“Potreban je trud da se svijet izloži propagandi i hipnotizira kako bi se pokorio.” – Joost Meerloo, Silovanje uma
“Čovjek ne stvara svoje ideje; mogli bismo reći da ga ideje čine.” – Carl Jung, Freud i psihoanaliza
Ideje su sjeme naših najvećih kreacija, ali mogu posijati i uništenje. Ideje, kada se provedu u djelo, dovode do individualnog i društvenog procvata ili do individualne patnje i društvene propasti. A određene ideje mogu izazvati masovnu psihozu i motivirati pojedince da počine djela takve okrutnosti i izopačenosti da će se vanjskom promatraču činiti da je društvo opsjednuto zlom.
Razmišljajući o masovnoj psihozi koja je izbila diljem Europe sredinom 20. stoljeća i koja je dovela do više ratova i višestrukih genocida, Carl Jung je napisao sljedeće:
“Upravo kad su ljudi čestitali sami sebi što su ukinuli vjeru u demone, pokazalo se da umjesto da opsjedaju tavan ili stare ruševine, demoni lebde u glavama naizgled normalnih Europljana. Tiranske, opsesivne, opojne ideje i zablude bile su posvuda, a ljudi su počeli vjerovati u najapsurdnije stvari, baš kao što vjeruju opsjednuti.” – Carl Jung, Nakon katastofe
Jung je svoj život posvetio proučavanju psihe čovjeka i bio je akutno svjestan kako ideje utječu na individualni i društveni razvoj. Stoga moramo paziti koje ideje potvrđujemo, a koje negiramo, a to se posebno odnosi na naše ideje o ljudskoj prirodi, ljudskom potencijalu i pravilnoj strukturi društva. Jer ovaj skup ideja pomaže u određivanju našeg vrijednosnog sustava koji nas potiče da djelujemo na određene načine i da težimo određenim stvarima.
Te su ideje sastavni dio našeg moralnog kompasa koji nas uči što je ispravno, a što pogrešno, što voljeti, a što mrziti. A naše ideje o ljudskoj prirodi postavljaju granice, široke ili male, na naš potencijal i na individualnoj i na kolektivnoj razini.
Većina nas, međutim, nije oprezna kada je riječ o idejama koje zaokupljaju naše umove dok pasivno prihvaćamo sve ideje koje čine zeitgeist našeg vremena. Drugim riječima, većinu nas kontroliraju ideje drugih ljudi i malo razmišljamo o tome jesu li takve ideje ispravne ili pogrešne, korisne ili štetne i kao što upozorava psiholog Silvano Arieti:
“Tko kontrolira vaše ideje, uskoro će kontrolirati i vaše postupke, jer svakoj akciji prethodi ideja.” – Silvano Arieti, Volja za čovjekom
Ponekad taj pasivni konformizam u području ideja promiče našu dobrobit i doprinosi prosperitetnom društvu, ali ponekad ideje koje čine duh našeg doba čine suprotno. Određene nas ideje slabe, čine nas sklonima strahu i tjeskobi, odvajaju nas od stvarnosti, tjeraju na pretjeranu mržnju, uzrokuju psihičko nazadovanje i iskrivljuju pogled na ljudsku prirodu i ljudski potencijal.
Ideje ove sorte ruski autor Fjodor Dostojevski označio je kao demone, a kako je Richard Pevear napisao u predgovoru romana Demoni, u cijelom radu Dostojevskog postoji “mogućnost da se u osobu nastani zla ili strana ideja, zavede je, ontološki izopači, dovede do zločina ili ludila. Osoba rođena iz ideje može biti iskrivljena pa čak i uništena”.
Kada je opsjednut demonima, pojedinac je manje sposoban suočiti se s izazovima života. Jer demoni, iskrivljavajući i degradirajući našu sliku o ljudskoj prirodi i ljudskom potencijalu, zavaraju muškarca ili ženu i čine da se ponašaju na načine koji su neprilagođeni okolini i štetni za procvat pojedinca i društveni prosperitet. Demoni se ne temelje na istini i nisu izgrađeni na pozivanju na činjenice i dokaze, već iluzije i kao što je Jung napisao: “Iluzije su štetne za život, nezdrave su i prije ili kasnije vas savladaju”.
