Kada slušamo znakove i pratimo putokaze duše zasigurno stvaramo ljepši Svijet. Imamo putne karte u svojim rukama, zato putujmo svjesno, otvorenog srca i uma, s vedrinom, za spoznajom vlastite duše i stići ćemo sretno do željene destinacije.
Zagreb, autobusni kolodvor, 24.10. 2023. 07:45 h, caffe bar Terminal. Sjedim, pijem kavicu i čekam polazak autobusa za Prag. Tako dok sjedim, razmišljam o nama dragi i svemu što smo prošli i što nas sve još čeka.
Za tri dana, točnije 27.10. punimo već ili tek 26. godina naše ljubavi, u ovom životu. Razmišljajući o svemu neka nevidljiva sila mi se obraća i govori mi: “Pazi na znakove, poruke, putokaze.”
Nasmijem se uz prisutnost onog umirujućeg osjećaja topline i odgovorim: “Ok, hvala ti.” I nastavim pisati srcem.
Ali prvo što mi padne napamet su brojevi, a kako nisam baš matematički tip pa na tren se zaustavim. U redu, svjesna sam moći i značenja brojeva, njihovog prisustva u svakodnevnom životu, kroz formule u matematici, fizici, kemiji, tehnologijama, zvijezdama, genetici, numerologiji, vibraciji, energiji u nama i svuda oko nas.
Osluškujem i pišem. Kada zbrojim ta dva broja 27 dobijem broj 9. To je moj broj koji me prati prilikom bitnih životnih promjena. Nadalje, kada zbrojim 26 dobijem 8, znak vječnosti. Ujedno, imam 44 godine, opet je zbroj 8, i krenula sam ka 45. godini, opet zbroj daje broj 9.
Osvijestim kako sjedim u kafiću naziva Terminal, čije značenje je vrlo simbolično, slažete se?
Opisuje mjesto dolazaka i odlazaka prilikom putovanja između gradova, država… ili onih životnih, kada dolazimo i odlazimo s ovog svijeta, opet smo na svojevrsnom terminalu, check in i check out, ako upotrijebim malo humora u opisu.
Odzvanja u meni: Znakovi, putokazi, gledaj i vidjet ćeš, znati ćeš.
I zbilja, od kada se rodimo, okruženi smo znakovima. Prvo šaljemo znakove okolini, roditeljima, kako se osjećamo, šta želimo i ujedno učimo razumjeti znakove drugih, što nam žele reći.
Sam govor, naš materinji jezik, je prvi verbalni znak koji učimo razumjeti i upotrijebiti.
Kako odrastamo, sve smo bolji u razumijevanju našeg komunikacijskog jezika, te uskoro krenemo u školu, matematika puna formula, kemija, fizika, drugi, treći jezik, sve je puno novih znakova koje učimo razumjeti.
Dolaze nova poznanstva, nova iskustva, sve povezujemo s naučenim znakovima, ali ipak nam nešto nedostaje kako bismo razumjeli…
Kada učimo voziti ponovno su tu novi znakovi, koje treba naučiti i razumjeti kako bismo stigli do željene destinacije.
Putokazi na cesti nam pomažu ići pravim smjerom, kada se kretati, a kada je potrebno zaustaviti se na putu, i dobro da je tako, jer kretati se u mnoštvu ljudi i drugih živih bića, priznajmo, nije tako lako, osim ako …
Osim ako smo u toku, tj. ako putujemo u sinkronizaciji sa svojom dušom.
No, to je znanje, sa kojim smo se rodili i po putu odrastanja zaboravili da smo ga imali. Upravo zato su tu znakovi, kako bi nam pomogli kroz naše životno putovanje dok susrećemo različite duše, mjesta, pojave.
Ponekad će netko na nas ostaviti duboki trag u vremenu našeg postojanja, a ponekad ćemo mi nekome biti trag, traženi putokaz.
Zato je bitno koje znakove pratimo i koje suputnike puštamo u naša putovanja. Ako pratimo ritam svog srca i note svoje duše, tada stvaramo predivnu kompoziciju, zajedno u sinkronicitetu s notama drugih duša.
ČUJETE LI, kakva predivna arija, kakav moćan simfonijski orkestar je to!
Kada slušamo znakove i pratimo putokaze duše zasigurno stvaramo ljepši Svijet. Imamo putne karte u svojim rukama, zato putujmo svjesno, otvorenog srca i uma, s vedrinom, za spoznajom vlastite duše i stići ćemo sretno do željene destinacije.
Sretan nam svima put, radujmo se susretima naših duša u ovom Svijetu u kojem živimo.
Slušajmo znakove, pružajmo radost i ljubav, budimo radost i ljubav, svirajmo note naših duša, iz ljubavi, s ljubavlju, za ljubav.
Tamara Ružić
