlučio umrijeti.
Dok su s jedne strane biokemičari otkrili feromone, nevjerojatno male količine molekula koje luče sva živa bića i o kojima navodno ovisi osjećaj naše ljubavi prema točno određenim osobama suprotnog spola (dakle u tom smo pogledu potpuno determinirani, op.a.), dio psihoanalitičara smatra da o tome tko će nam biti partner u životu, da li ćemo uspjeti u svojim životnim ambicijama i kada ćemo i od čega oboljeti odlučuje isključivo – podsvijest.
Programi koji se tamo nalaze određuju našu sudbinu pa se nerijetko kod toga poseže za terminom karme, genetskog nasljeđa, morfogenetskih polja…. No, ti su programi prije svega rezultat iskustava iz okoline koja su prema Freudu odlučujuća u razdoblju do četvrte godine starosti kada još naša osobnost nije dovoljno sazrela da bi pružala otpor prema unosu negativnih programa u nesvjesno. Tu leži korijen preduvjerenja koja će kasnije obilježiti cijeli naš život.
Nekima omogućiti da postignu ono što se doima van domašaja njihovih sposobnosti, a druge spriječiti da realiziraju ono što bi im trebala osigurati njihova genijalnost.
Neki idu tako daleko, a pozivaju se na kontroverznog indijskog sveca Babajia, da i umiremo zato što smo uvjereni da je smrt neizbježna i postala je naprosto navika cijele vrste! Valjda se radi o pretjerivanju mada je u Prirodi sve moguće pa za sada znamo samo jedno krajnje jednostavno biće koje jest besmrtno, posebna vrsta meduze, Turritopsis nutricula.
Neki se šale pa kažu da je besmrtna jer ne zna da mora umrijeti! 🙂
Iako je u pitanju primitivni organizam neusporediv s čovjekom, dr Hannes Ramstein primjećuje da je to naznaka da je savršena regeneracija organizma moguća, a u ljudi ne može funkcionirati dok postoje negativna preduvjerenja.
U dva desetljeća bavljenja pozitivnim subliminalnim manipulacijama shvatio sam da postoji svojevrsna tipizacija ljudi prema kojoj se može odrediti ono što će ih deblokirati i razviti im puni potencijal.
Ne liječi se bolest – nego se liječi čovjek.
Što su poruke bliže ne-verbalnim oblicima doima se da su jače. I otvaraju vrata drugim tretmanima na molekularnoj razini.
Autor: Drago Plečko
