Ako želite tražiti Istinu, morate ići van, daleko izvan ograničenja ljudskog uma i srca i tamo je pronaći – ta istina je u vama samima.

Autor: Jiddu Krishnamurti

atma.hr – 52




Razlučivanje se čini između stvarnog i nestvarnog, koje vodi čovjeka na Put. Postoje samo dvije vrste ljudi – oni koji znaju i oni koji ne znaju. To znanje je ono što je važno. Znanje o božjem planu za ljude, a taj plan je evolucija. Oni koji znaju na božjoj su strani, zastupajući dobro i odolijevajući zlu, rade na evoluciji. Međutim i kada si izbor učinio, postoje nijanse stvarnog i nestvarnog, je li to ispravno ili krivo, važno ili nevažno, korisno ili nekorisno, istinsko ili lažno, sebično ili nesebično.

Fizičko tijelo i čovjek su dvije stvari, čovjekova volja nije uvijek istovjetna sa željama tijela. Kad tvoje tijelo nešto želi, razmisli da li ti to želiš. Duboko u sebi moraš potražiti Boga, poslušati njegov glas, koji je tvoj glas. Ne miješaj svoja tijela sa samim sobom – ni fizičko tijelo, ni astralno, ni mentalno. Moraš sva svoja tijela upoznati i sebe kao njihova gospodara.

Fizičko tijelo je tvoja životinja, konj na kojem jašeš. S njim se mora dobro postupati i brinuti za njega. Ne smiješ ga preopterećivati, moraš ga ispravno hraniti, pojiti, održavati čistim. Ti si taj, koji moraš upravljati svojim tijelom, umjesto da ono vlada tobom.

Astralno tijelo ima mnogo želja. Ono želi da si ljut, srdit, oštar na jeziku, ljubomoran, pohlepan, zavidan, da si depresivan. Obožava nasilne vibracije, koje stalno želi mijenjati. Stoga moraš razlikovati svoje želje od želja svojeg astralnog tijela.

Mentalno tijelo želi misliti odvojeno, o sebi mnogo, a malo o drugima. Vlastiti napredak je preći od pomaganja drugima. Meditaciju rasprši na mnogo želja, umjesto o jednoj stvari, koju ti želis. Ti nisi taj um, on je tvoj i možeš ga koristiti, zato je razlučivanje ovdje neophodno. Tu moraš budno motriti, inače nećeš uspjeti.

Između ispravnog i krivog okultizam ne zna za kompromis. Po svaku cijenu moraš činiti ono što je ispravno, a ono što je krivo ne smiješ činiti, bez obzira što bi neuki ljudi mislili ili rekli. Duboko proučavaj skrivene zakonitosti prirode, i kada ih upoznaš uskladi svoj život sa njima, uvijek inteligentno koristeći zdrav razum.

Razlikuj i važno od nevažnog. Čvrst kao stijena kada je u pitanju dobro i loše, uvijek popusti drugima u stvarima koje nisu bitne. Uvijek budi obazriv i blag, razuman i uviđavan dopuštajući drugima istu onu slobodu koja je i tebi samom potrebna.

Trudi se uvidjeti što je vrijedno činiti; imajući na umu da ne sudiš o nekoj stvari po njenoj veličini. Neka mala stvar koja je direktno korisna u Učiteljevom radu mnogo je vrjednija nego neka velika stvar koju svijet naziva dobrom. Razlikuj, ne samo korisno od nekorisnog, već ono što je korisnije od onog što je manje korisno. Nahraniti siromašne je dobar, plemenit i koristan čin; ali nahraniti njihove duše plemenitije je i korisnije nago nahraniti im tijela. Svaki bogat čovjek može nahraniti tijela, ali samo oni koji znaju mogu nahraniti dušu. Ako znaš, dužnost ti je pomoći drugima da saznaju.

Ma koliko mudar bio, na ovom Putu imaš mnogo toga učiti; toliko da i tu moraš razlučivati, dobro promisli što se isplati učiti. Svako znanje je korisno, jednog dana imat ćeš svo znanje; ali dok imaš samo dio, pazi da to bude samo najkorisniji dio. Bog je ne samo Ljubav, već i Mudrost; i ukoliko više mudrosti imaš utoliko više možeš manifestirati Njega. Uči dakle, ali uči prvo ono, što će ti najviše pomoći da pomažeš drugima. Strpljivo prioni uz svoj studij, ne da bi te ljudi smatrali mudrim, niti da bi imao to zadovoljstvo i radost da budeš mudar, već zato što jedino mudar čovjek može mudro pomoći. Ma koliko ti želio pomoći, ako si neznalica, možeš učiniti više zla nego li dobra.

