Današnje razumijevanje parapsiholoških fenomena poput vidovitosti, telepatije ili prekognicije nije previše jasno. Da bismo shvatili ove ili slične fenomene, moramo imati jasno razumijevanje svjesnosti. Naša svijest je sada u zagađenom stanju (SB. 3.26.14) i predstavlja dio suptilnih osjetila. Budući da je svijest ne-fizičke prirode i ne može biti opisana analitički, kako je možemo shvatiti? Vede preporučuju direktni pristup izvoru sveg znanja – Paramatmi.
Premda Bhagavad-gita naglašava važnost razumijevanja prirode jastva (atme), mnogo je važnije shvatiti prirodu i položaj Nad-duše (paramatme), smještene tik do njega. U Bhagavad-giti je opisana vječna priroda Paramatme: kao duhovna, ona je iznad aktivnosti ovog materijalnog svijeta, a ipak ga kontrolira. Ne samo da se nalazi u svačijem srcu već i u svakom atomu. Izgleda podijeljena, ali to zapravo nikada nije. Nemanifestirana je i izvan dosega naših materijalnih osjetila, a ipak pomoću svojih transcendentalnih osjetila sve promatra i sve zna. (Bhagavad-gita 13.14-18)
Netko može detaljan opis Paramatme smatrati religioznom fantazijom koja nikada ne može biti dokazana promatranjem ili eksperimentom. Ta primjedba bila bi prihvatljiva u slučaju da nas Vede uče kako Paramatma posjeduje različite odlike, ali postoji i djeluje isključivo pasivno – izvan dosega osjetila. Međutim, nije tako. Bhagavad-gita (9.10) jasno kaže da je Paramatma aktivna u materijalnom svijetu i da usmjerava djelovanje materijalne energije: mayadhyaksena prakrtih suyate sa-caracaram.
Sve nepoznanice parapsihologije postaju jasne kada shvatimo koncept Paramatme. Kako je Paramatma aktivna na ovom misterioznom polju nauke? Premda ima puno primjera, jedno je sigurno: pojedinci primaju informacije o dalekim ili nepoznatim predmetima, osobama ili događajima bez nekog mehanizma za transmisiju takvih informacija. To postaje zamršenije kada osoba postane svjesna nekog događaja iz prošlosti ili budućnosti, izvan dosega normalne osjetilne percepcije (npr. osoba vidi ženu koja je davno umrla ili će tek umrijeti). S tim u vezi, vrlo je interesantno istražiti određene slučajeve vizija ili snova koji točno predviđaju buduće događaje, naročito ako su ti “mozaici budućnosti” pomiješani s brojnim drugim, nadasve čudnim detaljima. Ponekad osoba doživi simboličnu sliku svoje sudbine, kao u slučaju kralja Karilse koji je sanjao svoju glavu odvojenu od tijela. No, sam oblik u kome se informacija prima značajnije ne podržava teoriju ESP-a (Extra Sensory Perception) kao neposrednu izvanosjetilnu percepciju već prije ideju o postojanju posrednika koji raspolaže velikim brojem informacija odnosno ideju o Paramatmi.
Vidimo da očito postoji sveznajuće i sveprožimajuće biće, sposobno da usadi znanje individualnom biću. Kao što posrednik dostavlja informacije ponekad s vremena na vrijeme, a ponekad neprestano – ponekad s jako preciznim detaljima, a ponekad simbolično ili alegorično (kao što i mi dajemo jednostavne i simbolične odgovore na teška dječja pitanja), tako i Paramatma zadovoljava različite tipove ljudi uzimajući u obzir vrijeme, mjesto i okolnosti. Veliki znanstvenici često izjavljuju da rezultat njihovog rada nije pitanje mukotrpnih napora, već milosti Božje – poput iznenadnog bljeska koji donosi rješenje. Značajno je to da ne postoji povezanost između usmjeravanja napora da se riješi problem i manifestiranog rezultata. Slični događaji su uočeni kod matematičara Poincarea, kemičara Kukea i Mendeleeffa, kompozitora Mozarta i pjesnika Coreidgea. Prema njima, objekt njihove percepcije nije postojao u koncentriranoj formi i nije direktno primljen. Naprotiv, ideja ili umjetnička kreacija je bila prenesena u umove pojedinaca izvana.
