Lutka, za tebe sam bila lutka. Zbog tebe sam postala poput lutke. Htio si pritisnuti samo jedan gumb i da se ja ponašam upravo onako kako tebi odgovara.
Za tebe sam se morala pretvarati.

Zašto si tužna? Nasmiješi se. Nemoj hodati tako. Budi ljepša, nemoj se šminkati. Šminkaj se ipak ovako. Obuci ovo, kakav ti je to stil?
Zašto razmišljaš tako? Zašto nisi kao sve druge cure? Udebljaj se, zatim smršavi.
Zašto nemaš veće ovo, a manje ono? Zašto uvijek plačeš? Zašto ti se na licu uvijek mora vidjeti sve? Zašto ne skrivaš suze? Preosjetljiva si. Zašto ne možeš biti poput nje, nje i nje? Zašto slušaš 2paca? Zašto govoriš kako govoriš?

atma.hr – 52




Tvoje želje nisu bitne.
Pomakni se ovako, namjesti se onako. Lezi sad i budi mirna. Nemoj mi proturiječiti, ti si kriva jer sam agresivan.
Nemoj nositi te boje, ja ih ne volim. Zašto ti je ovakva kosa? Zašto su ti tako dugi nokti? Zašto nisi mlađa?

Idemo tamo gdje ja želim i radit ćemo ono što ja hoću. Ti moraš biti sretna. Što god da napravim tebi ne valja.

Zašto voziš taj auto? Zašto si ne kupiš bolji? Zašto si ne operiraš nešto? Zašto si ne odrežeš šiške? Zašto ne pustiš kosu? Onda ju ošišaj. Šta će ti sve te tetovaže? Kako kako bih te ja odveo takvu na neku lijepu večeru?
Kako bih te takvu predstavio svojoj obitelji?

Ona prije tebe je bila bolja. Ona se znala ponašati. Nju nisu dirale te stvari.
Ja sam samo iskren. Ne možeš mi zamjeriti to.

Zašto nisi kučka i ne zauzmeš se napokon za sebe? Zašto te sve boli?

Budi ono što ja želim da jesi. Onda ću te možda voljeti.
Tada bi možda bilo drugačije.

atma.hr – 52




Lutka.
Toliko dugo sam bila tvoja lutka.
Zatim se lutka krenula boriti.
Sve više i više… i postajala je sve groznija i groznija i tamnija i tamnija.
Postajala sam ti.
Upila sam sve tvoje emocije poput spužve i postale su moje. Tvoja glava je bila moja i to nije bilo lijepo mjesto.

Lutka se krenula zauzimati za sebe.
Nije ti odgovaralo to. Otišao si i ostavio me u mojoj kućici. Samu i jadnu, skršenu i tamnu.
2 godine su trebale da se vratim k sebi i ponovno postanem živo biće.

Danas ti samo mogu reći hvala jer ti si razlog zbog kojeg sam napokon zavoljela sebe.
Ne zamjeram ti, znam da je ovo bio moj put. Želim ti dobro. Volim te.

I na kraju oprosti jer znam da sam i ja tebe povrijedila sa zamagljenošću duše svoje.
Znala sam točno kako to ide jer si me dobro naučio.

Žao mi je. Budi mi dobro. Ja se trudim biti bolja. Upravo ovakva kakva jesam, ja.
Ne kao ona, ona ili ona.

Ovo sam ja i to je u redu.
Nisam više ničija lutka.

Marina Knüsel, https://www.facebook.com/groups/658367227966079

atma.hr – 52