U ovom fascinantnom tekstu, koji je dio knjige “Alhemija svjetlosti: Opća teorija realiteta”, poznati crnogorski novinar i istraživač Miško Đukić istražuje koncept numeričkog koda realnosti kroz povijest, matematiku i metafiziku. Kroz analizu cikličnih brojeva, aproksimacija i skrivenih matematičkih obrazaca, postavlja pitanje jesu li brojevi temeljni gradivni elementi stvarnosti. Povezujući drevna znanja s modernim matematičkim otkrićima, autor otvara prostor za razmišljanje o numeričkoj prirodi svemira. Njegov rad donosi intrigantne uvide u fraktalne strukture, simboliku brojeva te njihovu povezanost s mističnim tradicijama i ciklusima vremena.

Aproksimacija i numerička simbolika

Aproksimacija je približna vrijednost koja se koristi umjesto točne vrijednosti radi jednostavnosti ili praktičnosti. Arhimed, koristeći metodu poligonalne aproksimacije, dobio je da je π smješten između 3,1408 i 3,1429.

Ali nije samo Arhimed: Babilonci su koristili aproksimaciju 3,125, dok su Egipćani imali 256/81 ≈ 3,1605. Budući da decimalna reprezentacija nije bila lako dostupna u to doba, jednostavni razlomci poput 22/7 koristili su se zbog svoje primjenjivosti u geometrijskim proračunima i inženjerskim konstrukcijama.

Matematika je kasnije otkrila preciznije aproksimacije broja π, ali čini se da ova aproksimacija nije bila dovoljno naglašena u znanstvenim krugovima – barem koliko je meni poznato.

Zanimljivo je da se u aproksimaciji 22/7 decimalni nastavak 3,142857 ponavlja beskonačno. Broj 142857 je cikličan – kada se pomnoži sa 7, daje 999999, numerički izraz potpunog zatvaranja ciklusa.

Nigdje u pisanim zapisima nisam našao da je netko eksplicitno primijetio cikličnu prirodu ovog razlomka prije mnogo stoljeća. Tek kasnije je u matematici prepoznat kao poseban ciklični broj. Ovaj broj nije slučajno ovdje. Također, pronašao sam da 142857 prati diobu stanica i opisao ga u ovoj knjizi.

Cikličnost broja 142857, koji je uz još 30 cikličnih brojeva sada poznat u teoriji brojeva, može se vidjeti kroz njegovo množenje:

142857 × 1 = 142857
142857 × 2 = 285714
142857 × 3 = 428571
142857 × 4 = 571428
142857 × 5 = 714285
142857 × 6 = 857142

Nakon svakog množenja, znamenke ostaju iste, ali se rotiraju u zatvorenom ciklusu. Ako se pomnoži sa 7, dobivamo 999999, što simbolizira zatvaranje kruga.

Je li moguće da je Arhimed nesvjesno otkrio numerički kod kroz ovu aproksimaciju? Iako je ciklična priroda broja 142857 prepoznata tek mnogo kasnije u matematici, on se ovdje pojavljuje kroz jednostavan razlomak, što otvara pitanje: jesu li brojevi sami po sebi nositelji skrivenog poretka realnosti?

Ako je realnost matematički kodirana, tada aproksimacije poput 22/7 nisu samo praktične, već mogu otkriti dublji strukturalni poredak koji prethodi našem razumijevanju. Ovo otvara pitanje – brojimo li mi brojeve ili brojevi broje nas?

Meni je jako zanimljivo da kada se 22 slova hebrejskog alfabeta, od kojih je, prema kabalističkim predajama, stvoren svijet, podijele sa 7 (koji simbolizira 6 dana stvaranja i 7. dan odmora), dobivamo ne samo matematičku aproksimaciju, već i simboličku priču.

Ako je 22 podijeljeno sa 7 ključ za razumijevanje svemira, tada ovaj odnos nije samo numerički, već ontološki – on odražava način na koji se realnost razlaže u ciklične obrasce. Naslućuje se fraktalni ples. Jesu li drevni mistici intuitivno prepoznavali ove odnose ili su brojevi sami kroz ljudsku misao – koja je i sama algoritam – razotkrivali svoje skriveno značenje?

ABRAKADABRA – riječ moći i numerička konstrukcija

Riječ Abrakadabra (אבראכדברא) nosi duboku mističku simboliku i povezana je s numeričkim obrascima. U nekim tumačenjima, riječ potječe od aramejskog izraza Avrah KaDabra, što znači “Stvaram dok govorim”.