Bhagavad-gita (15.15) jasno kaže: sarvasya cāham hrdi sannivisto mattah smrtir jñānam apohanam ca “Nalazim se u svačijem srcu i od Mene dolazi sjećanje, znanje i zaborav.” Netko se može upitati da li taj izvor znanja ima karakteristike bezličnog mehanizma ili karakteristike osobe? Termin “osoba” je vrlo teško definirati, ali barem možemo reći da je izvor znanja inteligentan, jer može riješiti probleme koji su zagonetka za najveće znanstvene intelekte. Ona isto tako ima smisla za umjetnost, inače Mozartove simfonije ne bi bile tako cijenjene i popularne. Povjerova ti da nesvjesni fizički princip, bez obzira na stupanj svoje kompleksnosti, može pružiti znanje o poeziji ili profinjenim simfonijama kao i rješenja sofisticiranih znanstvenih problema bilo bi krajnje naivno. U tom kontekstu nemoguće je zamisliti da taj isti nesvjesni princip uzvraća na želje svih živih bića.
Postoji i drugi fenomen koji ozbiljno ograničava naše shvaćanje principa materijalne prirode: istovremena pojava dva događaja potpuno istog značenja, ali ne i uzročno povezanih. Ova koncepcija je poznata pod imenom “Teorija sinhroniciteta” koju je razvio K.G.Jung. Premda je Jung nastojao razjasniti način na koji su se razne koincidencije dogodile, činjenica jest da u tome nitko nije u potpunosti uspio. Svi relevantni podaci o jednom takvom događaju ukazuju na intervenciju osobe koja posjeduje i diskriminativnu inteligenciju i sposobnost da djeluje na događaje na suptilnom, kao i na grubom nivou. Kao što je rečeno u Bhagavad-giti (13.14): “Njegove ruke i noge, oči, glave, lica i uši se prostiru svuda. Na taj način Nadduša postoji, prožimajući sve.”
Naravno, mnogi znanstvenici ne tretiraju ove fenomene kao stvarne. Znanstvena objašnjenja su nepotpuna i parcijalna; objašnjenje koje djelomično razotkriva misteriju vidovitosti (npr.) sigurno ne objašnjava telepatiju, dok s druge strane objašnjenje vidovitosti iz ugla Veda također objašnjava misteriju telepatije ili prekognicije. Koncepcija Paramatme objašnjava i nastanak i održavanje ovog univerzuma. Produkcija i organizacija kompleksne biostrukture ovisi o Paramatmi, ali Ona ne ovisi o stanju materijalnog univerzuma što znači da ima moć da upravlja materijom na najčudesniji način, objašnjen u Bhagavad-giti (10.41): “Znaj da sve što je bogato, lijepo i slavno potiče iz iskre Moga sjaja.”
Čak i sama Teorija Informacije (kao prihvaćena grana matematike) pokazuje da je prije pojave čak i prve stanice na planeti Zemlji, materija morala biti organizirana prema informacijama iz već postojećeg izvora, a to zahtijeva svjesnu diskriminaciju. Bhagavad-gita ukazuje na to da svakodnevno znanje i percepcija zahtijevaju sveobuhvatnu pomoć Paramatme. Naravno, može se prigovoriti tvrdnji o postojanju Paramatme, budući da samo striktno-personalistička škola Vedante opisuje Paramatmu kao osobu (adi-purusa), dok su sve ostale škole sklonije bezličnoj koncepciji ili nečem sličnom.
Isto tako se može prigovoriti da Paramatma, budući da je duhovno biće i izvan dosega osjetila, ne može biti empirijski shvaćena. Medutim, primjedba nema stvarnu vrijednost. Npr. izvorna neobičnost koja stoji iza Crnih rupa ili tzv. Big Bang-a, su primjeri ne-fizičkih objekata koji leže izvan dosega osjetila. Ipak, njihovo postojanje se može istražiti eksperimentalno i teoretski pomoću učinaka na materijalni svijet. Isto se može reći i za Paramatmu. Naravno, neposredni proces ili bhakti-yoga je najlakši put da utemeljimo odnos s Paramatmom i primimo znanje o prirodi i funkciji čiste sjvesnosti u njenom uvjetovanom stanju. Subjekt eksperimenta nije vanjski objekt, kao u većini eksperimentalnih radova, već naša vlastita svijest. Međutim, proces ima striktno empirijski karakter, jer slijedi specifične upute s jasnim rezultatom na kraju. Nadamo se da će parapsiholozi i znanstvenici također jednog dana uzeti u obzir ovaj proces neposrednog primanja znanja o svijesti i jastvu.
Denis Dumančić
