Foto: pixabay.com

Sve dok vjerujemo u univerzalnu majčinsku ljubav – mit koji naša kultura aktivno podržava – ne možemo vidjeti istinsku moć koju roditelji imaju nad nama, čak i moć prikrivenog nasilja. Volimo o majkama misliti kao o ženama koje čuvaju ovaj svijet od nestanka, divnim i požrtvovanim ženama, ali je li to baš uvijek slučaj?

atma.hr – 78




Većina ljudi u pojmu majke vidi požrtvovanu ženu koja gaji bezuvjetnu ljubav prema svojoj deci i koja će učiniti sve da svoje potomstvo izvede na pravi put, odričući se usput svega i svačega.

Ali, nisu sve majke takve. Znate li što je toksična majka?

Moćna veza “majka-kćer”

Roditelj ne samo da kreira svijet oko svog djeteta, već i diktira kako će dijete promatrati taj svijet. Kao djeca, mi “razumijemo” što se u našoj obitelji događa, što je rečeno i zbog čega, ali ne uvijek jer je to tako, već zato što su nam majke servirale objašnjenje koje smatraju da je za nas odgovarajuće.

Zato nije ni čudo što mnoga djeca odrastu vjerujući da je svako ponašanje i odnos koji vidimo u obitelji, čak i toksičan, destruktivan ili nasilan – normalno. Kao djeca vjerujemo da su sve obitelji kao naša, a shvaćanje da se druge obitelji zapravo dosta razlikuju dolazi mnogo, mnogo kasnije.

Sami opravdavamo majke što su vikale, tukle nas – nismo bili dobri, nismo ih slušali. Vjerujemo da su naša braća i sestre drugačije tretirani jer su oni dobri, vrijedni ljubavi i divljenja, a mi nismo. “Mi smo teški, lijeni, nestašni, glupi” – kako nas je majka nazvala. I s tim uvjerenjem odrastamo.

atma.hr – 39

Odrastanje i glavni problem

Većina ženske djece koja se ne osjećaju voljeno misle da će im odrastanje donijeti slobodu i da će se konačno izbaviti od negativnih kritika. Ali, u odrastanju ih čeka neugodno iznenađenje – izlazak iz dječje sobe neće vas zaštititi od bola i potrebe za majčinom ljubavlju i podrškom.

To je glavni problem – centralni konflikt između svijesti kćerke, kakve rane joj je majka napravila i glađu za njenim odobravanjem i ljubavlju. Taj konflikt živi u sada već djevojci i ona konstantno pronalazi objašnjenja i opravdanja za toksično ponašanje svoje majke; čini sve kako bi zapravo zatvorila oči pred istinom.

8 tipičnih obrazaca ponašanja toksične majke

1. Nabijanje osjećaja krivnje i stida

Ovo ponašanje počinje riječima “Ti uvijek…” ili “Ti nikada…” i snažno se urezuju u svijest djeteta.

U dječjoj glavi to postaje i osobna kritika, glas koji stalno ponavlja, krivi i ističe greške, a pohvale izbjegava.

2. Uloga žrtve

Mnoge majke zapravo igraju ulogu žrtve, a djeca toga nisu ni svjesna. Toksična majka stalno podsjeća dijete koliko je nezahvalno, a rečenicu obično završava sa: “Poslije svega što sam napravila za tebe”.

Ovakvo ponašanje živi u djetetu i kada odraste, a majka nastavlja svoju toksičnu ulogu, pogotovo ako je dijete shvatilo o čemu se zapravo radi i pokušava ograničiti viđanje i kontakt s majkom.

atma.hr – 75



3. Igra simpatije

Favoriziranje jednog djeteta u obitelji događa se u mnogim obiteljima. Ali, kada je majka prema jednom djetetu divna, a prema drugom toksična – ponižava ga, stalno uspoređuje s “dobrim” djetetom ističući koliko je ono loše – psihološki problemi su gotovo zagarantirani.

