Foto: pixabay.com

Onaj tko je pročistio svoje srce shvatit će da ne pripada materijalnom svijetu. Sve dok se poistovjećujemo s privremenim tjelesnim imenovanjima, sa spolom, rasom, nacionalnošću, zanimanjem, oblikom života – sve je to neznanje, maya. Moramo u potpunosti shvatiti svoj pravi identitet, a to je da smo vječna duša, djelić Boga i voljeni sluga Boga. Sve brige i tjeskobe u ovom svijetu nestaju kada znamo: „Bog će me zaštititi. Zašto bih zbog bilo čega brinuo?” U svakom društvu postoji neki sustav kojim čovjek može pokušati shvatiti Boga. Nije važno radi li se o ovoj ili onoj religiji. To nije važno. Važno je shvatiti Boga i naš odnos s Njim. To je sve. To je dužnost ljudskih bića i ako je ljudsko društvo zanemaruje, onda nije bolje od životinjskog društva.

atma.hr – 52




Ljudi idu u crkvu i kažu: „Bože, daj nam kruh svagdašnji.” Zapravo, kad nam ga ne bi dao, ne bismo mogli živjeti. To je činjenica.

Vede kažu da Vrhovna Osoba opskrbljuje sva živa bića svime što im je potrebno. Bog svakome daje hranu. Mi ljudska bića imamo ekonomski problem, ali kakvi ekonomski problemi postoje u drugim društvima? Nema ih u društvu ptica niti u društvu zvijeri. Postoji 8 400 000 vrsta života. Među njima, ljudsko je društvo vrlo malo.

Ljudi su stvorili probleme – što jesti, gdje spavati, kako se razmnožavati i kako se braniti. Za nas su to problemi, ali većina stvorenja – vodene životinje, ribe, biljke, kukci, ptice, zvijeri i milijuni drugih živih bića – nemaju takav problem. I oni su živa bića. Nemojte misliti da se razlikuju od nas. Nije istina da smo mi, ljudska bića, jedina živa stvorenja, a da su svi drugi nebitni ili da nemaju dušu. Ne. Tko im osigurava hranu i sklonište? Bog. Biljke i životinje ne idu u ured. Ne idu na sveučilište kako bi stekli tehnološku naobrazbu i tako zaradili novac. Kako, onda, jedu? Bog im daje hranu. Slon jede stotine kilograma hrane. Tko mu daje hranu? Da li se vi brinete za slona? Postoje milijuni slonova. Tko ih opskrbljuje? Bolje je priznavati da Bog opskrbljuje živa bića, nego misliti: „Bog ne postoji. Zašto bismo išli u crkvu i molili Boga za kruh?”

atma.hr – 52




U Bhagavad-giti je rečeno: „Četiri vrste ljudi prilaze Bogu: nesretni, oni kojima je potreban novac, mudri i radoznali.” Onaj tko je mudar, onaj tko je radoznao, onaj kome je potreban novac i onaj tko je nesretan – te četiri vrste ljudi prilaze Bogu. „Dragi moj Bože, vrlo sam gladan. Daj mi kruh svagdašnji.” To je lijepo. Osobe koje na taj način prilaze Bogu nazivaju se sukrtinah. Sukrti znači „pobožan”. Takvi su ljudi pobožni. Premda mole za novac i hranu, smatraju se pobožnim jer prilaze Bogu. Potpuna suprotnost njima su duskrtinah, bezbožni. Krti znači „vrlo zaslužan”, ali riječ duskrti ukazuje da svoju energiju zloupotrebljavaju za stvaranje kaosa. Poput čovjeka koji je izumio atomsko oružje. Ima mozak, ali ga je zloupotrijebio. Stvorio je nešto zastrašujuće. Ne, stvorite nešto što će omogućiti čovjeku da vječno živi! Kakva je korist od stvaranja nečeg što će uzrokovati trenutnu smrt milijuna ljudi? Umrijet će danas, sutra ili za sto godina.

Što su, onda, znanstvenici učinili? Stvorite nešto da čovjek ne mora odmah umrijeti, da nema više bolesti i starosti. Onda ćete nešto učiniti, ali duskrtine nikad ne prilaze Bogu. Nikad ne pokušavaju shvatiti Boga. Stoga je njihova energija pogrešno usmjerena. Grubi materijalisti, koji zanemaruju svoj odnos s Bogom, opisani su u Bhagavad-giti kao mudhe. Mudha znači „magarac”. Osobe koje teško rade kako bi zaradile novac uspoređuju se s magarcem.

atma.hr – 52




Ljudski je oblik života namijenjen spoznaji Boga. Težnja za spoznajom Boga čovjekovo je pravo. Samo osoba koja shvaća Brahman ili Boga je brahmana. To je dužnost ljudskog bića.