Razlikuj istinu i laž; nauči da budeš potpuno istinit; mišlju, riječju i djelom.

Prvo u mislima; a to nije lako, jer u svijetu ima mnogo neistinitih misli, mnogo glupog praznovjerja, a nitko tko je u okovima praznovjerja ne može napredovati. Zato ne smiješ imati neko mišljenje samo zato što ga drugi ljudi imaju, niti zato što se u to stoljećima vjerovalo, niti zato što je to napisano u nekoj knjizi koju ljudi smatraju svetom; moraš sam promisliti o toj stvari, i sam prosuditi koliko je ona razumna. Imaj na umu da čak i ako se tisuću ljudi složi o nekom pitanju, ako ništa ne znaju o tom predmetu, njihovo mišljenje nema nikakvu vrijednost. Onaj koji je pošao Putem mora naučiti razmišljati svojom glavom, jer praznovjerje je jedno od najvećih zala ovog svijeta, jedan od okova kojih se moraš potpuno osloboditi.

Tvoje mišljenje o drugima mora biti istinito i ispravno; ne smiješ misliti o njima ono što ne znaš. Ne pretpostavljaj da oni uvijek razmišljaju o tebi. Ako netko učini nešto što misliš da bi te moglo povrijediti, ili kaže nešto što smatraš da se tiče tebe, ne pomišljaj odmah: «on me htio povrijediti». Najvjerojatnije nikada nije ni pomislio na tebe, jer svaka duša ima svoje vlastite probleme i čovjekove misli se najčešće vrte oko njega samoga.

Ako ti se netko obrati sa srdžbom, ne pomišljaj: «on me mrzi, želi mi nanijeti zlo». Vjerojatno ga je netko ili nešto razljutilo i budući da te je u tom trenutku sreo, on će iskaliti svij bijes na tebi. On postupa nerazumno, jer svaka srdžba je nerazumna, ali zato ti nemoj neistinito misliti o njemu.

Kada jednom postaneš Majstorov učenik, moći ćeš uvijek iskušati istinitost svoje misli uspoređujući je sa njegovom. Jer učenik je jedno s Učiteljem, i dovoljno mu je da vrati svoju misao u Učiteljevu da bi istog trena vidio da li se one slažu. Ako se ne slažu, učenik zna da je u krivu, i istog trena je mijenja, jer je Učiteljeva misao savršena, on zna sve. Oni koji još nisu prihvaćeni učenici ne mogu to činiti; ali mogu sebi mnogo pomoći zaustavljajući se da pomisle: « Što bi Učitelj mislio o ovome? Što bi Učitelj rekao ili učinio u ovim okolnostima? »
Jer nikada ne smiješ učiniti, reći ili pomisliti nešto što ne možeš zamisliti da bi Učitelj učinio, rekao ili pomislio.

I u govoru moraš biti ispravan – točan i bez pretjerivanja. Nikad ne pripisuj svoje motive drugome; samo njegov Majstor zna što on misli, i on možda djeluje iz razloga na koji nikada nisi pomislio.
Ako čuješ da netko priča protiv nekoga, ne ponavljaj to; možda nije istina, a čak i da je, ljubaznije je ne reći ništa. Dobro razmisli prije nego što progovoriš, da ne bi upao u netočnost.

Budi ispravan u djelovanju; nikada se ne pretvaraj da si nešto što nisi, jer svako pretvaranje predstavlja smetnju čistom svjetlu istine koje bi trebalo sjati kroz tebe kao što sunčeva svjetlost sja kroz čisto staklo.

Razlikuj sebično od nesebičnog. Sebičnost ima mnoge oblike, i kada misliš da si je konačno uništio u jednome od njih, ona se pojavljuje u drugom snažna kao i prije. Postupno ćeš se ipak toliko ispuniti mišlju o pomaganju drugima, da više neće biti mjesta niti vremena za bilo kakvu pomisao o sebi.

Moraš razlučivati u još jednom pogledu. Nauči se prepoznavati Boga u svakome i u svemu, bez obzira koliko zlo izgledalo na površini.

Pomozi svom bratu kroz ono što imaš zajedničko s njim, a to je božanski život; nauči kako da to pobudiš u njemu, nauči kako da se obratiš tome u njemu; tako ćeš izbaviti svog brata iz pogreške.

Odlomak iz knjige “Do nogu učitelja” Jiddu Krishnamurti

atma.hr – 52