U aramejskoj transliteraciji dobio sam gematrijski zbroj 431.
Ako postoji ovakva mogućnost, znači da je najvjerojatnije stigla kroz feničansko pismo. Onda bi sama riječ Abrakadabra mogla biti prenošena radi očuvanja koda 432.

U četiri različita pisma – feničanskom, hebrejskom, aramejskom i arapskom – numerička vrijednost riječi Abrakadabra iznosi 431.

Međutim, nakon detaljnog istraživanja, prošao sam kroz brojne sustave i došao do vrijednosti 432.

Prava verzija s 432: אבראכדאברא
Razlika: dodano je jedno slovo Alef (א) u sredini, što podiže vrijednost s 431 na 432.

Ovo sugerira da je broj 432 bio skriven u mističnim tradicijama, a originalna riječ možda je modificirana kroz vrijeme kako bi sakrila svoju numeričku suštinu.

Možda su drevni civilizacijski poretci intuitivno osjećali harmoniju brojeva i gradili svetilišta koja su rezonirala s univerzalnom frekvencijom, omogućavajući inicijatima da ulaze u stanje usklađenosti s kozmičkim redom.

JUGE, VALHALA, EGIPAT I HERMES TRISMEGISTOS

U vedskom učenju, juge predstavljaju cikluse vremena.

Počevši od Kali Juge, svaka sljedeća juga povećava se za 432.000 godina, što nije samo numerička slučajnost, već obrazac koji se ponavlja i u nordijskim mitovima. Broj 432 pojavljuje se kao temeljni broj u ciklusima vremena.

Nordijska Valhala broji 432.000 ratnika, a starogrčki mitovi spominju 432 godine kao simbolično razdoblje regeneracije.

Ako je broj 432 ključ za cikluse vremena, arhitekturu i numerički jezik svemira, postavlja se pitanje – jesu li Hermes i Tot znali nešto što moderna znanost tek počinje otkrivati?

MAGIJA EGZISTENCIJE

Ako je realnost broj, a ne materija, tada ne samo da koristimo matematiku – mi smo njezin izraz.

Broj 137,5° označava zlatni kut u geometriji, dok je broj 137 povezan s konstantom fine strukture u kvantnoj fizici. Ako je broj 137 ključ za elektromagnetske interakcije, a 137,5° ključ za strukturu prirode, tada se postavlja pitanje:

Postoji li univerzalni brojčani kod koji objedinjuje kvantni svijet i makrokozmos?

Ako takav kod postoji, jesmo li mi tek promatrači ili njegov aktivni izraz?

Jesu li svi prirodni obrasci samo manifestacija jednog temeljnog numeričkog poretka koji oblikuje materijalni i nematerijalni svijet?

FRAKTALNA GEOMETRIJA

Mandelbrotov skup – numerička samosličnost realnosti ili realna samosličnost brojeva

Ako su brojevi temelj realnosti – a meni se čini da jesu – onda njihova struktura ne može biti linearna i statična; mora biti dinamična, iterativna i samoponavljajuća.

Ako je samoponavljajuća, je li taj pokret pokrenut ili je proces sam pokret? Je li Puruša, koja je duh u Samkhyi, zapravo spermatozoid u jajnoj stanici dualnosti koju čini Prakrti, a sam porod fraktal?

Fraktalna geometrija upravo nam pokazuje da je realnost oblikovana samosličnim obrascima koji se ponavljaju kroz različite razine postojanja, od subatomskih čestica do kozmičkih struktura.

Je li samosličnost umišljena samostalnost koja ne može vidjeti duh u kojem je?

Izborom spermatozoida, jajna stanica Prakrti u svojoj dualnosti kreće u fraktalnu igru lažne samodostatnosti. Sve se vrti u Prakrti, ali ona, iako dualna, ne može postojati bez Puruše – duha u kojem je.

FRAKTALI – matematički pečat prirode – Prakrti

Fraktali su geometrijski oblici koji imaju samosličnost – njihova struktura ostaje ista bez obzira na razinu povećanja. Na najosnovnijoj razini, to znači da priroda nije sastavljena od savršenih euklidskih oblika (krugova, trokuta i kvadrata), već od složenih, iterativnih obrazaca koji se pojavljuju svuda oko nas – samo onaj tko ne želi, neće ih vidjeti.

Raspored galaksija u svemiru pokazuje fraktalne obrasce u raspodjeli mase na velikim skalama.

Grane drveta, rijeke, krvne žile i plućni alveoli pokazuju samosličnost.

Električni izboj (munje), s kojim je razgovarao Nikola Tesla, prati fraktalne zakone distribucije energije.