U svakom ljudskom društvu postoji neki sustav zvan „religija”, kojim čovjek može pokušati shvatiti Boga. Nije važno radi li se o kršćanskoj, muslimanskoj ili hindu religiji. To nije važno. Važno je shvatiti Boga i naš odnos s Njim. To je sve. To je dužnost ljudskih bića i ako je ljudsko društvo zanemaruje, onda nije bolje od životinjskog društva. Životinje ne mogu shvatiti Boga i svoj odnos s Njim. Zanima ih samo jedenje, spavanje, razmnožavanje i branjenje. Ako se mi kao ljudi isto brinemo samo za te stvari, što smo onda? Dvonožne životinje.

Stoga Bhagavad-gita izjavljuje da su oni koji zanemaruju ovu priliku „najniži od ljudi”. Dobili su ljudski oblik života, ali ga nisu iskoristili za spoznaju Boga, već za životinjske sklonosti. Zato su naradhame, najniži od ljudi.

Neki su ljudi vrlo ponosni na svoje znanje, ali kakvo je to znanje? „Bog ne postoji. Ja sam Bog.” Njihovo pravo znanje odnijela je maya (iluzija). Ako su Bog, kako su se onda tako degradirali? Postoji toliko mnogo argumenata koji govore protiv njih, ali oni prkose Bogu. Ateizam. Lišeni su pravog znanja jer su prihvatili ateizam. Pravo znanje jest znanje o Bogu i našem odnosu s Njim. Ako to ne znamo, smatra se da je naše znanje odnijela maya.

atma.hr – 52




Ako pokušamo shvatiti naš odnos s Bogom, postoje razni načini. Postoje knjige i znanje. Zašto ih ne bismo iskoristili? Svatko bi trebao iskoristiti to znanje. Pokušajte shvatiti da je u Bhagavad-giti i drugim vedskim spisima, svuda, rečeno da je Bog velik, a mi mali, iako smo iste prirode kao Bog. Ocean i kapljica vode iste su prirode, ali se količina soli u kapljici vode i u oceanu razlikuju. Kvalitativno su jednaki, ali kvantitativno su različiti.

Slično tome, Bog je svemoćan, a mi posjedujemo određenu, malu moć da kombiniramo Njegove energije i to ovim tijelom i umom, koji nam je opet On dao. Nismo sami stvorili ovo tijelo ni ovaj um. Pitajte svoju majku je li ona svjesno i pomno stvarala vaše tijelo, cijeli taj organizam i vaš um? Sve je dano. Bog stvara sve, mi privremeno koristimo.

Ali imamo određenu, malu stvaralačku moć. Bog ima moć i vi je imate, ali Njegova je moć tako velika da se vaša moć ne može s njom usporediti. Ako kažete: „Ja sam Bog”, to je ludost. Možete tvrditi da ste Bog, ali kakva ste neobična djela učinili da možete to tvrditi? To je neznanje. Znanje osobe koja misli da je Bog odnijela je maya. Bog je veliki, a mi mali. To je naš odnos s Njim.

U Bhagavad-giti Krišna jasno kaže: „Sva su živa bića Moji sastavni djelići. Kvalitativno su istovjetni sa Mnom, ali kvantitativno se razlikuju od Mene.” Istodobno, mi smo istovjetni s Bogom i različiti od Njega. To je naš odnos. Istovjetni smo, jer posjedujemo iste odlike kao Bog, ali ako pomno analiziramo sebe, vidjet ćemo da, iako imamo neke dobre odlike, Bog ih sve posjeduje u većoj mjeri.

atma.hr – 52




Ne možemo posjedovati ništa što ne postoji u Bogu. To nije moguće. Zato je u Vedanta-sutri rečeno da sve što imamo postoji u Bogu. Emanira iz Boga. Budući da smo sićušni, vječni smo sluge Boga. To je naš odnos. I u materijalnom svijetu, u svakodnevnom životu, vidimo da jedan čovjek služi drugog jer je drugi nadmoćniji i može mu dati dobru plaću. Stoga prirodno možemo zaključiti: ako smo mali, naša je dužnost da služimo Boga. Nemamo druge dužnosti. Svi smo mi različiti djelići izvornog bića.

Vijak u stroju je vrijedan jer je povezan s cijelim strojem. Ako se izvadi iz stroja ili ako je neispravan, nema vrijednost. Moj prst vrijedi sve dok je povezan s tijelom i služi ga. Kad bi se odsjekao od tijela, što bi vrijedio? Ništa.

Slično tome, mi smo vrlo male čestice Boga. Stoga je u našem najboljem interesu povezati svoje energije s Njim i surađivati s Njim. To je naš odnos. Inače smo odsječeni. Kad prst postane bezvrijedan, liječnik kaže: “Amputirajte ovaj prst. Inače, tijelo će se zatrovati.”

Slično tome, kad postanemo bezbožni, bivamo odsječeni od našeg odnosa s Bogom i patimo u materijalnom svijetu. Ako se pokušamo ponovno povezati sa Svevišnjim Gospodinom, oživjet ćemo naš odnos s Njim i krenuti putem oslobođenja i vječnog blaženstva. Vratit ćemo se kući…

Izvadci iz predavanja: AC Bhaktivedanata Swami Prabhupada