Psiholozi kažu da se toksične majke ovako ponašaju kako bi kontrolirale djecu, da bi formirale odnos između braće i sestara kakav ona želi da on bude i manipulira kako bi djeca stalno imala potrebu za njenom podrškom i pohvalom. Ako je u pitanju jedinac, ni to dijete nije “spašeno” – bit će stalno uspoređivano s kćerkom susjede, bratom od strica…

4. Pasivna agresija

Majka može izraziti pasivnu agresiju prema djetetu indirektno, na primjer, kroz ružne komentare o ocu kada je dijete prisutno. Razvoj djeteta direktno je povezan s načinom kako se roditelji ponašaju jedno prema drugom i prema drugim članovima uže ili šire obitelji i baš zato roditelji imaju ogromnu ulogu u tome kakvi ćemo ljudi postati kada odrastemo.

Ako dijete svjedoči okrutnosti, verbalnom bijesu, kažnjavanju tišinom, psihičkom maltretiranju, velike su šanse da će dijete razviti slične poremećaje ponašanja u prosjeku već od 8. do 10. godine.

Kako odrastaju, većina djece se lagano pretvara u roditelja nasilnika, postaje pasivno agresivno… Na njega se prenosi sve ono čemu je prisustvovalo i što je zapravo oblikovalo njegov pogled na svijet. Eto objašnjenja zbog čega sinovi nasilnika odrastaju u nasilnike, djeca alkoholičara u alkoholičare…

atma.hr – 78




5. Psihološka manipulacija

Ovaj termin obično se vezuje za odrasle, ali nažalost, ovakve sklonosti većini djece zapravo usađuju roditelji. Manipulirati djetetom je nevjerojatno jednostavno, jer su roditelji neosporni autoritet i prilika na koju se djeca ugledaju i vjeruju im u sve što kažu.

Ono čega su i ti roditelji nesvjesni je koliko je manipulacija traumatična za djecu, jer je djetinjstvo period kada je važno naučiti vjerovati vlastitim mislima i osjećajima i izgraditi sposobnost razumijevanja drugih ljudi.

6. Ponižavanje i ismijavanje

Majke s izraženom potrebom za kontrolom ili osobinama narcisa često su sklone ismijavanju osjećaja ili razmišljanja djeteta.

Ismijavaju i ponižavaju djecu i riječima, gestikulacijom i imitiranjem i tako još u djetinjstvu ubijaju njihovo samopouzdanje i samopoštovanje.

7. “Žrtveni jarac”

Kod toksičnih majki obično je jedno dijete (ili samo dijete) za sve krivo i za sve kažnjeno, bilo da je zaista krivo ili ne.

Takva djeca u djetinjstvu počnu vjerovati da su suvišni gdje god da se pojave, zbog čega se u periodu adolescencije lakše okreću psihoaktivnim tvarima, alkoholu i drugom destruktivnom ponašanju.

atma.hr – 39

8. Tišina kao najgora kazna

Kada osoba ne razgovara s vama i ne odgovara na vaša pitanja, to je izraz maksimalnog prezira.

Čak i odrasli to doživljavaju vrlo bolno i ponižavajuće, a kada je riječ o djeci, ovakvo ponašanje ih potpuno uništava, naročito ako dolazi od roditelja.

stil.kurir

72 PRVA POMOĆ ZA EMOCIJE

PRVA POMOĆ ZA EMOCIJE

Iscijelite emocionalne povrede prije nego postanu prevelike

Znamo da prehladu trebamo liječiti kako ne bi prerasla u nešto ozbiljnije, pobrinuti se odmah za sve ozljede, ubode, porezotine i modrice koje zadobijemo, ali često nismo svjesni da na jednak način mogu biti povrijeđene i naše emocije – što tada učiniti?

Ova vam knjiga daje praktične strategije za liječenje sedam uobičajenih psiholoških povreda koje doživljavamo u svakodnevnom životu: odbijanje, samoću, gubitak, krivnju, ruminaciju, neuspjeh i nisko samopoštovanje.