Ljuske školjki, kristali i snježne pahulje…

One pahulje koje sada, zbog uništavanja atmosfere od strane ljudi, više ne formiraju one iste savršene obrasce.

Ako realnost funkcionira po fraktalnim zakonima, onda su i brojevi podložni ovom principu. To znači da se struktura brojeva može manifestirati na višim razinama kroz matematičke obrasce poput Mandelbrotovog skupa.

Mandelbrotov skup – samosličnost brojeva kao ogledalo realnosti

Jedan od najpoznatijih primjera fraktalne geometrije jest Mandelbrotov skup, definiran jednostavnom iterativnom formulom:

Z(n+1) = Z(n)² + C

gdje su Z i C kompleksni brojevi. Mandelbrotov skup je zanimljiv jer se u njemu otkrivaju beskonačni slojevi geometrijskih formi koje se ponavljaju u sve manjim razmjerima, zadržavajući istu osnovnu strukturu.

Ako promatramo Mandelbrotov skup kao matematičku manifestaciju realnosti, dolazimo do intrigantnog pitanja:

Funkcionira li realnost doista po principu iterativnog razvoja brojevnih odnosa, gdje se strukture ponavljaju u beskonačnim varijacijama?

Ako se broj 432 ponavlja u različitim kulturama i ciklusima vremena, može li to biti znak da brojevi nisu samo apstraktni entiteti, već da funkcioniraju kroz iterativne obrasce koji oblikuju realnost?

Kada broj 432 pomnožimo sa 60, dobivamo precesiju od 25.920 godina.

Je li to fraktalno razdoblje svemira, poput osnovnog takta kozmičkog sata?

Mandelbrotov skup pokazuje kako jednostavna pravila mogu rezultirati nevjerojatno složenim obrascima.

Je li moguće da se svi brojevi ponašaju po sličnom principu – stvarajući numeričke holograme realnosti?

A mi postajemo žrtve potreba fraktalnih budala koje uništavaju atmosferu?

Fraktali i ciklične Juge – zakoni kompenzacije umjesto vremena

Ako “vremenski ciklusi”, poput Juga ili precesije ekvinocija, slijede fraktalne obrasce, to znači da se povijesni događaji ne ponavljaju linearno, već ciklički i iterativno.

Što pojedinci mogu vidjeti.

Kao što je Mandelbrotov skup beskonačno složen, tako su i vedske Juge različiti aspekti istog cikličnog obrasca, koji se manifestiraju u različitim vremenskim razmjerima.

Kali Juga (432.000 godina) najmanji je segment – ona predstavlja osnovni fraktalni element ciklusa.

Pažljivije pogledajmo i uočimo fraktalni ples potreba “vremena”, koje smo zapravo mi sami.

Dvapara, Treta i Satya Juga su viši harmonici – isti obrazac povećan prema preciznim proporcijama.

Zakon kompenzacije, a ne vrijeme.

Ako svaka juga unutar sebe ima svoju pod-jugu, dolazimo do ideje da je “vrijeme” fraktalna struktura koja se neprekidno obnavlja u različitim manifestacijama naših “konstanti”.

Ako su ciklični brojevi poput 142857 dokaz numeričke rekurzije,

Je li moguće da su svi vremenski tokovi, povijesni događaji i svjesni procesi samo varijacije jednog univerzalnog fraktalnog obrasca?

Ja ga vidim.

Brojevi kao fraktalni kod postojanja

Ako su brojevi osnovna jedinica postojanja, tada su oni više od simbola – oni su sam obrazac stvarnosti.

Koji je refleksija našeg obraza i obrazovanja.

Ponaša li se svaki broj, ili pojedinac koji čita ovu knjigu, kao fraktal – beskonačno razgranat i iterativan?

Je li moguće da se čak i matematičke konstante (π, φ, e…) mogu interpretirati kao fraktalne sekvence realnosti?

Ako je tako, onda smo mi svjedoci fraktalne numeričke igre – i izrazi numeričke “svijesti”, samo što još nismo u potpunosti shvatili kod po kojem funkcioniramo.

Brojevi su živi entitet?

Taj kod bez ogledala postaje dok na koji pristajemo, ploveći u brodovima svojih entropija, ne videći mirno more.

Autor: Miško Đukić 

Miško Đukić je novinar, autor i voditelj kultne emisije “Luča” na radiju Crna Gora. Autor je 4 knjige, 17 kazališnih predstava i 4 dokumentarna filma i samostalni istraživač povijesti i metafizike.