Ali ljudi su vrlo osjetljivi na iluzije i napredak u znanosti i tehnologiji nije nas učinio imunim na iluzorne ideje ili kao što je Jung napisao: “…psihički uvjeti koji rađaju demone aktivno djeluju kao i uvijek”.
Demoni poprimaju različite oblike – bilo da se radi o idejama koje promiču naučenu bespomoćnost ili pasivnost i tako degradiraju ljudski potencijal; društvene ili vjerske ideje koje smatraju cijelu rasu ili etničku skupinu kugom za čovječanstvo i tako promiču progone i masovnu okrutnost; ili političke ideologije koje nekolicinu odabranih uzdižu daleko iznad ostatka čovječanstva i tako postavljaju i pripremaju društvo za masovnu psihozu totalitarizma.
Ovo potonje vjerovanje, koje dijeli društvo na dvije klase, vladare i vladajuće, ima dugu povijest i mnoge varijante. Bilo da se radi o komunizmu, vladavini kraljeva, kraljica ili faraona, ili u modernoj nekontroliranoj vladavini birokrata i političara, ovaj demon autoritarnosti sprječava prosperitetno funkcioniranje društva inhibirajući potencijal masa i sputavajući društvo unutar ograničenja potpune kontrole od strane male skupine moćnih i korumpiranih pojedinaca:
“Zabluda je misliti o čovjeku kao o poslušnom stroju. Zabluda je poricati njegovu dinamičnu prirodu i pokušavati zarobiti njegovo razmišljanje i djelovanje u infantilnoj fazi pokoravanja autoritetu.” – Joost Meerloo, Silovanje uma
Kako se te autoritarne ideologije koje su postavile društvo za užase totalitarizma šire po cijelom društvu?
Tipično, prvi koje opsjeda demon autoritarnosti su pojedinci s posebno snažnom žeđi za moći i koji tu žeđ žele utažiti kontrolom nad drugima.
Kada pojedinci ove prirode postignu položaje institucionalne i političke moći, otvara se scena za širenje demona autoritarnosti. Jer ti pojedinci dobivaju moć i resurse što se više ovaj demon širi i tako instinktivno nastoje širiti svoju omiljenu autoritarnu ideologiju što je dalje moguće.
Nažalost za nas ostale, napredak u području psihologije, a posebno u razumijevanju psihologije grupe, omogućio je razvoj vrlo učinkovitih metoda oblikovanja umova masa, a političari i birokrati diljem svijeta sada koriste ove metode kontrole uma, ili kako Meerloo objašnjava:
“Kao što je tehnološki napredak suvremenog svijeta oplemenio i usavršio oružje fizičkog ratovanja, tako mu je napredak u razumijevanju manipulacije javnim mnijenjem čovjeka omogućio da usavrši i oružje psihološkog ratovanja i totalitarni psihološki rat… Potreban je trud da se svijet izloži propagandi i hipnotizira kako bi se pokorio.” – Joost Meerloo, Silovanje uma
No, jesu li pojedinci koji šire te autoritarne ideologije jednostavno zli? Šire li te ideje, drugim riječima, s namjerom da nanesu štetu drugim ljudima?
Ruski pisac Aleksandar Solženjicin, koji je živio u društvu uhvaćenom u zagrljaj autoritarnog demona komunizma, sugerira da takvim pojedincima nedostaje potpuna svijest o činjenici da postavljaju društvo za propast. Umjesto toga, takvi pojedinci uvjeravaju sebe, a potom i druge, da je ono što rade za dobrobit društva, a ne samo za njihovu osobnu korist, ili kako Solženjicin piše:
“Da bi činilo zlo, ljudsko biće mora prije svega vjerovati da je ono što čini dobro ili da je to dobro promišljen čin u skladu s prirodnim zakonom.” – Aleksandar Solženjicin, Arhipelag Gulag
Ili kako dalje objašnjava:
“Ideologija – to je ono što zlu daje svoje dugo traženo opravdanje i daje zlu potrebnu postojanost i odlučnost. To je društvena teorija koja pomaže da njegova djela u svojim i tuđim očima izgledaju dobro, a ne loše, tako da neće čuti prijekore i psovke, već će dobiti pohvale i počasti.” – Aleksandar Solženjicin, Arhipelag Gulag
Academy of ideas/ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