Knjiga također govori kako prepoznati emocionalne povrede i uvidjeti na koji nam način narušavaju kvalitetu odnosa i života, što učiniti da se oporavimo i krenemo dalje, te daje vježbe i savjete za pojedinačne emocionalne povrede za djecu i odrasle i prikaze konkretnih slučajeva iz prakse primjenjivih na vlastitu situaciju.

6 KOMENTARA

  1. Davor Janković, griješiš.
    Već tisućljećima ste na poziciji moći – vi muškarci ste vladari, pape, generali, državnici pa nadalje. Vi donosite novac u kuću (ili ulov iz lova, gledano povijesno). Na poslu ste bolje plaćeni, češće članovi uprava i direktori firmi, uglavnom na rukovodećem položaju. U obitelji vi ste ‘glava obitelji’, imate prava koja drugi članovi, a pogotovo žene i kćeri, nemaju. Vaše se odluke, potrebe bespogovorno slušaju i ispunjavaju. Svojim majkama i očevima ste vrlo često draži od kćeri, vama ide obiteljsko naslijeđe jer ‘vi nosite sjeme i prezime dalje’. Mamica vam je najvjerojatnije kuhala pospremala i prala i debelo nakon vaše punoljetnosti, zapravo sve dok ste u njenoj kući, jer ste vi središte njenog života. I dan danas, u 21. st. na ženama je 80 posto kućanskih obaveza+djeca+ posao+ ostala sranja koja joj tovare (budi uspješna, duhovna, privlačna, zanimljiva, vitka, lijepa, lagana, brižna, uvijek pozitivna, za seks spremna itd.) Vrlo često nakon posla ili kad ste umorni, vi muškarci jednostavno – odete prileći. Ako se ne želite brinuti za dijete koje ste napravili, jednostavno odmaglite. Ako mrzite bivšu partnericu, zagorčavate joj život na sve načine. Možete ju silovati, tući, vrijeđati, omalovažavati, maltretirati, ubiti – sud i sustav će vam pronaći olakotne okolnosti. Ako žena ubije partnera u samoobrani, nju sustav demonizira, ona je ubojica. Patrijarharni sustav, pod utjecajem Crkve, obožava Majku, a prezire Ženu. Još ako je lijepa a ne da pi*** kleru/muškom na položaju vlasti, onda je vještica, naravno ;)) Crkva se boji žena i ženskih moći (iscjeljenje, intuicija, snaga, travarstvo itd.) i otud tolika mržnja kroz sva stoljeća prema njoj.
    Ako žena želi na abortus, muškarac/žena ginekolog/liječnik ima pravo na ‘priziv savjesti’ – koji pak ne osjeća ako treba šivati, operirati ili liječiti npr. poduzetnika lopinu, građevinara ubojicu u prometu (dosad 4 mrtvih), političara koji širi mržnju i laži bilo koje vrste.
    Otkud potreba za prizivom savjesti kad je ženina dobrobit (ili volja i izbor) u pitanju, a nema je kad se radi o muškarcu?
    Zar se i u tome ne vidi neravnopravnost žena?
    Da ne duljim.
    Žao mi je zbog iskustva koje imaš, ali to što si doživio si doživio od psihički labilne/bolesne osobe – koja je ženskog spola. Nisi znao hendlati partnerski odnos s dominantnijom osobnosti i najebao si, sori, kao i puno nas, sve razumijem. Izađi iz te uloge žrtve i nađi si zdravu partnericu s kojom ćeš biti sretan, voljen, siguran i ispunjen, učini se sretnim, čovječe, ne cvili od sustava da ti briše zmazani nos jer te bivša izmaltretirala. To je uostalom lekcija svih bolesnih odnosa, neuzvraćenih ljubavi itd. – biti sretan i nastaviti dalje sa svojim životom – to je najbolja osveta. 😉
    Ali zbog svog iskustva projicirati da ste i vi, ‘siroti muškarci’, zlostavljani od žena i da vama ‘sirotima i nemoćnima’ treba ‘zaštita sustava koji je cijelo vrijeme u vašim rukama jer ste vi na pozicijama moći’ – to je nepošteno, bolesno i gadljivo.
    Podržavam žene u borbi za njihova prava – i radna, i seksualna i reproduktivna, i ezgistencijalna i sva ostala. podržavam ih više od svega, i želim im to iz sveg srca, da ostvare financijsku, egzistencijalnu samostalnost i samodostatnost, da se ostvaruju i kreiraju u onom što vole i u čemu su izvrsne – i one i njihove kćeri pa nadalje. Samostalna, samodostatna, slobodna žena koja živi svoj život, donosi svoje odluke, ostvaruje svoje ciljeve i brine se sama za sebe – to je cilj. Može biti udana, može biti majka, i ne mora sve to. Upravo je poanta u tome, može a ne mora. A to joj sustav ne dopušta, odnosno ne podržava ju u tome već joj otežava i nameće partnerstvo i majčinstvo kao kriterije osobne vrijednosti i životne svrhe. Koliko genijalnih žena znam koje suze rojoš ne jer su solo i još nisu majke… Dođe mi da ih ispljuskam samo da progledaju koliko su divne takve kakve jesu i koliko su darovite i nek naprave nešto od sebe i svog života i nek žive život, a On, ako treba, i bebač će im doć.
    A ne! One, sirote, stopirale svoje živote, čekaju i kmeče za mužjakom i potomkom.
    I onda prestanu plakati na pragu pedesetih… :)) Kasno, dušo.
    Sori na dugom odgovoru, prijatelju, ali ova tema me boli – jer je užasno bitna i bolna u ovom dijelu svijeta i nitko ju ne rješava i ne sagledava tisuljćljećima kakva ona jest, već kako nekome koristi.
    Prostor vlastite slobode svaka žena mora osvajati za sebe u svom životu, ne vrijedi stečena sloboda pretkinja – pogledaj današnja društva na teritoriju ex YU – prava koja su žene imale 70 i 80, danas o njima žene mogu maštati. Užas. Tuga. Sram.

