Ti, čovječe, ne sudi o meni po jednom poglavlju mog života u koji si tad kriomice ušao. Znaš li, ono što sam bila tad, nisam više. Da, možda postoje poneke poveznice s onom osobom koju sam tad predstavljala, ali uvjeravam te, daleko sam odmaknula od prethodne verzije sebe, kao što ćeš i ti.
Zašto toliko često upireš prstima u druge, ponekad i u mene? Zašto misliš da si otkrio Ameriku, da si netko bitan, netko tko može srušiti moj rast? Čemu to lažno samopouzdanje, napuhano ponašanje i riječi za one koje si tek površno spoznao?
Znaš li uopće koliko nijansi u sebi nosimo? Znaš li da se kroz život mijenjamo kao i kameleon svoje boje, ali ne da bi se skrili od onih iz prošlosti, već da bi spoznali nešto novo. I ti i ja, kao i oni, imamo svoju putanju, koju smo negdje gore ugrubo odredili. One ljude kojima smo odlučili prošetati kroz život, na dan ili dva, mjesec ili godinu. Istina je, možda si ostavio na meni trag, možda sam se i ja otisnula na tebi, možda i na njima. Možda su ti otisci bili loši, možda ono najljepše..
Ali, ne možeš knjigu suditi po koricama, tako ni mene, ni jedni druge. Ne možeš živjeti misleći da nismo skloni promjenama, kao i vrijeme. Ne možeš misliti da smo jednodimenzionalni, dosadni, osuđeni da stojimo na mjestu i ne napredujemo.. Ne možeš više ni svrstavati ljude u isti koš, lijepiti etikete kako ti dođe. Mislim, možeš, ali time pokazuješ koliko si daleko od napretka i istine.
Jer, svi smo ponekad bili i loši i grubi i bedasti. Ponekad loši za sebe, ponekad i za druge. No, to ne znači da smo i dalje takvi. To ne znači da nismo izvukli pouku i postali bolji. To sigurno ne znači da nismo okajali sve svoje loše postupke. Možda smo se iskupili i riječima i djelima, možda nas je boljelo više nego osobe kojima smo učinile nažao.
Nije sve tako jednostavno, kao što djeluje. Puni smo slojeva, puni smo i vrlina i mana. I grešni smo, itekako. Ali, razlike između nas se ogledaju u tome kako se ponašamo prema drugima. Upiremo li prstom u druge kada posrnu, naslađujemo li se, psujemo li, svađamo li se? Jesmo li ravnodušni na tuđe brige, jesmo li bezobrazni prema njima ili im pomažemo? Ili ipak sve promatramo iz prikrajka, nadajući se da će poneki ljudi naučiti iz tih loših postupaka? Možda ipak držimo fige da bi oni uspjeli pronaći put ka sreći i doći k sebi. To je ono što nas razdvaja.. Poneki ljudi ne sude na prvu onima koje nisu do kraja spoznali. I možeš li zaista do kraja i do krajnje srži upoznati nekoga, garantirati za nekoga?
Ne možeš, ni ti ni ja. Jer, kao i život, tako smo i mi skloni promjenama. I nema u tome zaista ništa loše. Jer ono što si danas, ne moraš biti sutra ako ne želiš, ako ne osjetiš sebe takvim. Dopusti ljudima da budu ono što jesu, da se izraze, pa i nakon onih ružnijih lekcija.
Sjeti se, nisi ni ti bio zlato, nisi ni ti išao najboljim i najiskrenijim putem. Niti si donosio isključivo dobre odluke za sebe i bližnje. I da tad nije bilo onih koji su te pravim očima vidjeli, onih koji su i u lošem vidjeli tvoju veličinu i ljepotu, bi li danas bio ovo što jesi?
Ili bi se, kao neki, skrivao od ljudi, srameći se nekih dijelova svog života, ljudi ili lekcija s kojima si prolazio ono željeno, traženo? Nikada, ali nikada se nemoj sramiti svih onih prethodnih verzija sebe. Ako si imao barem ono malo srca i ljudskosti, trudio se ispraviti neke stvari i preispitati gdje je pošlo po zlu, kako danas ne bi ponavljao iste obrasce ponašanja..
Nisi savršen, kao ni ja. Nemoj onda stremiti onome što ni sam ne predstavljaš. Ne traži u ljudima ono što misliš da ti imaš. Svi smo drukčije skrojeni. Imamo pravo posrnuti, dignuti se i postati bolji. Imamo pravo i povremeno ostati na mjestu, dok ne shvatimo gdje griješimo i ne skupimo snagu za dalje.
Uvijek polazi od toga da i tebe netko može tim očima gledati, ne dopustiti ti promjene i rast, nabaciti predrasude i ne pružiti ti pomoć ili ruku.
Ne želiš biti takav, priznaj. Otkrij svoje boje i ono što te boli a tjera te da misliš ružno o drugima, skrivajući tako ispod te fasade stvarne razloge.
Prošetat ćeš se i ti kroz tuđe živote, itekako, i željeti ostaviti lijep trag. Možda će i oni jednom na tebe gledati samo kao na korice, ne vidjeti tvoj sjaj i suštinu.
Zato, prije nego što prosudiš, potrudi se barem približno upoznati. A ako se loše iskustvo i dogodi, uvijek vjeruj u onu drugu priliku u životu, onima koji se iskreno dokažu kao drukčiji, vrijedni tvog oprosta i šačice vremena.
Marija Lombarović
https://www.facebook.com/MareLombarovic/?modal=admin_todo_tour
https://marijalombarovic.wordpress.com/
