Pretjerano nam razmišljanje oduzima slobodu življenja i onemogućuje nas da uživamo u onim svakodnevnim, naizgled malim stvarima. Kada je čovjek opterećen mislima on ne može vidjeti ništa novo, jer njegove misli ga tjeraju da drži fokus na svojim strahovima i uvjerenjima. Znanje je odlično i oslobađajuće, bez njega bi ovaj svijet bio taman i surov, no vjera je ono što pali vatru života. Ovim tekstom vas pozivam na to da date šansu vjeri i intuiciji, jer samo to vas može odvesti u život koji se nalazi izvan vaših uvjerenja, samo to može unijeti jednu novu svježinu u vaš život.

atma.hr – 78




Kada pogledam svoj život i sve ono što se dogodilo u njemu (u meni) proteklih deset godina, mogu biti siguran oko jedne stvari, a to je da jedan od glavnih kradljivaca naše osobne sreće je pretjerano razmišljanje o svemu. Jasno je da čovjek o svemu treba promisliti, no kao i sa svime drugim, tako i s razmišljanjem ne treba pretjerivati.

Ono što mora biti jasno svakome od nas je činjenica da je naše razmišljanje uvijek ograničeno sadržajem kojeg nosimo u umu, što znači da je podložno strahovima, uvjerenjima, željama i emocijama. Takvo razmišljane će mnogo češće donijeti negativne umjesto pozitivnih ishoda, jer u pozadini najčešće stoji strah koji za sobom povlači negativna očekivanja.

Kada čovjek istinski voli, onda on ne razmišlja o tome trebam li ja voljeti ili ne, je li to dobro za mene ili nije. Ljubav ne ostavlja prostora za neodlučnost, ona ne poznaje strah te ide do kraja, bez obzira na prepreke koje se pred njom nalaze. Ista ta snaga se nalazi u svemu što je autentično ljudskoj duši, dok ono što je autentično tjelesnom identitetu čovjeka često biva puka suprotnost kvalitetama duše.

Danas ljudi uglavnom žive svoje priče, propuštajući na taj način da istinski žive sebe i ono za čim u dubini svoga bića žude, a to su ljubav, sloboda, istina i vjera u ono što um još ne može pojmiti. Kada je život pojedinca u potpunosti fokusiran na obranu identiteta, tada misli koje su vođene strahom i uvjerenjima vode glavnu riječ, te dolazi do onoga što se naziva pretjerano razmišljanje (eng. overthinking).

atma.hr – 39

Pretjerano nam razmišljanje oduzima slobodu življenja i onemogućuje nas da uživamo u onim svakodnevnim, naizgled malim stvarima. Uistinu, ništa mi nije ukralo život kao što je to učinilo pretjerano razmišljanje koje sam godinama smatrao ‘zdravom brigom’ za sebe. No kada sam se umalo razbolio od te ‘zdrave brige’ , shvatio sam kako sam neprimjetno postao sam svoj neprijatelj.

Kako bih to promijenio morao sam ići gotovo protiv svega u što sam tada vjerovao, što nije bilo nimalo lako i često još uvijek nije. No shvativši da se razmišljanje (percepcija) mijenja sukladno unutrašnjim spoznajama, odlučio sam da ne slijedim svoje misli i da ne razmišljam suviše o onome što je preda mnom. Rezultat toga je bio dublji osjećaj intuicije pomoću koje sam napustio mnoga nezdrava uvjerenja i unio velike promjene u svoj život.

Ako bi uzeli u obzir neke društvene standarde, moglo bi se reći kako ja nisam netko tko za sebe može tvrditi da je iznimno uspješan u onome čemu stremi i što voli. No znajući gdje sam bio prije nekoliko godina i usporedivši to s ovim danas, za sebe ja sam najuspješniji čovjek na svijetu. A ono što me iznimno veseli je činjenica da idem prema onome što želim, možda to činim malim koracima, no upravo zbog toga imam priliku da uočim ono što mnogi propuštaju.

Kada je čovjek opterećen mislima on ne može vidjeti ništa novo, jer njegove misli ga tjeraju da drži fokus na svojim strahovima i uvjerenjima. Upravo zbog toga često pišem o tišini i vjeri, jer tamo se nalazi ono što tek treba biti spoznato. Znanje je odlično i oslobađajuće, bez njega bi ovaj svijet bio taman i surov, no vjera je ono što pali vatru života u meni.

U vjeri, baš kao i u ljubavi, nema previše mjesta za misli i logično razmišljanje. To je više stvar osjećaja i intuicije, ili kako ja to sebi volim reći; vjera je znanje duše sakriveno od uma i od ega. Uvjerenja su nešto sasvim drugo i nikako se ne bi smjela uspoređivati s vjerom, ponajviše iz razloga što je svako uvjerenje uvjetovano određenim informacijama koje su na neki način usađene u našu podsvijest, kao recimo političko uvjerenje ili bilo koje uvjerenje koje se temelji na nekim statistikama.

atma.hr – 78




Ja vas ovim tekstom ne pozivam na to da prestanete razmišljati te da razmišljanje zamijenite vjerom, to bi bilo vrlo glupo i opasno. Ono što vam želim reći je to da u trenutcima kada o nečemu promišljate budete sigurni da niste pod utjecajem uvjerenja, straha ili bilo koje druge emocije, vrlo je bitno da budete trijezni u svome promišljanju.

Ovim tekstom vas također pozivam na to da date šansu vjeri i intuiciji, jer samo to vas može odvesti u život koji se nalazi izvan vaših uvjerenja, samo to može unijeti jednu novu svježinu u vaš život.

Ne dajte da vas prevare oni koji omalovažavaju vjeru, a kojih je danas mnogo, njihov nauk ostavite njima, a vi u sebi pronađite svoju istinu. Čak i ovo što vam ja govorim ne uzimajte za istinu sve dok kroz kontemplaciju ne utvrdite točnost mojih navoda.

Svaki nauk treba poslušati, no ne treba svaki i prihvatiti, čak i onda kada dolazi od takozvanih autoriteta. Jedini i istinski autoritet je Bog koji je prisutan u svakome od nas, te je stoga potrebno svako znanje i sve ono s čime se susrećemo ponuditi njemu, a zatim utonuti u tišinu svoga bića ne bi li u njoj čuli odgovor koji dolazi od Onoga koji svo znanje svemira drži na svome dlanu. Kada razmišljate o bilo čemu, uvijek povedite Boga sa sobom, tako laž nikada neće postati vaša istina…

Namaste

Anđelko Katinić
Izvor: samospoznaja.site

91 MOLITVE