    A tema ovog teksta o toksičnom majčinstvu je sjajna. Treba o tome pisati.
    Toliko je sje*ane djece sje*anih matera i očeva.
    Toliko je neljubavi od samog početka. Mržnje, straha, krivnje, bijesa. Užas. Tuga. Sram. Bol.
    Treba to iscijelit.

  2. @Davor Janković, svaka čast.. Žena, majka, kraljica.. Žene su tražile jednakost. Doći će vrijeme kad muškarci budu na ulice transparentima: STOP NASILJU NAD MUŠKARCIMA. TRAŽIMO ISTA PRAVA

  3. Anonomna
    Toksična majka je i toksična supruga, prijateljica…. Slažem se sa Davorom, trebalo bi malo više pisat i govorit o ulozi žena u obiteljskoj toksičnosti

  4. Danas smo mi muškarci, općenito, prikazani kao nasilnici, muške šovinističke svinje, a žene kao svetice! No, je li tako?! Ima li i zlostavljanih muškaraca? Oooooo, itekako ima! Možda ne toliko fizički, ali psihički… Osobno bih daleko radije da me moja žena iscipelarila i pretukla na mrtvo, nego ono što mi je rekla i učinila! Zašto se nikada ne govori o zlostavljanim muškarcima?! Ali, baš nikada i nigdje?! To, je zabranjeno, ili…? A ima nas, ima, ima…

    • Jeste vi procitali clanak? U clanku je rijec o toksicnim mamama, dakle zenama, koje odgajaju i musku i zensku djecu, svejedno. Nigdje se ne isticu muskarci kao nasilnici.
      Vi govorite o fizicki zlostavljanim zenama. Kad se govori o psihickom zlostavljanu, cesto se ne spominje musko ili zensko jer je to nebitno, odnosno smatra se da su nam psihe podjednako “snazne” za razliku od fiziologije…

OSTAVI KOMENTAR

Ostavite svoj komentar!
Please enter your name here